Autobiografija šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija

638

U ime Allaha, Onoga koji zaslužuje svu zahvalu.Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika i na sve one koji ga slijede.

Rođen sam 1387. godine hidžretske (1967. godine po Isa'u, ‘alejhis-selam) u provinciji Nablus, Palestina.

Kada sam imao tri ili četiri godine, ja i moja familija smo napustili Palestinu i odselili za Kuvajt, gdje sam završio srednju školu.

Tada je moja želja bila da studiram šeri'at na Islamskom Univerzitetu u Medini. Međutim, da bih zadovoljio svoje roditelje, otišao sam da studiram nauku na ”El-Masuel Univerzitetu”, koji se nalazi na sjeveru ‘Iraka.

To je bio period kada sam našao svoju orijentaciju u islamu i kada sam došao u kontakt sa mnogim islamskim grupama. Nikako ne mogu zaboraviti usluge koje su mi pružala braća i učenjaci.

Putovao sam po Kuvajtu i Hidžazu gdje sam imao dobru vezu sa studentima znanja i učenjacima koji su me podučili ključnim pitanjima razumijevanja islamskih nauka. Međutim, oni nisu uspjeli da zadovolje moju žeđ za odgovorima koje je zahtijevala muslimanska omladina, kao na primjer: pravo stanje zbivanja danas, kako da uspostavimo ispravne (šeri'atske) zakone nad stanjem kakvo je danas, kakav mora da bude istiniti odnos muslimana prema vladarima današnjice, jasna vizija puta koji će promijeniti stanje realnosti našeg ummeta, itd.

Zbog ovoga sam se posvetio studiranju knjiga od šejhul-islama Ibn Tejmijje i njegovog učenika Ibnul-Kajjima, Allah im se smilovao. Također, za vrijeme moje posjete Medini privlačile su me knjige od šejha Muhammeda bin ‘Abdul-Vehhaba, njegovih učenika, sinova, unuka, imama Nedždi da've, koje su obogatile javne i privatne biblioteke u Medini. Proveo sam jedan duži vremenski period, studirajući te knjige. Te knjige su kasnije imale ogroman utjecaj na moj pravac.

Putovao sam nekoliko puta za Pakistan i Afganistan i tamo sam upoznao mnogu braću i islamske grupe koje su dolazile iz različitih regiona islamskih zemalja. Bio sam uključen u neke obrazovne i da'vetske aktivnosti.

Dok sam bio tamo napisao sam knjigu ”Millet Ibrahim“. Također sam imao debate sa grupom mukaffira (tekfiraca), što je rezultiralo pisanjem nekih radova, ali su oni do danas ostali neobjavljeni. Imao sam također debate i susrete i sa nekim irdža’ grupama, te sam povodom toga napisanao nekoliko djela, kao što je knjiga Rasvjetljavanje pogleda i razotkrivanje skepticizma savremenih murdžija”.

I konačno, 1992. godine sam se smjestio u Jordanu, dvije godine prije mog hapšenja. Zatekao sam državu preplavljenu irdža’ grupama, koje su bile zadovoljne takvim stanjem. Započeo sam ovu blagoslovljenu da'vu držeći predavanja na tri različita mjesta. Dva su predavanja bila javna, a treće je bilo privatno. Predavanja su isticala koncepciju tevhida sa njegovim značenjem i dužnostima, ”La ilahe illAllah” sa šartovima, šta poništava šehadet i izvodi iz vjere i koji su najvažniji djelovi šehadeta. Predavanja su također obuhvatala razotkrivanja skepticizma, sumnji i zabluda, koje su prezentirane od strane irdža’ grupa, kao i druge važne teme koje mnogi ljudi ne poznaju (nikako ili nedovoljno).

Ova predavanja su se održavala upravo za vrijeme izbora za vladu. Kao posljedica ovih predavanja, planule su diskusije između mojih studenata i onih koji podržavaju demokratiju i glasanje. Ova tema je zahtijevala šeri'atsko objašnjenje i radi toga sam preuzeo inicijativu da napišem studiju povodom ove teme i da razotkrijem najraširenije šubhe (koje se koriste kao dokazi da je glasanje halal), koje su ti ljudi prezentirali. Naslovio sam knjižicu: ”Demokratija je vjera, a Allah je rekao da ko god prihvati drugu vjeru osim islama, ona mu neće biti primljena i on će na onom svijetu nastradati”. [1] Odštampali smo ovu knjižicu i dijelili je.

