Kako možemo znati da je Kur'an ostao nepromjenjen?

7

Buđenje Evrope iz Mračnog doba i kasnije intelektualno prosvjetljenje od 1600-1800-te je bio jedan od najsnažnijih pokreta u modernoj historiji. Ono je Evropi donijelo predanost empirijskim naukama, kritičnom razmišljanju i intelektualnom govoru. Veliki dio ovoga je uvezeno iz intelektualne historije muslimanskog svijeta, kroz ulazne tačke unutar Evrope kao što su Španija, Sicilija i jugoistočna Evropa.[pull_quote_right][quote_right]Poras intelektualnog rada se podudario sa periodom evropskog imperijalizma i kolonijalizma u muslimanskom svijetu. Evropske nacije kao što su Engleska, Francuska i Rusija su polahko osvajale dijelove muslimanskog svijeta, djeleći ga među sobom.

Poras intelektualnog rada se podudario sa periodom evropskog imperijalizma i kolonijalizma u muslimanskom svijetu. Evropske nacije kao što su Engleska, Francuska i Rusija su polahko osvajale dijelove muslimanskog svijeta, djeleći ga među sobom. Prema tome, intelektualno prosvjetljenje u kombinaciji sa imperijalizmom u muslimanskom svijetu, doveli su do toga što je Evropa vidjela kao kritičnu studiju Islama, njegove historije, uvjerenja, i učenja. Ovaj pokret je poznat kao orijentalizam. Međutim, jedan od najvećih nedostataka Orijentalizma je analiza islamske historije kroz evropski poglede, odbacivanjem vijekova akademskog rada koje su donijeli veliki muslimanski umovi od vremena Poslanika Muhammeda, sallAllahu alehi ve selem.

Jedan od najopasnijih aspekata Orijentalizma je evropsko proučavanje porijekla Kur'ana. Zbog toga što je bilo dobro-prihvaćeno u akademskim krugovima da su i židovski Tevrat (Tora)  u Novi Zavjet (Biblija, Indžil) kršćana izmjenjeni tokom stolječa, evropski akademiic su pogrešno vjerovali da isto mora da bude istina i sa Kur'anom. Njihova nastojanja da dokažu svoje ubjeđenje da je Kur'an promjenjen i da nije autentičan dovelo je do izučavanja i radova upitne namjere i niske znanstvene vrijednosti. Ovaj članak će kritički analizirati porijeklo Kur'ana, njegove prenosioce, i njegovo sastavljanje, da bi se razumjelo zašto su muslimani prihvatili primjerke Kur'ana koje imaju u svojim domovima kao putpuno iste riječi koje je izgovorio Poslanik Muhammed sallAllahu alejhi ve selem u ranim 600-tim godinama po Isau alejhi selam.[pull_quote_right]Muslimani vjeruju da je Allah već obećeo da će sačuvati[/pull_quote_right]

Obećanje da će biti sačuvan

Muslimani vjeruju da je Allah već obećeo da će sačuvati Kur'ana od izmjena i greški koje su se desile ranijim svetim spisima. Allah tvrdi u Kur'anu u suri El-Hidžr ajet broj 9:

“Mi, uistinu, Kur´an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”

Za muslimane, ovaj ajet obećanja od Allaha je dovoljan da znaju da će On uistinu sačuvati Kur'an od svih greški i izmjena tijekom vremena. Međutim, za ljude koji ne prihvataju autentičnost Kur'ana na prvom mjestu, jasno je da ovaj ajet ne može poslužiti kao dokaz njegove autentičnosti, zbog toga što se nalazi u samom Kur'anu. Odavdje započinje akademska rasprava.

Zapisivanje Kur'ana za ashabe

Objava Kur'ana nije izoliran događaj u vremenu. To je bio konstantni dotok ajeta (versova) koji su spuštani Muhammedu sallAllahu alejhi ve selem  23 godine njegovog poslanstva. Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem je zadužio brojne ashabe kao pisare, koij su zapisivali poslijednje ajete čim su objavljivani. Muavija ibn Ebu Sufjan i Zejd ibn Tabit su bili među onima pisarima koji su nosili ovu dužnost. U većini slučajeva, novi ajeti su zapisivani na komadima kostiju, (životnjiskoj) koži ili pergamentu jer papir još dio bio uvezen iz Kine. Važno je istaći da je Muhamed, sallAllahu alejhi ve selem, zahtjevao da pisari isčitaju ajete njemu nakon zapisivanja tako da bi on mogao ispraviti i pobriniti se da nema greški.¹

Da bi dodatno osigurao da ne bude greški, Muhammed sallAllahu alehi ve selem je naredio da niko ne bilježi ništa drugo,pa čak ni njegove riječi, hadise, na istoj stranici sa Kur'anskim ajetima. U pogledu stranica na koje je zapisivan Kur'an, on je rekao da “ko god je zapisao nešto od mene mimo Kur'ana, treba to izbrisati”². Ovo je urađeno da se osigura da se za druge riječi ne bi slučajno pomislilo da su dio Kur'anskih tekstova.

Međutim, važno je razumjeti da fizičko zapisivanje Kur'ana nije jedini način kako je Kur'an bilježen. Arabija u ‘600-tim godinama je bila oralno društvo. Veoma malo ljudi je znalo čitati i pisati, prema tome su isticala sposobnost pamćenja dugih pjesmi, pisama i drugih tekstova. Prije Islama, Mekka je bila centar arapske poezije. Godišnji festival je održavan svake godine i okupljao je najbolje pjesnike sa cijelog Arapskog Poluotoka. Veseli polazinici bi pamtili tačne riječi svojih najboljih pjesnika i recitirali ih godinama i desetlječima poslije.

Prema tome, u ovakvoj vrsti oralnog društva, velika većina ashaba je naučila i zapamtila Kur'an. U dodatku njihovoj prirodnoj sposobnosti da pamte, ritmička priroda Kur'ana učinila je njegovo pamćenje mnogo lakšim lakšim.

Kur'an nije zapisivan za samo nekoliko probranih ashaba. On je slušan i pamćen od strane stotina i hiljada ljudi tokom života Poslanika sallAllahu alejhi ve selem u svim krajevima Arapskog Poluotoka. Oni koji su čuli ajete od Poslanika bi išli i širili ih udaljenim plemenima, koji bi ih također pamtili. Na ovaj način, Kur'an je postigao status poznat među arapima kao mutevatir. Mutevatir znači da je nešto toliko naširoko raspostranjeno na toliko različitih grupa ljudi, koji su imali tačno isti tekst, da je nepojmljivo da bi ijedna osoba ili grupa mogla da ga falsifikuje. Neki govori Poslanik, salAllahu alejhi ve selem su poznati da su autenični kao mutevatir, ali cijeli Kur'an je prihvaćen kao mutevatir, zbog njegove široke raspostranjenosti tokom života Poslanika, sallAllahu alejhi ve selem, putem oralnih sredstava.

Sakupljanje Kur'ana nakon smrti Poslanika

Mi smo do sada vidjeli da je način na koji je Kur'ana naučen kod brojnih ashaba Poslanika, sallAllahu alejhi ve selem, spriječio da Kur'an bude predmetom zaštite samo par ljudi. Kako su se jaeti proširili diljem islamskog svijeta, bilo je nemoguće da ti ajeti budu promjenjeni bez da muslimani u drugim dijelovima svijeta to ne primjete i ne isprave. Štaviše, tokom života Poslanika Muhameda, sallAllahu alejhi ve selem, melek Džibril mu je recitirao cijeli Kur'an jendom godišnje, tokom Ramazana. Kada je Kur'an završen sa objavljivanjem krajem života Poslanika, sallAllahu alejhi ve selem, on se uvjerio da su brojni ashabi bili istinski hafizi Kur'ana.

Međutim, tokom vladavine prvih halifa, pojavila se potreba za sastavljanjem svih ajeta u jednu knjigu. Preuzimajući mjere predostrožnosti, halife koje su vladale muslimanskim svijetom nakon smrti Poslanika, sallAllahu alejhi ve selem, bojale su se da ako se previše smanji broj ljudi koji su znali Kur'an na pamet, da bi zajednica muslimana bila u opasnosti da izgubi Kur'an zauvijek.  Kao rezultat, prvi halifa, Ebu Bekr, koji je vladao od 632. do 634, naredio je da se organizuje odbor, pod vodstvom Zejda ibn Tabita, da sakupe sve pisane dijelove Kur'ana koji su prošireni u muslimanskoj zajednici. Plan je bio da se sakupe svi u jendu centralnu knjigu, koja bi se sačuvala u slučaju da ljudi koji su znali Ku'ran napamet izumru.

Zejd je bio veoma pedantan po pitanju onih od koga je prihvatao ajete. Zbog ogromne odgovornosti i straha da se ne bi riječi Kur'ana slučajno izmjenile, on je prihvatao dijelove pergamenta sa Kur'anom na njima koji su bili zapisivani u prisustvu Poslanika sallAllahu alejhi ve selem, i ti su morali imati dva svjedoka koji su morali posvjedočiti tu činjenicu. ³ Ovi dijelovi Kur'ana koje je sakupio su upoređeni sa zapamćenim Kur'anom, osiguravajući tako da ne bude proturječnosti između zapisanih i zapamćenih verzija.

Kada je zadatak zavrpen, finalizirana knjiga svih ajeta je sastavljena i predstavljena ebu Bekru, koji ju je osigurao u arhivi mlade muslimanske države u Medini. Može se pretpostaviti sa sigurnošću da kopija Ebu Bekjra tačno odgovoarala riječima Muhammeda sallAllahu alejhi ve selem, koje je izgovorio zbog brojnih hafiza Kur'ana prisutnih u Medini, zajedno sa rasprostranjenim dijelovima pergamenta na koji je zapisivan. Da je tu bilo odstupanja, narod Medine bi pokrenuo pitanje. Međutim ne postoji predaja ikakvog oponiranja Ebu Bekrovom projektu i njegovom ishodu.

Musaf Osmana, radijaAllahu anhu