Allah vam naređuje pravdu

221

Nedavno je naš portal objavio tekst brata Musliha Emina koji se bavi temom, kako nam je on rekao, dvojnog standarda po pitanju fetve o dozvoljenosti obavljanja namaza iza imama koji javno sluša muziku. On je kao tematski naslov preuzeo deciziju[1] šejha El-Fevzana. Između ostalog autor teksta spominje i ličnost sa bosanske scene islamskog misionarstva ali ne navodi njegovo ime. Međutim, kasnije se ispostavilo da je prof. Hajrudin Tahir Ahmetović prepoznao sebe u ispisanim riječima. Svakako, slijedila je njegova pisana reakcija koju ćemo mi ovdje, na njegov zahtjev, u potpunosti objaviti.


Mi smo bratu Muslihu Eminu dostavili reakciju prof. Ahmetovića te je on na njegovu reakciju reagovao odgovorom kojeg također objavljujemo u riječima koje slijede. Nadamo se da ćemo na taj način ostvariti balans na međusobne reakcije i, inšaAllah, na njihovo obostrano zadovoljstvo.

Slijedi komentar (odgovor) prof. Hajrudina Ahmetovića na tekst „Dobronamjerni savjet“:

Es Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu
Ovdje Hajrudin Tahir Ahmetović.
Ako sam ja pogriješio u nekim svojim izjavama i predavanjima, Allaha molim da mi oprosti i da mi pošalje nekog od svojih robova s argumentima, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta i razumijevanja istih od strane selefa, da mi pojasni i popravi me u dotičnoj grešci. Ako ste vi pogriješili, Allaha Uzvišenog molim da vam oprosti i proširi vam prsa za prihvatanje onoga što je ispravno.

Ne bih se osvrtao na neprovjerene informacije, potvore koje su iznijete i riječi pod navodnicima. Ako ste htjeli popravak stanja, vjerovatno ste se trebali prvo meni obratiti i ukazati mi na grešku. Ja sam bar naučio da bi tako trebalo učiniti na početku, pa ako čovjek odbije savjet i ustraje u svojoj grešci -ako se uspostavi da je greška- onda se treba obavezno obznaniti i ukazati na njega i njegovu grešku.
Ja ne znam kako ste došli do sličnih informacija, je li vam to neko prenio na svoj način, ili vam je neko istrgnuo sa predavanja dio i sl., bilo kako bilo, ako vam je neko prenio, trebao je da vam prenese da ja i većina daija u Bosni pozivamo na svoje mesdžide. ako vam je neko prenio nešto po ovom pitanju, trebao vam je i ovo da prenese, jer sam to uvijk spominjao na početku. Ako ste, pak, slušali negdje predavanje, trebali biste i to da nađete na predavanju, osim ako je neki sljedbenik strasti isjekao što mu je trebalo a odbacio što mu je trebalo.

I na svojim predavanjima i svojim tekstovima obrađivao sam pitanje ispravnosti namaza iza imama novotara i razvratnika, koji pije alkohol, sluša muziku, konzumira kamatu i sl. a nisam razmatrao pitanje dozvoljenosti ili ne dozvoljenosti namaza iza istih osoba. Hvala Allahu da ne bi trebalo klanjati iza takvih, ako imamo bolje. To je poznati stav i opće priznat i ne trebamo se mnogo ubjeđivati u to. Međutim, šta ako nemamo drugih imama, ne možemo ih promijeniti, nemamo svojih prostorija i sl. Hoćemo li klanjati po kućama ili možemo klanjati za takvim imamima? To je pitanje o kojem nisam samo ja govorio, naprotiv ja sam prenio samo od ranijih, pa stoga ismijavanje, potvore u samom tekstu i riječi pod navodnicima mislim da se ne odnose samo na mene, već i na sve prethodne. Pa ako je Ibnu Omer, radijallahu anhuma, mogao klanjati obavezni namaz za haridžijama koji su ubijali muslimane, nije se dvoumio, niti sumnjao u ispravnost svoga namaza, zar da neko od nas kaže da je namaz neispravan za nekim koji čini manji grijeh od ubistva muslimana. I slično. Sve u svemu, ja pozivam svu braću i sestre -koji to mogu- da naučno obrade svako pitanje pa i ovo, da dokazuju prije svega Kur’anom, zatim vjerodostojnim hadisom, postupcima ashaba, učenjaka selefa, četverice imama i sadašnjom priznatom i poznatom ulemom kojoj je čitav ummet posvjedočio znanje i bogobojaznost.
A da mi zalazimo i tražimo ulemi greške, palimo vatru između njih, to niti smijemo niti nam je dozvoljeno. Kada običnom muslimanu nije dozvoljeno da govori o drugom muslimanu, kako da običan musliman govori o učenjacima današnjice?!