Poslije toga sam održao džumansku hutbu u kojoj sam razjasnio da'vu tevhida, i otvoreno sam pozvao ljude da zaniječu sve ljudske zakone, da ne vjeruju u parlament (da ga zaniječu) i da ne uzimaju nikakva udjela u ovome.

Bio sam željan da proširim prostor naše da've, tako da smo neka braća i ja napravili nekoliko putovanja do sjevernog i zapadnog dijela zemlje. Posjetili smo neku od naše braće koja su učestovala u afganistanskom džihadu i koja imaju dobar pristup (metod) da'vi. Snabdjeli smo ih našim materijalima i utjecali smo na njih da se odlikuju prihvatanjem ove da've i da je ističu.

Uprkos tome da je ova da'va tek započela, privukla je pažnju obavještajne službe. Ova da'va je također bila nepodnošljiva irdža’ grupama i slugama vlade. Radi toga se svaka frakcija (grupa novotara) odnosila prema ovoj da'vi na sebi svojstven, posebni podmukli način. Sluge vlade su se pohlepno angažovale u iskrivljavanju slike naše da've i optužili su našu braću nazivima kao: tekfirci” i ekstremisti”, koje se najčešće (kao i ranije) koriste od strane irdža’ grupa da bi time nanijeli zlo sljedbenicima istine (muvehhidima).

Tajna policija je zatim počela potragu i hapsila je našu braću jednog za drugim. Ispitivali su našu braću o da'vi, o meni, o prirodi predavanja koja smo držali i idejama u koje sam pozivao. Sve ovo je meni bilo potpuno normalno i ja sam ovo očekivao svakog momenta, zato što je to priroda ovoga puta (puta obznanjivanja Istine).

Neprijatelji Uzvišenog Allaha prihvataju bilo koju organizaciju ili grupu sve dok je bazirana na irdža’ vjerovanju, kao sto su i pitali neku uhapšenu braću: ”Zašto ne tražite vašu nauku od ‘Ali al-Halabija, Ebu Shakre, Nasiruddina el-Albanija, i drugih? Napustili ste ove šejhove, a prihvatili teroriste.”

Da'va koja slijedi put Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koja uspostavlja vjerovanje Ibrahima, ‘alejhis-selam, i koja ističe tevhid ne može biti ostavljena na miru. Potvrda ove tvrdnje jesu riječi Vereke bin Nevfela Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ni jedan čovjek prije tebe nije došao sa nečim sličnim, a da nije bio napadnut i uzet za neprijatelja”.

Radi toga, onaj koji nije napadnut od Allahovih neprijatelja – znači da nije prenio poruku (na ispravan način), te mora da ima neke nedostatke, skretanja ili greške kod sebe. Bez sumnje, naša da'va je još uvijek u svome ranom djetinjstvu u ovoj državi; kada se izloži ispitima i pročišćavanju, imat će koristi i očvrsnut će i stabilizovati se sa izdvajanjem nečistoće od čistoga u sebi.

Braća i ja smo odlučili da se ne predamo. U isto vrijeme smo odstupili od alternative suprostavljanja kao neobuzdane reakcije u koju smo gurani u momentu kada to neprijatelji žele. Moja kuća je sedam puta bila provaljivana, da bi me uhapsili. Razvalili su vrata i vršili pretres kuće, zaplijenili su mnoge knjige, dokumenta, pisanja i sve od stvari koje su htjeli. U svakom napadu su isticali da se moram predati.

Na kraju sam uhapšen sa grupom braće, od kojih su neki prethodno pitali za fetvu u vezi odlaska preko rijeke (u Palestinu)…

Razlog za ovo je to što ima puno onih koji podržavaju ovakve operacije (protiv Jevreja), posebno u ovoj državi, zbog geografske blizine sa Palestinom. A istovremeno je veoma mali broj onih koji podržavaju da'vu tevhida, onih koji sebe spremaju da se bore protiv imama (vođa) kufra. Ovi izdajnici (vlade) su u stvarnosti čuvari Izraela i oni su uspostavili Izrael u srcu muslimanskog svijeta, i omogućili su kafirima Zapada i Istoka da eksploatišu našu imovinu i bogatstva. Zaista je Allah, dž.š., rekao istinu kada je rekao:

”Oni su mu htjeli učiniti štetu, pa smo Mi njih učinili najvećim gubitnicima.” (sura el-Enbija’, 70. ajet)

Upravo iz ovih razloga, desila su se hapšenja i spletke od strane Allahovih neprijatelja u uveličavanju ovog slučaja i medijskoj buci napravljenoj od strane njihovih institucija, a što je upravo služilo uspjehu naše da've i ubrzalo je njeno bujanje i širenje, Allahovom milošću.

