Allah nas priprema za pobjedu (drugi dio)

493

Povratak halife i nemoj da se žališ na vrijeme u kojem živimo

Danas vidimo da je cijeli svijet u ratu protiv nas a to je slično vremenu ashaba, što znači da bi nagrada ljudi koji danas žive mogla biti veoma velika. Ne kažemo da je jednaka nagradi ashaba ali će biti vrlo velika. Zato je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo da, iako su najbolje generacije ashabi, pa tabiini pa zatim tabi tabiini, doći će generacija pred kraj vremena i nagrada jednog od njih bit će jednaka nagradi 50 ashaba!


U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!

U hadisu kojeg moramo biti svjesni govori se o stadijima naše historije. Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao, „Poslanstvo će trajati među vama toliko dugo koliko je Allahova volja, a tada će ga Allah dokinuti. Nakon toga nastupa halifat rašida (pravovjernih) prema načelima Poslanstva. Halifat će ostati dok god je to Allahova volja, a tada će ga Allah dokinuti. Potom će usljediti vođenje od strane obiteljskih dinastija koje će ostati toliko dugo koliko će biti Allahova volja, a tada će ih On dokinuti ukoliko je to Njegova volja. Nakon toga uslijedit će perioid oštrog ugnjetavanja, opresije, i to će trajati toliko dugo koliko je Allahova volja, a tada će ih On dokinuti ukoliko je to Njegova volja. Tada će nastupiti halifat rašida prema načelima Poslanstva“, a nakon toga je ušutio. (Musned od Imama Ahmeda, vol. 273, prenosi Nu’man ibn Bešir, radijAllahu anhu).

Poslanstvo koje se spominje na početku hadisa završava sa smrću Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Sljedeći stadij je halifat rašida i to je vrijeme od Ebu Bekra es-Sidika, radijAllahu anhu, do Alija ibn Ebi Taliba, radijAllahu anhu. Tada Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže da će biti kraljevstvo, kao što je i bila vladavina emevija, abasija i osmanlija. Nakon toga, on kaže da će uslijediti diktatura, pod kojom mi danas živimo – ugnjetavački režim. Nakon toga slijedi halifat rašida (nakon toga ne slijedi ništa, to će biti kraj svijeta a indikacije za to u hadisu su kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zašutio nakon što je sve spomenuo).

Ponekad se žalimo na vrijeme u kojem živimo, da živimo u najgorem vremenu; ummet je slab, ummet je poražen i razjedinjen, željeli bismo da smo živjeli u vrijeme ashaba1, radijAllahu anhum, ili u vrijeme herojske islamske ere.

Donosim razloge zašto se ne bismo trebali žaliti na vrijeme u kojem živimo:

Prvi razlog: Jedan od tabiina2 rekao je nekome od ashaba: „Kako ste se vi odnosili prema Poslaniku, sallAlhu alejhi ve sellem, kada je bio među vama?“ Pa je ashab pričao o tome kako su se oni običavali odnositi prema Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem i da su dali sve od sebe. Tabiin je odgovorio rekavši: „ Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio u naše vrijeme nosili bismo ga na ramenima“. Ono što je tabi’in želio reći jest da se ashabi nisu dovoljno dobro odnosili prema Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i da su oni (tabiini, op.a.) živjeli sa njima, oni bi se puno bolje odnosili prema Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem. Ashab je odgovorio: „Osoba ne može reći što bi učinila da je živjela u to vrijeme, mi smo se borili protiv naših očeva i braće, i to nije bilo nimalo lako, a sada su vaši očevi i braća i porodice muslimani, pa ti zamišljaš da bi se odnosio prema Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, na određen način. Zato ne traži i ne želi nešto što ti Uzvišeni Allah nije odredio“. (Imam Enver je parafrazirao govor ashaba).