U svakom slučaju ko uvažava i želi poslušati i drugo mišljenje, učtivo odgovoriti na njega, ja ću postaviti tekst u kojem sam poodavno nepristrasno obradio ovo pitanje spominjući dokaze i ocjene istih dokaza, primjere i govore selefa, prvih učenjaka ovoga ummeta, pa ko može neka pročita i ako ima primjedbu, neka učtivo odgovori, bez provociranja, riječi pod navodnicima i sl. Ako prenosite i spremate nekakav audio ili video zapis, onda uzmite sve ili kanite se svega. Prije ili kasnije saznat će se za neprofesionalnost i vjerovatno ćete biti optuženi za loše namjere! Pa tako video zapis “Poniženi Zijo i Hajro” trebali ste zapakovati u cijelosti neka se čuje ko to napada ulemu današnjice, odbija njihove fetve, ko je dovitljiv i potvara, ko za istaknutog učenjaka Saliha Fevzana, autora ove gore fetve, kaže da je stao na stranu taguta, za Abdurrahmana Berraka kaže da je čisti murdžija i sl.

Neću da se perem, niti da se branim, jer nemam od čega. Ovo je još jedna potvora i laž. A evo teksta, pa ako neko ima dokaze za neko drugo mišljenje, bujrum, ja ću, inšaAllah, uvijek poslušati savjet i prihvatiti ono što je ispravno. Tekst će biti malo podug, očekivat je da neće biti ni objavljen, ali evo linka gdje je objavljen taj tekst:

http://www.el-asr.com/tekst/akida/namaz-za-imamom-fasikom-i-novotarem

i fetva jednog od najučenijih učenika šejha Ibu Usejmina

http://www.el-asr.com/tekst/da-li-ste-znali/da-li-ste-znali-broj-27

Fetva
Otvaranje novih mjesta za klanjanje

Pitanje: Kakav je propis umnožavanja mjesta za klanjanje u jednom mjestu imajući u vidu da to državne vlasti ne zabranjuju? Kod nas u mjestu postoje dvije musalle gdje se obavlja namaz i dvije izvan našeg mjesta gdje pojedini studenti -ehli sunnetskog pravca- predvode namaz? Kakav je propis namaza na ovim musallama?

Odgovor: Otvaranje nove musalle ili mesdžida vezano je za potrebu, pa, ako u jednom naselju postoji potreba za dvije musalle zbog velikog broja klanjača ili zbog prevelike udaljenosti, onda nema smetnje u njihovom otvaranju. Međutim, ako je cilj umnožavanja musalla nanošenje štete ili cijepanje, odvajanje, a nema druge potrebe za musallom, tada takav postupak nije propisan Šerijatom. Upravo zbog toga je i Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zapalio mesdžid Dirar. Muslimanima nije dozvoljeno da se cijepaju i odvajaju jedni od drugih. Dakle, musalle se otvaraju samo iz potrebe. Pa, kada se osjeti potreba za drugom musallom zbog tjesnoće prve musalle ili zbog njene udaljenosti, onda nema smetnje u otvaranju druge musalle, ali ako za time nema potrebe, već iza toga stoji loša namjera -kako je to prisutno u pojedinim zemljama- s ciljem podvajanja, razilaženja i grupisanja u stranke i slično, tada to, uistinu, nije dozvoljeno činiti. Allah najbolje zna. (Halid Mušejkih, 1/58.)

[Kraj komentara prof. Hajrudina Ahmetovića. Prije nego pročitate odgovor brata Musliha Emina, poslušajte dio govora prof. Hajrudina Ahmetovića i mr. Zijada Ljakića:]

{mp3}hajro-i-zijo{/mp3}

U daljem tekstu navodimo odgovor brata Musliha Emina:

U ime Allaha, neka je selam i salavat na Njegovog Poslanika…

„Allah vam zapovjeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! Allah doista sve čuje i sve vidi.“[2]

Islam je vjera pravde i pravednosti. Pravdi islama niko ne može umaći.

Prof. Hajrudine Ahmetoviću!

Čudno je to kako neki ljudi naivno prelaze preko uvreda i kleveta kada ih upućuju drugima ili kada to prešutno svojim prisustvom odobravaju svojim istomišljenicima, ali, kada se nešto na njihov račun kaže, pa makar to bio nasihat, onda je to povod za objavu verbalnog sukoba drugoj strani koja neće biti pošteđena omalovažavanja i cinizma.

