Ahlak selefa – neke od izreka

Popularno na sajtu

Strah od umišljenosti

Rekao je Ebu Vehb el-Mervezi: “Upitao sam Ibnul Mubareka: ‘Šta je kibr – oholost?’ Reče: ‘Da prezireš ljude.’ Pa sam ga upitao o umišljenosti. Reče: ‘Da vidiš da ti imaš nešto što drugi nemaju, ne znam kod klanjača goru stvar od umišljenosti.'”

Rekao je Ahmed Ibn Ebi el-Havari: “Govorio nam je Ebu Abdullah el-Entaki, rekao je: ‘Sastao se Fudajl i Sevri pa su opominjali jedan drugog, pa se rastužio Sufjan i zaplakao, potom rekao: ‘Želim da ovo sijelo bude rahmet i bereket za nas.’ Pa mu reče Fudajl: ‘Ali ja, o Ebu Abdullah, se bojim da ne bude štetniji za nas od toga. Zar nisi govorio najljepšim govorom, a i ja sam govorio naljepšim govorom, i uljepšavao si govor a i ja sam ga uljepšavao?’ Pa je zaplakao Sufjan, pa reče: ‘Oživio si me (tj. njegova osjećanja),  Allah te oživio.””

Rekao je Imam Šafija: “Kada se pobojiš za svoje djelo od umišljenosti, sjeti se zadovoljstva kojeg tražiš, i kakvom užitku težiš, i od kakve kazne bježiš, pa ko bude o tome razmišljao, umanjit će se njegovo djelo kod njega (u njegovim očima).”

Rekao je Rašidin bin Sad: “Govorio nam je El-Hudžadž bin Šedad, čuo je Ubejdullaha ibn Ebi Džafera – a bio je jedan od vladara – Reče: ‘Kada neka osoba govori na sijelu, pa ga zadivi govor, neka se suzdrži (neka šuti), a ako bude šutio, pa ga zadivi šutnja, neka govori.'”

Zuhd na dunjaluku

Od Neima ibn Hamada se prenosi: “Govorio nam je Ibn el-Mubarek, govorio nam je Muhammed bin Mutarrif, govorio nam je Ebu Hazim, od Abdurrahmana bin Seida bin Jerbu`, od Malika ed-Dara, da je Omer, radijallahu anhu, uzeo 400 dinara, pa reče dječaku: ‘Idi s ovim Ebu Ubejdi, potom ga prati jedno vrijeme u njegovoj kući, kako bi vidio šta će uraditi!’ Reče: ‘Pa je otišao dječak i rekao: ‘Kaže ti emirul-muminin (vođa vjernika), da uzmeš ovo’, pa reče: ‘Allah mu se smilovao’, potom reče, dozva služavku i reče: ‘Idi s ovih 7 tome i tome, a s ovih 5 tome i tome’, i sve tako dok ih nije nestalo, pa se vrati dječak Omeru, i obavijesti ga, te ga nađe da je pripremio isto za Muaza Ibn Džebela, pa ga posla s tim njemu, pa reče Muaz: ‘Allah da mu primi. O služavko! Idi kući toga i toga s ovoliko, i kući toga i toga s ovoliko.’ Pa se pojavi žena Muaza i reče: ‘A mi smo tako mi Allaha miskini, pa daj i nama!’ A u kesi nije ostalo osim dva dinara, pa joj ih baci, pa se vratio dječak, i obavijesti Omera, pa ga to usreći i reče: ‘To su braća jedna od drugih.'”

Prenosi se od Abdurrahmana bin Jezida od Abdullaha ibn Mes`uda da je rekao: “'Vaši namazi su duži i vi se više trudite od ashaba (drugova) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni su bili bolji od vas.’ Bi mu rečeno: ‘S čime?’ Reče: ‘Oni su bili viši zahidi na dunjaluku i više su težili ahiretu od vas.'”

