Adnani u novom govoru javno tekfiri Džebhetun-nusru

2047
Ebu Muhammed al Adnani

Adnani je u novom obraćanju drastično promijenio ton. Ranije je obećavao oslobađanje Rima i Pariza, dok sada aludira na to da: “Bez obzira što smo izgubili mnogo gradova u Iraku i Šamu i ponovo postali gerilska grupa – nismo izgubili sve dok naša volja za borbom nije uništena.” Na taj način je priznao poraz i prepreke na koje su nailazili. A sada, šta bi sa sloganom “Bakijah“? Zar nije to nepobjediv halifat?

Međutim, Adnani ne bi bio Adnani bez kontradiktornosti u govoru. Nakon ovog priznanja poraza on i dalje fantazira kako oni predstavljaju halifat te da još imaju stabilnost. Kako neko (još uvijek) može imaju stabilnost halifata, ako je izgubio više od 50% svoje teritorije i svakim danom gubi?

U nastavku se ponovo vraća izjavi koja je toliko puta opovrgnuta: “Zašto je svijet okomio na nas i zašto ratuju protiv nas? To je zato što smo na istini.”

Svijet se borio protiv Sadama Huseina, Gadafija, Hitlera, i mnogih drugih. Ali to nije dokaz da su bili na istini. Tvrdoglavi Adnani je uporan i stalno ponavlja ove riječi kao dokaz za njihovu ispravnost.

Zatim bljuje neke gluposti u vezi tekfira, čineći generalni tekfir islamskih frakcija, i optužuje Džebhetun-nusru za suzdržavanje od tekfira tih otpadnika, nazivajuć ih “gubitničkim otpadničkim frontom.” Po prvi put je otvoreno protekfirio Džebhetun-nusru – stvar koju je IDIŠ držao skrivenom do sada. A Adnani je bio taj koji je demantovao tekfir Džebhetun-nusre prije dvije godine. Očigledno da to bila tukja, poput one koju imaju šije. On dalje nastavlja napadajući šejha Ejmena Zavahirija, nazivajući ga “Glupakom ovog ummeta.

Sva ova lupetanja Adnani završava POEZIJOM. To zbog nedostatka dokaza za njegov tekfir i optužbe. Ovo jasno pokazuje na koji način IDIŠ pokušava manipulisati emocije svojih sljedbenika, umjesto da im daje utemeljene islamske dokaze.

On napada Al-Kaidu zbog povlačenja iz civilnih područja (kao što je slučaj sa Al-Mukallah), a prolijevanje krvi je za njega tzv. “korist”, pokazujući totalno nepoštovanje muslimanske krvi. Osim toga, IDIŠ je nedavno u Raki objavio da su civili slobodni da napuste grad, kako bi se sačuvali zračnih udara koalicije. Pa šta je onda bolje:

– ostaviti civile u njihovim domovima i povući se i grada, kako civili ne bi postali žrtve vazdušnih napada, ili,

– pustiti civile da napuste svoje domove, kako bi se sačuvali zračnih napada, dok vi ostajete u njihovim gradovima i domovima?

Kakva je ovo logika?

Izvor: Aktivisti
Obrada: Put Vjernika