Čudno je to kako neki ljudi dozvoljavaju da se u njihovom prisustvu drugima nanosi nepravda koja kulminira uskraćivanjem slobodnog kretanja po Allahovoj zemlji, ali kada se takne u njihovu „privatnost“ koja treba biti javna tajna ummeta kao što je učinjeno od života nekih, onda je to itekako nedopustiva situacija na koju treba odgovoriti odmah i bez ikakvog odlaganja.

Čudno je kako neko javno osuđuje davu suneta i spušta je na nivo poziva čovjeka koji je svojom arogancijom i zabludjelim učenjem proglasio nevjernicima prvence ovog umeta a mi se tome javno suprotstavili, dok je neko „iza ćoška“ „gromoglasno“ šutio da bi kasnije klimao glavom dajući do znanja da je protiv sunetskih mesdžida u kojima se sa sigurnošću ne gaji ideologija ni otvorenog ni skrivenog tekfira[3].

Čudno je kako neko govori pojašnjavajući metodologiju u prenošenju habera[4]: „…osim ako je neki sljedbenik strasti isjekao što mu je trebalo a odbacio što mu je trebalo.”- da bi zatim on sam to isto učinio kada kaže kako je šejh El-Makdisi rekao o učenjacima umeta da su učenjaci dalaleta a da prisutnima ne pojasni zašto i u kojem je kontekstu šejh to rekao i kako je to uopšte rekao. Da stvar bude gora, neko voli da kaže kako je šejh El-Makdisi rekao da su eminentni učenjaci Ibn Baz i El-Usejmin dva taguta koji se obožavaju mimo Allaha a mi nigdje ni traga ni glasa ne nalazimo takvoj izjavi šejha El-Makdisija!?

Mi ćemo čitaocima proslijediti link i neka oni u cijelosti pročitaju stav šejha El-Makdisija prema ovim učenjacima. (Odgovor šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija možete pročitati u sekciji Fetve i odgovori na našem sajtu ili klikom ovdje, op. PV.)

Čudno je kako se pri spominjanju drugih i drugačijih zaboravlja na decidnost i konkretnost ilumskog[5] i moralnog menhedža[6], ali kada se to isto desi nosiocu tog menhedža, onda na scenu nastupa ono „duboko“ poznavanje institucije nasihata[7] i kako se ona treba sprovoditi u praksu.

Čudno je kako čovjek u želji da osveti svoj ego ide tako daleko kada među ljude plasira izuzetno opasnu i opaku tvrdnju da su njegovi stavovi u skladu sa stavovima ashaba i da te stavove ashaba njegovi neistomišljenici ismijavaju i izrugivaju!!

Čudno je kako čovjek gasi vatru uljem kojim poljeva glave njegovih neistomišljenika jer im po svaku cijenu želi nametnuti kako se oni poigravaju sa ulemom islama i kako su njihovi postupci ništa drugo do sijanje razdora i nesloge među muslimanima!?

Čudno je kako neko tvrdi da poziva na svoje mesdžide, a s druge pak strane javnosti nudi fetve učenjaka koji takve postupke osuđuju a prenosilac te fetve vjeruje kako su ti mesdžidi na nivou mesdžidud-dirar ne uzimajući u obzir činjenično stanje na polju dave.

Mesdžidud-dirar su džamije koje grade munafici naređenjem ili oporukom kjafira. Munafici su izgradili mesdžidud-dirar u Medini na zahtjev kjafira Amira Er-Rahiba koji je toliko žestoko mrzio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je na koncu otišao Bizantincima od kojih je potražio pokretanje vojne kampanje protiv muslimana. Tada je munaficima naredio da izgrade dotični mesdžid i obratio im se riječima: „Ja idem Cezaru, pa ću povesti njihovu vojsku i istjeraću Muhameda iz Medine!“ Tada i tako su munafici izgradili mesdžidud-dirar. Izgradnja tog mesdžida je bila političke prirode sve u cilju sijanja razdora među muslimanima i slabljenja njihove zajednice neposredno prije planiranog nasrtaja nevjernika na Medinu.

Kod nas postoji dugačija namjera, to je oživljavanje tevhida kod muslimana daleko od svih vrsta kufra, širka i novotarija.

Pitanje koje mi postavljamo je: zašto se nije uzelo učešće u izgradnji sunetskih mesdžida pa da nijet oživi na djelu!?

Gdje je hrabrost i odvažnost u odbrani suneta!? Hoćemo li našim fetvama samo ubijati imansku i intelektualnu sposobnost naše braće i sestara!?

Čudno je kako neko sebi daje apsolutnu slobodu da fetve i stavove određenih učenjaka stavlja na vagu Šerijata dok, s druge strane, to isto negira drugima i njihov postupak osuđuje kao zabludu i novotariju!! Smijemo li uopšte pitati zašto je to tako a da ne budemo žigosani kao smutljivci i zlonamjernici!?

Ja sam u tekstu „Dobronamjerni savjet“ spomenuo: „…Samo da napomenemo da ovdje ne branimo ličnosti čija imena neki ljudi stalno ponavljaju u negativnoj konotaciji, već branimo punovažnost sunetskih mesdžida!„  – ali vidimo kako neko izvrće teoriju naše tvrdnje i onda ljudima plasira kako je neko o šejhu Abdurrahmanu El-Berraku rekao da je murdžija ili kako je neko o šejhu El-Fevzanu rekao da je stao na stranu taguta! Opet se javnost usmjerava na sasvim drugu stranu i na ovaj način se tendenciozno oblikuje profil optuženog kod nepristrasnih čitalaca. Ovo nije metodologija ličnosti željne za popravkom stanja.

Nije bila namjera našeg teksta razgovor o ovom ili onom i to nije rasprava koju prihvatamo jer nema veze sa onim o čemu mi ovdje govorimo. Svako odgovara za svoje riječi i postupke, ali niko ne odgovara za tuđe riječi i postupke. To je islam.

Tema i namjera našeg teksta je bila želja za pojašnjavanjem zbunjenosti određenih ljudi po pitanju jedne te iste fetve koja se bavi našim činjeničnim stanjem o problematici obavljanja namaza iza novotara u kontekstu mesele koja se spominje u fetvi šejha El-Fevzana. To je smisao rasprave i ništa drugo. Ako nas svakodnevno „šamaraju“ fetvama savremenih učenjaka, zašto se onda ne prihvata rasprava po ovom pitanju i zašto se ne diskutira o smislu ove vjerske decizije u kontekstu poglavlja o bojkotu novotara koji svakodnevno svojim nastupima odvraćaju ljude od suneta Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem!?

Naprotiv, prof. Hajrudin Ahmetović se direktno pred javnošću upustio u raspravu o uopćenoj dozvoljenosti obavljanja namaza iza novotara što uopše nije bila tema našeg teksta.

Mi uvažavamo korektno odrađenu studiju prof. Hajrudina Ahmetovića po pitanju mesele namaza iza novotara, kako je to prenešeno od selefa ovog ummeta. Ono što on spominje u toj studiji je u skladu sa našim stavom i mi to stalno ponavljamo, ali, način na koji je to učinjeno javnosti pruža pogrešnu sliku o nama i davi suneta stvarajući dojam kod ljudi da smo mi odstupili od prakse selefa po ovom pitanju i da gajimo nekakav neargumentovani stav koji se lahko može osuditi kao novotarski. To upravo i čine neki ljudi na terenu.

To je već tendencija stvaranja netrpeljivosti među ljudima i to je direktna kontradikcija tvrdnji prof. Ahmetovića koji kaže: “Ne bih se osvrtao na neprovjerene informacije, potvore koje su iznijete i riječi pod navodnicima. Ako ste htjeli popravak stanja, vjerovatno ste se trebali prvo meni obratiti i ukazati mi na grešku. Ja sam bar naučio da bi tako trebalo učiniti na početku, pa ako čovjek odbije savjet i ustraje u svojoj grešci -ako se uspostavi da je greška- onda se treba obavezno obznaniti i ukazati na njega i njegovu grešku.“

Nas nikada niko nije upitao o našem stavu obavljanja namaza iza novotara a kod muslimana je stvorena slika da mi postupamo potpuno svojeglavo! Sunetski mesdžidi su obilježeni kao mesdžidu-dirar a da o tome sa nama niko nikada direktno nije razgovarao! Pa šta onda mislite zašto smo uopšte spominjali fetvu šejha El-Fevzana u tom kontekstu?

Što se tiče obraćanja u navodnim znacima, tu smo se samo trudili zapaziti sunet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se kritički nikada ljudima nije javno obraćao po imenu i prezimenu.

Kada prof. Ahmetović govori: “…ako sam ja pogriješio u nekim svojim izjavama i predavanjima, Allaha molim da mi oprosti i da mi pošalje nekog od svojih robova s argumentima, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta i razumijevanja istih od strane selefa, da mi pojasni i popravi me u dotičnoj grešci. Ako ste vi pogriješili, Allaha Uzvišenog molim da vam oprosti i proširi vam prsa za prihvatanje onoga što je ispravno.”

Zaista lijepo rečeno i vjerujemo da je, inšaAllah, iskreno. To isto kažemo i mi.

Ponavljam kako je mesela obavljanja namaza iza novotara naučno obrađena i ne želim ponavljati kako se mi sa tim slažemo, naprotiv, to je naš pravac u vjeri godinama prije nego se prof. Ahmetović oglasio obrađivanjem iste.

Ovdje ćemo samo dodati pojašnjenje komentatora Tahavijeve poslanice jer ga u ovoj formi nismo primjetili u studiji prof. Ahmetovića. Rekao je Ibn Ebil-Iz El-Hanefi:

„…ukoliko čovjek klanja iza novotara koji poziva svojoj novotariji ili iza pokvarenjaka čije se pokvarenjaštvo javno vidi, a u pitanju je imam koji svakodnevno obavlja namaze i nije moguće drugačije nego samo klanjati iza njega jer on predvodi džumu i bajrame ili je imam na hadžu na Arefatu ili tome slično, onda će muktedija klanjati iza njega. To je stav selefa i onih nakon njih.

Što se tiče pokvarenjaka i novotara, ta, njihov je namaz sam po sebi ispravan i ako muktedija klanja iza njih to mu neće pokvariti namaz. Međutim, oni koji  smatraju pokuđenim namaz iza takvog čovjeka, ta, to su učinili zbog naređivanja dobra i odvraćanja od zla, a to je svakako vadžib.

Pa tako, ko javno obznani svoju novotariju i pokvarenjaštvo, ne može biti imam muslimanima već će biti ukoren i kažnjen sve dok se ne pokaje. Ako je moguće bojkotovati ga sve dok se ne pokaje, to je dobro. Ako se neki ljudi okane namaza iza njega i klanjaju za nekim drugim i to pomogne u odvraćanju od zla sve dok se ovaj ne pokaje ili bude udaljen kako bi ljudi bili pošteđeni njegovog grijeha, onda je neklanjanje namaza iza ovakvog čovjeka šerijatska masleha, tj. dobit…“[8]

Mislim da bi bilo lijepo da nam prof. Ahmetović također pojasni stav selefa po pitanju metodologije bojkota prema novotarima iz redova ešarija, maturidija i njima sličnih jer je javna tajna kakve su akide imami sa naših prostora. Dobro bi bilo da se time okoristimo i vidimo kako se selef otresito i strogo ophodio prema novotarima.

Nakon navedenog slažemo se da na vagu Šerijata stavimo tvrdnju da su sunetski mesdžidi na nivou mesdžidud-dirar kako je to prof. Ahmetović potkrijepio stavom šejha Halida Mušejkiha koji u fetvi ne raspravlja o ideološkoj novotariji novotara već uopšteno govori o opasnosti razdvajanja između muslimana. To je stav svakog imalo razumnog muslimana, a kamoli insana koji se bavi znanjem i krasi se zvanjem učenjaka islama. Međutim, da li će stav biti identičan nakon detaljnog pojašnjavanja stanja u kojem se mi nalazimo i sa kakvim se izazovima svakodnevno susrećemo!?

Prof. Ahmetoviću, napominjemo kako je tema našeg teksta bila fetva šejha El-Fevzana koja itekako, između  ostalog, opravdava postojanje sunetskih mesdžida dok u vašoj reakciji na naš tekst ne vidimo ništa o stavu poštovanog šejha El-Fevzana. To nas asocira na dim i maglu kada čovjek čuje glas ali ne vidi putokaz.

Mi nismo rekli prof. Ahmetoviću da je način njegovog obraćanja odraz laži i potvore. Vjerujemo i nadamo se da će nam se u budućnosti obraćati na isti način jer je opće priznato pravilo da je nagrada, tj. kazna u zavisnosti od učinjenog djela.

Na kraju, Uzvišenog Allaha molimo da ujedini srca muslimana i da nas jedne s drugima ne iskušava!

Allaha Uzvišenog molimo da od našeg jezika ne učini alat bičevanja časti i ugleda Njegovih robova!

“…jedino želim da popravim koliko god mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Alaha..”[9]

Muslih Emin i Nasih Tajib


[1] Decizija – fetva

[2] Kur’an, En-Nisa/58

[3] Tekfir – proglašavanje nekoga nevjernikom

[4] Haber – vijest

[5] Ilumski – znanstveni, koji ima znanje (ovdje šerijatsko)

[6] Menhedž – pravac, put, metodologija

[7] Nasihat – savjet

[8] Šerhul-akideti Tahavijje, str. 375, deveto izdanje 1408h. El-Mektebul-Islami, valorizacija teksta: skupina učenjaka; valorizacija hadisa: Muhamed Nasirudin el-Albani

[9] Kur’an, Hud/88

SHARE