Kroz historiju smo nailazili na razne primjere istinskog vjerovanja od strane posebnih žena. Neke od tih primjera muškarci nisu u stanju izvršiti. Među tim primjerima je svakako i Asija, žena Faraona, egipatskog vladara. Sebe je žrtvovala i predala svome Stvoritelju, ostavljajući pri tome iza sebe ovaj prolazni svijet i sve što je posjedovala kod svog supruga.
Uzvišeni Allah, navodi kao pouku, njeno vjerovanje; On učini da se ono spominje do Sudnjeg dana, navodeći ga u Svojoj uzvišenoj Knjizi.
Ona javno iskaza svoje vjerovanje, ne bojeći se Faraonovih kažnjavanja i mučenja. Strpljivo je podnosi mučenja, čvrsto vjerujući u nagradu svoga Stvoritelja, koja je mnogo veća od svega što je posjedovala i u čemu je uživala na ovom prolaznom svijetu. Uzvišeni Allah kaže:
وَضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا لِّلَّذِينَ آمَنُوا اِمْرَأَةَ فِرْعَوْنَ إِذْ قَالَتْ رَبِّ ابْنِ لِي عِندَكَ بَيْتًا فِي
الْجَنَّةِ وَنَجِّنِي مِن فِرْعَوْنَ وَعَمَلِهِ وَنَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِين
“A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu Faraonovu kada je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i mučenja njegovog, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-Tahrim, 11. ajet)
Zgražavala se gledajući kako se Faraon prikazuje narodu u svjetlu njihova božanstva i stvoritelja. Gospodar je Svemoćan i samo On posjeduje ljudska srca i ljudske živote. Faraon, koji sebi priziva svojstva božanstva, nije u stanju čak priskrbiti ljubav srca svoje supruge.
Bog je Onaj koga srca obožavaju iz ljubavi, poštovanja i veličanja, dok se od ovog što je to tvrdio udaljava njegova supruga koja mu je od ljudi najbliža. Ovo je slično kazivanje o vladaru u slučaju vlasnika rovova, koji je sebi pripisivao moć stvaralaštva.
Gospodar je Onaj Koji oživljava i Koji usmrćuje, a taj vladar nije bio u stanju ubiti tog mladića, sve dok nije postupio po njegovim uputama. Slično će se desiti i sa Dedžalom, koji će se pojaviti pred smak svijeta, prizivajući sebi božanska svojstva, dok će se njegova nemoć i slabost oslikavati na njegovu čelu. Bit će ćorav, a Stvoritelj ima savršena svojstva i daleko je od bilo kakve manjkavosti. A Dedžal nije u stanju od sebe odstraniti tu mahanu ćoravost. Na njegovu čelu će biti ispisano “kafir” (nevjernik), i to će moći pročitati svaki vjernik, bilo da je pismen ili nepismen. On neće biti u stanju čak ni ovu mahanu izbrisati sa svog čela, koja jasno govori da je on nevjernik. Tako je sa svakim ko sebi pripisuje božanska svojstva. Allah će uistinu takve pokazati i prikazati vjernicima onakvima kakvi i jesu – kao one koji nisu ništa drugo do lažci i prevaranti.
Od Ebu Hurejre, Allah bio s njim zadovoljan, se prenosi da je Faraon kažnjavao svoju ženu vežući je na suncu za kolce koji su bili postavljeni i za ruke i za noge. Kada bi se od nje udaljio, i kada bi sunce zašlo, meleki bi je prekrili svojim krilima. Na sve to je ona molila svoga Stvoritelja riječima:
رَبِّ ابْنِ لِي عِندَكَ بَيْتًا فِي الْجَنَّةِ وَنَجِّنِي مِن فِرْعَوْنَ وَعَمَلِهِ وَنَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ
“Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i mučenja njegovog, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-Tahrim, 11. ajet)
I tada bi joj se ukazala kuća u Džennetu koju je gledala.
Dr. Omer Eškar kaže: “Kroz historiju smo nailazili na razne primjere istinskog vjerovanja od strane posebnih žena. Neke od tih primjera muškarci nisu u stanju izvršiti. Među tim primjerima je svakako i Asija, žena Faraona, egipatskog vladara. Sebe je žrtvovala i predala svome Stvoritelju, ostavljajući pri tome iza sebe ovaj prolazni svijet i sve što je posjedovala kod svog supruga. Strpljivo je podnosila torture koje je nad njom sprovodio njen suprug, sve dok nije ispustila svoju čistu dušu koja je otišla njenom Stvoritelju.” (Sahihul-kasasin-nebevijj, str. 279).
Žena Faraonova je zaslužila da se njen primjer zavede pod primjere istinskog vjerovanja. Živjela je s čovjekom koji je sebi pripisivao božanska svojstva, pa je porekla sva ta njegova pripisivanja i povjerovala u Allaha, Gospodara svih svjetova. Živjela je u Faraonovom dvorcu, pa joj je Allah, kod Sebe, dao još ljepši i bolji dvorac od toga.
Tako isto Nuhova i Lutova žena zaslužuju da budu navedene primjerom nevjerstva zato što živješe sa plemenitim poslanicima. Ženi je dužnost da se pokorava mužu, a pogotovo ako je njen muž jedan od Allahovih poslanika. Jer, pokornost njemu je pokornost Uzvišenom Allahu. Prekršile su sve to – kako u pokornosti, tako i u vjerovanju – pa im je bilo rečeno: “Uđite u vatru sa onima koji u nju ulaze”
U ovom hadisu vidimo milostivost Uzvišenog Allaha spram Njegovih pravih vjernika – onih koji se žrtvuju u ime Njega i koji su postojani u pokornosti prema Njemu. Tako su meleki svojim krilima natkrivali ženu Faraonovu, Allah bio s njom zadovoljan, a Allah joj je pokazao dvorac u Džennetu, koji je još više povećao njeno vjerovanje i postojanost u pokornosti Uzvišenom Stvoritelju. Uzvišeni Allah kaže:
وَيَزِيدُ اللَّهُ الَّذِينَ اهْتَدَوْا هُدًى
“I Allah će pomoći onima koji su na Pravom putu.” (Merjem, 76)
Uzvišeni Allah učvršćuje one koji vjeruju i, iz Svoje milosti olakšava im puteve usavršavanja njihovog vjerovanja. Molimo Allaha da učvrsti naša srca u pokornosti samo Njemu. O Ti Koji, prevrćeš srca i poglede, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri.
Iz knjige: Dr. Ahmeda Ferida “Primjeri istinskog vjerovanja”