Drugi razlog: Ne bismo se trebali žaliti na vrijeme u kojem živimo; umjesto toga trebali bismo biti zahvalni Uzvišenom Allahu što živimo u ovom vremenu. Zašto? Ako samo pogledamo status ashaba, to je najviši status u muslimanskom ummetu, oni su najviši, najveći i najbolji. A nakon njih su tabiini a zatim oni koji dolaze nakon njih (tabi tabiini).

Kako to da su ashabi bili najbolji? Jedan od razloga jeste taj što su ashabi izgradili islam od poteza pera; kada su ashabi došli ničega nije bilo, pa su oni formirali osnovu vjere a svi koji su došli nakon njih, građevina (fig.) je već postojala i oni su samo dodavali dijelove tu i tamo, na tu osnovu; a ukoliko je postojao neki slomljeni komadić, kao npr. bidat3, oni bi ga popravili. Ali, osnove su postavili ashabi, i to je ono što ih čini najboljom generacijom jer je njihov posao bio najteži. Za nas je vrlo bitno da shvatimo koji su zahtjevi našeg vremena tako da bismo ih mogli ispuniti, jer stvari koje su tabiini potencirali na primjer, mogu biti drugačije od stvari koje su naglašavali tabi tabiini.

Da objasnim ovu tačku. Da je El-Buhari, rahmetullahi alejhi, došao 100 godina kasnije i učinio istu stvar, svakako ne bi imao isti status koji ima danas među nama. Da je Imam Šafija, rahmetullahi alejhi, došao 100 godina kasnije i učinio istu stvar, isto tako ne bi bio imao isti status koji ima danas među nama. Zašto? Zato što su potrebe bile drugačije od vremena do vremena.

Primjetit ćete da su četiri imama fikha4,5 živjela u istom stoljeću, a šest imama hadisa također su živjela u istom stoljeću. To nam govori da je u jednom vremenu potreban bio fikh a potreba u drugom vremenu je bio hadis. Ovo kažem zato da ukoliko želimo služiti islamu na najbolji mogući način, moramo razumjeti koje su potrebe danas.

Vidimo da će se neka braća istaknuti da’wom, dok će druga biti usmjerena na znanje. Ne moramo se istaknuti na tim područjima ili na svakom području, no ukoliko se zapitamo što je to najpotrebnije u današnje vrijeme, naći ćemo da je to vrlo slično vremenu ashaba, jer smo sada dosegnuli najniži stepen koji smo ikada imali u ovih 14 stoljeća.

Stoga ovo vrijeme na koje se žalimo, među svim drugim generacijama nakon ashaba, najsličnije je vremenima ashaba. Zašto? Zato što u vrijeme ashaba nije bilo islamskog autoriteta (hilafeta) a nema ga ni danas, a to nije bio slučaj tokom ovih 14 stoljeća. Kada su ashabi živjeli, borili su se sa svima u okolini uključujući dvije super sile – Perzijsko i Rimsko carstvo – a svi Arapi oko njih su bili im protivnici. A to je slično situaciji danas a što nije bilo u našoj historiji prije. U našoj historiji pronaći ćemo vrijeme islamskog autoriteta, pronaći ćemo ljude koji su pomagali Istinu, i bilo je mjeta gdje se mogla učiniti hidžra6.

Danas vidimo da je cijeli svijet u ratu protiv nas a to je slično vremenu ashaba, što znači da bi nagrada ljudi koji danas žive mogla biti veoma velika. Ne kažemo da je jednaka nagradi ashaba ali će biti vrlo velika. Zato je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, spomenuo u hadisu da iako su najbolje generacije ashabi, pa tabiini pa zatim tabi tabiini, doći će generacija pred kraj vremena i nagrada jednog od njih bit će jednaka nagradi 50 ashaba! Pa su ashabi upitali: „50 od nas ili 50 od njih?“, Poslanik, alejhi selam, je odgovorio: „50 od vas“.

Pa će tako namaz biti kao namaz od 50 ashaba. Postiš jedan dan a to će biti kao post 50 ashaba. Nagrada je pomnožena sa pedeset, zašto? Zbog teškoća tog vremena.

