Alevijski koncetracioni logori: Asadovi militanti muče djecu, čupaju nokte, tuku sa armaturom, posipaju kiselinom

608


Alevijski režim je opet pokazao svoje lice. Barbarizam i prava životinjska svirepost, koju ne može shvatiti zdrav razum i ljudska priroda, postali su svakodnevna rutina za Asadove militante.

Prema izvorima, sprovedene naredbe mučenja i egzekucije su lično izdate od kolovođe alevijskih egzekutora.

Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch je objavila novi šokantan izvještaj o zločinima alevijskih ubica, piše UmmaNews.

Prema izvještaju, u Siriji postoji najmanje 27 tajnih centara koji se koriste za mučenje muslimana. Koncentracijske logore vode alevijske sigurnosne službe.

Dokument HRW-a od 81 stranice pod naslovom “Arhipelag mučenja: Proizvoljna hapšenja, mučenja i prisilni nestanci u sirijskim podzemnim zatvorima od marta 2011”, je zasnovan na svjedočenju 200 bivših zatvorenika tajnih alevijskih zatvora.

Izvještaj uključuje mape sa lokacijama pritvoreničkih objekata, imena njihovih kolovođa, video zapise bivših zatvorenika i skice mučeničkih tehnika opisanih od mnogobrojnih ljudi koji su svjedočili i iskusili mučenja u ovim objektima.

Prema Ole Solvangu, istraživaču hitnih slučajeva pri Human Rights Watch, alevijski centri se nalaze širom zemlje. Zapravo, njihov broj je mnogo veći od onoga u izvještaju svjedoka.

Skoro svi bivši zatvorenici koje je intervjuisao Human Rights Watch kažu da su bili mučeni ili su svjedočili mučenju drugih tokom pritvora.

Alevijski ispitivači, stražari i službenici si koristili širok spektar metoda mučenja, uključujući dugotrajna premlaćivanja, često sa palicama i kablovima, držanje muslimanskih zatvorenika u bolnoj poziciji duži vremenski period, korištenje struje, paljenje kisalinom, seksualni napadi i poniženja, čupanje noktiju i lažno pogubljenje. Sve zajedno, Human Rights Watch je dokumentirao više od 20 različitih metoda mučenja koje su koristile sigurnosne i obavještajne službe.

U većini slučajeva, svaki od pritvorenika je bio tretiran sa nekoliko vrsta mučenja.

Musliman star 31 godinu, kojeg su alevije zatvorile u pokrajini Idlib u junu, opisuje svoje mučenje:

“Prisilili su me da skinem odjeću. Onda su počeli da mi stežu prste sa kliještima. Boli su me žicom u prste, grudi i u uši. Bilo mi je dozvoljeno da ih skinem samo ako progovorim. Žica u ušima je bila najbolnija. Koristili su dvije žice spojene na akumulator da mi daju električne šokove. Koristili su električne pištolje dva puta na mojim genitalijama. Mislio sam da nikada neću vidjeti svoju porodicu. Mučili su me na ovaj način tri puta u tri dana”.

Većina žrtava mučenja koje je intervjuisao Human Rights Watch bili mladi ljudi između 18 i 35 godina, međutim, žrtve alevija su također bila djeca, žene i starije osobe.

Izviješteno je da se koncentracijski logori nalaze u Damasku, Alepu, Latakiji, Homsu i Dari. Vodi ih alevijska vojna obavještajna služba, obavještajna služba zračnih snaga, odjeljenja političke i opšte sigurnosti.

“Doveli su me dole do ćelija i stavili me u sobu veličine 2×1.5 m. Plafon je bio nizak. Ostavili su me tu samog, kaže Samir, koji je bio zatočen u koncentracijskom logoru vojne obavještajne službe u Damasku od jula do septembra 2011. Ostao sam u ovoj ćeliji čitavo vrijeme zarobljeništva. U ćeliji je bila svaka vrsta prljavštine, žohara, buva, smradi i buđi. Nije bilo WC-a. Bila je samo velika stara boca od pepsija napunjena sa urinom. Na podu je bio stari madrac koji je strašno smrdio. Nije bilo svjetla, hrane ni vode. Čuli su se zvuci mučenja, premlaćivanja, ljudi su psovani, ponižavani, to je bila rutina. Puštali su nas u WC dve puta na dan. Samo uzmeš svoju pepsi bocu i isprazniš je i tu je bila druga boca za vodu, koju bi punio. Nije bilo tuširanja ni sapuna. Nisam se tuširao 61 dan. Nakon nekog vremena se navikneš na to”.

“Svako malo bi otvorili vrata naše ćelije i galamili i tukli nas, kaže Husam, dječak star 13 godina. Govorili bi: ‘Svinje, hoćete slobodu?’ Samog su me ispitivali. Pitali su: ‘Ko je tvoj Bog?’ Rekao sam: ‘Allah.’ Onda su mi davali električne šokove na stomak sa štapom. Pao sam u nesvjest. Kada su me ispitivali drugi put, tukli su me i davali mi električne šokove. Treći put su imali kliješta i iščupali su mi nokat. Rekli su: ‘Zapamti ovaj govor, imaj ga uvijek na umu: mi uzimamo i djecu i odrasle i mi ubijamo i jedne i druge.’ Počeo sam plakati i oni su me vratli u ćeliju”.

“Bio sam bez odjeće i na podu, ruke svezane plastičnim lisicama, i onda su me tukli sa rukama, nogama i oružijem. Osmogodišnji dječak je bio samnom u sobi. I njega su tukli”, kaže drugi bivši zatvorenik alevija u Alepu.

Zatvorenik iz Latakije kaže da je obješen naopako i tučen po stopalima. “Toliko je bolilo da sanjaš o smrti”, priznao je, dodavši da njegova porodica nije znala gdje je on. Zatvorenici muslimani su također rekli da su njihove genitalije stiskane sa kliještima i da su im čupani nokti.

Hiljade muslimana je zatvoreno u tajnim zatvorima od početka ustanka.

“Rusija nema pravo da prikriva ovakve zločine”, kaže jedan od autora izvještaja Ole Solvang.

Izvor: Kavkaz centar

Prijevod: Put vjernika

Tagovi: {tortags,3876,1}

SHARE