Moj prijatelj (Ahmed Islam Džar) je ispričao ovu priču koja se desila njegovoj tetki. Tetka mu je pričala: “U Hazar Džuft oblasti, pokrajine Helmand, Amerikanci su ušli u našu kuću sa treniranim detektivskim psom. Bili su naoružani sa puškama, pištoljima i ručnim bombama.
Samo što je naš pas vidio njihovog psa, oborio ga je na zemlju. Amerikanci su pokušali sve da oslobode svog psa ali uzalud. Na kraju su ubili našeg psa i spasili svog.
Nakon toga Amerikanac je veoma osramoćen stao ispod drveta duda. Allahovim davanjem, u isto vrijeme dvije mačke su napale jedna drugu nakon dugog i strašnog siktanja jedne na drugu i pale su na okupatorske vojnike. To ih je još više zbunilo.
U međuvremenu drugi vojnik je ušao u jedno spremište u kojem je kokoška bila spremna da izleže jaja. Vojnik se iznenadio što vidi bijesnu kokošku. Vojnik se polahko približio kokoški da vidi zašto ne napušta mjesto i šta je sakriveno ispod kokoške. Na kraju pobješnjela kokoška je napala vojnika i povrijedila mu čelo sa svojim kljunom. Kada su ostali vojnici vidjeli krvavo čelo svoga saborca, prestali su sa pretresom kuće i napustili su kuću uz veliku galamu.”
Nekoliko mjeseci ranije u glavnom gradu pokrajine Laškargahu desio se divan događaj. Trojica Afganistanaca su razgovarala među kojima je jedan stariji farmer. Vidjeli su britanskog vojnika kako je zaostao iza ostalih zbog umora ili ljenosti. Bio je sam ali potpuno opremljen. Kada se približio, stariji farmer je glasno povikao “MINE! MINE!”. Vojnik se izgubio i pao na zemlju. Stari Afganistanac potrča do njega i zada mu udarac koljenom u abdomen. Dvojica afganistanskih mladića, koji su to sve posmatrali, također požuriše do vojnika i oduzeše mu nož. pištolj, vestu i ostalu opremu. Zaključali su ga u jednu sobu. Kada su njegovi drugovi stigli u bazu uvidjeli su da jedan vojnik nedostaje.
Baš tada, premijer zarobljenog vojnika, Dejvid Kamerun, je također došao u posjetu glavnom gradu pokrajine Helmand, Laškargahu. Nakon nekog vremena britanske trupe su počele vazdušnu i kopnenu operaciju potrage za njihovim nestalim saborcem. Afganistanac farmer osjetivši delikatnost događaja, ubio je vojnika i njegovo tijelo bacio u obližnja polja.
U prvom događaju primjećujete da se vojnik koji je potpuno opremljen sa oružjem i municijom, ne napadnut od strane mudžahida niti sa bilo kakvom eksplozijom, potpuno uplašio malih stvorenja kao što su mačke i kokoške.
U drugom događaju vidimo da je goloruki afganistanski farmer savladao potpuno opremljenog vojnika. Ovakvi incidenti pokazuju neke od vitalnih činjenica koje takozvani intelektualci ne mogu da vide. I ako ih čak i vide, oni ih ne priznaju zbog samog neprijateljstva ili zbog arogancije. Čak i na početku rata neki od analitičara su rekli da konfrotacija američkoj super moći od strane nekoliko slabo opremljenih mudžahida je ništa više nego bacanje sebe u uništavanje. Ali posljednji incidenti i događaji su pokazali da ako nacija odbija da se pokori tiraniji, niko ih ne može na nešto prisiliti. I historija je pokazala da u većini slučajeva mala grupa sa velikim moralom i vjerom kojoj je cilj svet i pravedan može promijeniti super silu (npr. Ameriku i NATO) u samo brojčanu silu. Nema potrebe ići mnogo dalje; ako neko analizira sadašnji dan bitke između istine i laži u Afganistanu, postaje sasvim jasno i dokazano da su moral i duhovnost daleko moćniji od bilo kojeg oružja ili materijalne sile u svijetu.
Izvor: Shahamat.info
Prijevod i obrada: Put vjernika