Primijetili smo da je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao da će se primicanjem kraja vremena pojaviti ljudi koji će biti najbolji u cijelom tom ummetu. Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: „Iz Aden Ebjena (mjesto u Južnom Jemenu gdje djeluje popularni džihadski pokret) doći će 12 000, oni će dati pobjedu Allahovom dinu i oni će biti najbolji između mene i njih.“

Oni su najbolji između Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, i njihovog vremena. Stoga mi možemo skupiti sva ova stoljeća, a oni će i dalje biti najbolji. Razlog za to je jer je njihovo vrijeme najsličnije vremenu ashaba.

Pa zbog čega se onda žaliti što živimo u vremenu nove „zlatne groznice“: ne mislim na zlatnu groznicu za zlatom, već na zlatnu groznicu za nagradom? Postoje vremena kada ekonomija buja toliko brzo da svi postanu bogati, a opet postoje i vremena kada stvari stagniraju i kada je napredak spor, pa onda ljudi u vremenu stagnacije žele da su živjeli u vrijeme cvjetanja ekonomije kako bi postali milioneri poput onih prije njih. Mi danas živimo u vrijeme buma (bujanja), i to bismo trebali iskoristiti i zaraditi veliku nagradu koja nas negdje čeka samo ako se pokrenemo i učinimo nešto. Nagrada je toliko velika da samo čeka da neko dođe i učini nešto po tom pitanju. Ukoliko dođe u vrijeme kada stvari teku sporo, nagrada je umanjena. A ukoliko dođe u vrijeme velikih poteškoća, tada je nagrada uvećana.

Nagrada je srazmjerna sa poteškoćom. Stoga, zašto da se žalimo na vrijeme u kojem živimo, kad je ovo, zapravo, najbolje vrijeme?

Ako govorimo o vremenu u kojem je pobjeda „iza ugla“, wAllahu a’lem (a Allah najbolje zna), ako živimo u vremenu kada je Resulullah, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao da će oni (pobjedonosna skupina) biti ti koje će dati pobjedu Mehdiju i Isa ibn Merjemu, alejhisselam; ako smo blizu tog vremena, nagrada je astronomska, i mi ne želimo čekati sa strane kada se sve ovo događa; ljudi zgrću milione dok ti sjediš kući ne čineći ništa (fig.).

Stoga nemojmo se žaliti na vrijeme u kojem živimo.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Uistinu, Allah je sakupio zemlju za mene tako da sam mogao vidjeti njene istočne i zapadne dijelove, i uistinu, vlast mog ummeta doseći će ono što je za mene sakupljeno od toga.“ (Sahih Muslim, 2889, od Sewbana, radijAllahu anhu).

Stoga će ova vjera dosegnuti svaki kontinent, svaku zemlju, svaki grad. Zastava La ilahe illAllah će ući u svaki grad. Ova će vjera dosegnuti gdje god doseže noć i dan. Postoji li mjesto gdje noć i dan ne dosežu? Zato, o vi kafiri, o vi licemjeri, ako se želite sakriti od ove vjere morat ćete otići na Mars ili negdje drugdje! Za vas neće biti mjesta na ovom dunjaluku! Dakle, moramo se složiti da je pobjeda na putu, samo je pitanje kada će doći?

Transkript predavanja Šejha Enwera el-Awlakija „Allah nas priprema za pobjedu“


1. Ashabi – svi oni koji su vidjeli poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem

2. Tabiini – generacija nakon ashaba, radijAllahu anhum

3. Bidat – novotarija u islamu

4. Imami četiri mezheba ehli sunneta – Ebu Hanife, Šafija, Ibn Hanbel i Malik, Allah se svima njima smilovao

5. Fikh – islamsko pravo

6. Tj. bilo je mjesta pod vlašću muslimana, gdje su muslimani mogli iseliti se i na miru praktikovati svoju vjeru, op.PV.

SHARE