Uistinu ima mnogo hajra u iskušenjima od strane Uzvišenog Allaha, u toku teških vremena, onog hajra koga nema u toku rahatluka.

Uzvišeni Allah nas je uputio i učvrstio je naša srca još od prvog momenta našeg hapšenja. Mi smo obznanili naš el-bera’ (odricanje) od taguta na vlasti i od njihovih ljudskih zakona, bez ikakvih ulagivanja niti izvrdavanja. Naš stav je jačao za sve vrijeme boravka u zatvoru i u sudnicama, preko redovnih hutbi, pisanja i predavanja, žestoko razljućujuci Allahove neprijatelje, koji su povećavali svoj gnjev spram svih onih koji su nas poznavali, čitali naše knjige ili su bili povezani sa nama.

Kao rezultat ovoga, naša braća su provodila vrijeme u samicama tamnica tajne službe, izolovana od spoljašnjeg svijeta, provodeći u tim samicama dane kakve ne pamte zatvorenici prije njih u ovoj državi, osim nekolicine. Neki od njih su proveli u samicama po godinu dana, ostali najmanje po šest mjeseci, proživljavajući raznovrsne mentalne i fizičke torture nametute od strane vlasti, koje su bile primorane da kriju mnogu braću od povremenih posjeta međunarodnih organizacija. I pored svega, sve ovo je bilo rijetko i blagoslovljeno iskustvo koje je učvrstilo mnogu braću.

Kasnije smo iz samica premješteni u zatvorske ćelije. Ja sam bio prebačen sjeverno u zatvor ”Kafkafah”, dok je naveći dio preostale braće poslat južno u centralni zatvor ”Svakah”. Ovaj plan je bio dio njihove velike želje da nas odvoje i oslabe:

”A spletkarili su, ali ih je Allah omeo. A Allah to najbolje umije.” (sura el-Enfal, 30. ajet)

Od momenta kada sam svojom nogom kročio u taj zatvor, žustro sam počeo svoju da'vu, te sam počeo sa pisanjem literature kao dio serije koju sam nazvao:

”O drugovi moji u tamnici, da li su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemogući?” (sura Jusuf, 39. ajet)

U njih sam uključio različite teme u vezi tevhida, o Ibrahimovom, ‘alejhis-selam, putu, o ‘ibadetu, širku, itd.

Pokušao sam distribuirati ove knjižice među zatvorenicima. Neki od zatvorenika su ponijeli primjerke ovih knjižica vani sa sobom, kada su izašli na slobodu. Štampali su brošuru van zatvora zajedno sa mojim imenom.

Ovo je očigledno razljutilo Allahove neprijatelje, dok su neki od puštene braće konstantno pokušavali da komuniciraju sa zatvorenom braćom, kako bi dobili moj materijal.

Kasnije, Allah je odredio da ti bivši zatvorenici učestvuju u oružanom napadu na jednog od oficira jordanske tajne policije. Neki od te braće su bili uhapšeni i priznali da su me upoznali u zatvoru i da me poznaju, i nešto od mog materijala je pronađeno kod njih. Allah Svemogući je učinio da ovaj događaj bude razlog mog ponovnog sastajanja sa mojom braćom, jer sam premješten južno, u centralni zatvor, odmah poslije ovog događaja.

Iz knjige Učenjaci nasljednici vjerovjesnika

Izvadak iz Intervjua sa zatvorenim šejhom Ebu Muhammedom el-Makdisijem

Šejh je nakon ovog intervjua pušten na slobodu, da bi kasnije opet bio uhapšen i osuđen za pomaganje afganistanskih mudžahida (detaljnije ovdje)

Fusnota:


[1] Knjiga je prevedena na bosanski i možete je preuzeti ovdje

SHARE