Od Zijada bin Mahika se prenosi da je rekao: “Šedad ibn Evs je govorio: ‘Vi od dobra nećete vidjeti osim njegove sebebe (uzroke), i nećete vidjeti od šera (zla) osim njegove sebebe, svo dobro je samo u Džennetu, a svo zlo je samo u Vatri, a dunjaluk je trenutna ponuda jede iz njega i dobročinitelj i griješnik, a ahiret je istinito obećanje u kome će presuditi Vladar, Koji nad svim bdije, i svaki ima svoje sinove, pa budite od sinova ahireta a ne budite od sinova dunjaluka.'”

Prenosi se od Abdullaha bin uht Muslim bin Sa`da da je rekao: “Htio sam obaviti hadždž, pa mi je moj daidža Muslim dao deset hiljada dirhema i rekao mi: ‘Kada stigneš u Medinu, potraži najsiromašniju kuću u Medini i daj im ovo.’ Pa kada sam stigao pitao sam za najsiromašniju kuću u Medini, te mi bi pokazano na kuću, pa sam pokucao na vrata pa mi odgovori žena: ‘Ko si ti?’ Rekoh: ‘Ja sam čovjek iz Bagdada, dato mi je deset hiljada i naređeno mi je da ih predam najsiromašnijoj kući u Medini, pa su mi vas opisali, pa ih uzmite!’ Pa reče: ‘O Allahov robe, vlasnik ti je postavio uslov da to bude najsiromašnija kuća a ovi do nas su siromašniji od nas!’ Te sam ih ostavio i otišao ovima, pokucao sam na vrata pa mi je odgovorila žena, pa sam joj rekao isto ono što sam rekao toj ženi prije nje, pa reče: ‘O Allahov robe, mi i naše komšije smo isti u siromaštvu, pa podijeli ih između nas.’

Fikh u vjeri

Spomenuo je Zehebi u njegovom životopisu halife El-Muteadida, da je Ismail el-Kadi rekao: “Ušao sam jednom prilikom, pa mi dadoše knjigu te pogledah u nju, kad u njoj bijahu sakupljene olakšice od grešaka uleme, pa rekoh: ‘Pisac ovoga je zindik (otpadnik od vjere)’, pa reče: ‘Zar nisu tačni ovi hadisi?’ Rekoh: ‘Svakako, ali onaj ko je dozvolio ono što opija, nije dozvolio muta` (privremeni brak), a onaj ko je dozvolio muta` nije dozvolio muziku, i nema alima osim da ima grešku, a ko bude uzimao sve greške uleme nestat će njegove vjere’, pa naredi da se knjiga zapali.”

Rekao je Ibnu Betta: “Čuo sam El-Berbeharija da kaže: ‘Sijeljenje radi savjetovanja otvara vrata fajde (koristi) a sijeljenje radi raspravljanja zatvara vrata fajde.'”

Selef  i njihovo izdavanje fetvi

Malika od Nafi`a prenosi: “Ibn Omer i Ibnu Abbas su sjedili pred hadždž, pa sam sjedio kod jednog, jednog dana, i kod drugog, drugog dana. Ibn Abbas je odgovarao i davao fetve u svemu o čemu je bio pitan, a Ibn Omer je više odvraćao nego što je davao fetve.”

Šuajb bin Ebi Hamza prenosi od Zuhrija: “Došlo je do nas da bi Zejd ibn Sabit kada bi bio upitan o nekoj stvari, govorio: ‘Da li se ovo dogodilo?’ Pa ako bi rekli: ‘Da’, govorio bi o tome ono što zna.  A ako bi rekli: ‘Nije se dogodilo’, rekao bi: ‘Ostavite ga dok se dogodi.'”

Prenosi se od Musa bin Ulej bin Rebaha, od njegovog oca, da je rekao: “Kada bi Zejda ibn Sabita neki čovjek pitao o nečemu, rekao bi: ‘Tako ti Allaha da li se ovo dogodilo?’ Pa ako bi rekao: ‘Da’, govorio bi o tome, a ako ne, ne bi govorio.”


Iz knjige “Ahlak selefa”

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz