Bolno svjedočenje Ebu Usame el Džezravija o počecima sukoba između IDIŠ-a i Džebhetun-nusre

3961
istočna Sirija

Nakon što je vođa IDIŠ-ja Ebu Bekr el Bagdadi u aprilu 2013. godine proglasio Islamsku državu u Iraku i Šamu (IDIŠ), odnosi između ove skupine i džihadskih i oslobodilačkih skupina su se konstantno pogoršavali, sve dok nisu eskalirali u oružani sukob.

U tekstu koje je pred vama, šerijatski konsultant i borac Džebhetun-nusre Ebu Usama el-Džezravi svjedoči o srceparajućim događajima koji su se u ljeto 2014. godine događali između IDIŠ-a i Džebhetun-nusre na sjeveroistoku Sirije.

Neka od tačaka svjedočenja smo argumentirali fotografijom i video snimcima.

Također, ovo je samo dio svjedočenja Ebu Usameta Džezravija. Prijevod kompletnog svjedočenja možete preuzeti sa linka na kraju teksta.

Ebu Usame El Džezravi je bio šerijatski pravnik pri Džebhetun-nusri u Šamu. Nakon što je imenovan glavnim odgovornim za šerijatska pitanja u istočnoj Siriji, provincija Hasaka, Ebu Usame je posvjedočio mnogim bolnim događajima od kojih navodi ovdje u svome svjedočenju. Ebu Usame nastavlja svoj put džihada i trenutno se bori protiv nusajrijskog režima u južnoj Siriji.

********

IDIŠ-ovi napadi, nasilje i nepravda su se nastavili nad nama u Hasaki unatoč našem strpljenju i trudu da se klonimo bilo kakvog sukoba (s njima) zato što smo čuvali granice na dva fronta protiv PKK i imali smo punktove rasprostranjene na širokom području. Broj članova na frontovima se povećao i oni su neprestano bili u borbi protiv neprijatelja. Broj Nusrinih članova u Hasaki je iznosio oko 300 a Ahraru Šama oko 500.

U jednoj od bitaka sa PKK u mjestu Menadžir, kada su kolone braće iz Nusre izašle i kada ih nije bilo u gradu Šeddadi, borci IDIŠ-a su preoteli dva mjesta (dvije zgrade) i umjesto zastave Nusre postavili su IDIŠ-ovu zastavu. Odbili su izaći iz njih i tu su postavili nekoliko svojih vojnika.

Prije toga su napadali borce Nusre udarajući ih, iživljavajući se na njima i hapseći ih u događajima kojima smo bili svjedoci. Kada su svi vidjeli ove provokacije, vođe Ahraru Šama i Nusre su se sastali sa IDIŠ-ovim predstavnicima radi dogovora a to je da svaka strana sklopi ugovor o nenapadanju i da se sve strane moraju boriti i suzbiti prijestupnike (od njih). Ovo je bilo u vrijeme kada su bitke sa PKK bile u najžešćem jeku i kada smo sigurno znali da se PKK sprema za bitku koju su nazvali “Osvećivanje šehida”, kako bi se osvetili za njihove ubijene čiji je broj u Tel Hamisu i Tel Braku u prethodnim bitkama prešao 200.

U četvrtak (7/4/1435 h.g.) tj. nekoliko dana od tog dogovora, oni (IDIŠ) su prekinuli dogovor i iznevjerili obećanje te su opkolili sva područja Ahraru Šama, zaplijenili njihovo oružje a vojsku, vođu i pravnike pohapsili. Čak su napali područja koja su zauzeta od PKK i nisu čuvali čast i krv muslimana u blizini neprijatelja.

U petak (8/4/1435) tj. dan nakon njihove prevare Ahraru Šama, opkolili su sve baze Nusre u gradu Šedadi a bio sam u jednoj od njih gdje smo čuli paljbu nakon sabah namaza. Pripremili smo se (naša oružja) i izašli. Bili smo iznenađeni vidjevši da je napad izvela Devla (IDIŠ) i to na sve baze i punktove. Nakon toga se obratio namjesnik Devle u Hasaki (Ebu Usama el-Iraki) i tražio od nas da se predamo i da predamo svoje oružje (to se jasno čuje na poznatom snimku). Zarobili su i porobili sve u gradu Šeddadi a bilo ih je oko 100 braće i jedan brat je šehidio u sukobu s njima.

Ja sam bio sa jednom skupinom braće pa smo odbili da se predamo i da predamo naše oružje te su nam poslali pravnike i muhadžire da traže to od nas međutim mi smo to odbili i jedni drugima smo dali prisegu na smrt. Između nas i njih je izbio sukob automatskim oružjem sve dok muhadžir sa Arapskog poluotoka nije počeo sa mnom razgovarati, opominjati me Allahom i govoriti: “Bojte se Allaha i nemojte prolijevati krv.” Pa sam mu rekao: “Ko je počeo napadati?” Pa je rekao: “Allaha mi, ne znam.” Pitao sam ga: “Gdje si bio?” Kaže: “Bio sam u gostinskoj sobi a stigli smo iz Kalamuna prekjučer.” On ih je branio, trudio se za njih i pristao uz njih a nije znao da je njegova skupina prijestupnička i nasilnička (ako je govorio istinu).

Njihovo zauzimanje se nastavilo sve dok nisu vidjeli da je borba ozbiljna i da mi nećemo predati oružje te da ćemo se svi boriti do smrti. Kada su vidjeli to otvorili su nam put da izađemo u mjesto Merkeda pa smo izašli s našim vozilima i oružjem prije zalaska sunca tog dana.

Tog dana Devla je putem prevare i nepravde zaplijenila sebi sljedeće:

Preko 100 kalašnjikova
Mitraljeze 23mm sa vozilima
Više od 5 mitraljeza 12.5mm
3 mitraljeza 14.5mm
Snajper 12.5mm
Više od 4 RPG-a
Više od 5 PKC mitraljeza
Više od 15 vozila s drugim stvarima poput mina, elektronskih i komunikacijskih uređaja.

Treba znati da je sve ono što su otimačinom i silom uzeli od Ahraru Šama dvostruko više od onoga što su oteli nama.

Mjesto Tel Brak, a to je jedan od gradova Hasake blizu PKK, prvi je put oslobođen od režima početkom revolucije zatim je njime u mjesecu muharremu 1435. h.g. zavladao PKK nakon sukoba i borbe sa braćom. Allahovom zaslugom i pomoći oslobođen je od PKK mjesec dana nakon njihovog osvajanja iste. U tom gradu je ubijeno više od 80 murteda (boraca PKK), hvala Allahu, a od naše braće su šehidila sedmorica. Molimo Allaha da ih primi kao šehide.

U ovom gradu a čije granice čuva omladina Nusre i oni iz sela u njegovoj blizini te također neka omladina iz Nusre u Dejr ez-Zuru, istog dana u kojem je izvršen upad u grad Šeddadi konvoj Devle (IDIŠ-a) je došao i tražili su od braće da im daju prisegu i da predaju oružje. Braći je preostalo samo da ih opomenu Allahom i da su blizu neprijatelja te da PKK možda koristi ovu priliku i napreduje, pa su odbili i rekli: “Ili ćete predati oružje ili dati prisegu!”. To je primoralo braću da kradom izađu u Dejr ez-Zur i grad Merkeda te da napuste granične položaje što je učinilo da Devla (IDIŠ) tu postavi mali broj onih koji će čuvati granicu. Prošlo je samo nekoliko dana a PKK je provalila, uzela grad i ponizila njene stanovnike te su palili njihove kuće i ubili su veliki broj građana a jedan broj njih su porobili. Nekoliko vojnika Devle (IDIŠ-a) koji su čuvali granicu u tom gradu je poginulo a mediji PKK su objavili te njihove akcije, da Allah pomogne.

Nakon toga, oni koji su izlazili iz Hasake i također oni koji su izlazili iz zarobljeništva su se počeli priključivati u gradu Merkeda a to je posljednji grad Hasake u smjeru Dejr ez-Zura pa su se braća počela skupljati u njemu.

Tri dana nakon njihove prevare u gradu Šeddadiju, Devla nas je napala u Merkedi, zarobili su nekoliko braće a ostale su pobili. Njihovi napadi su izvršavani istovremeno sa napadima PKK na gradove Tel Brak i Tel Hamis i istih dana počela je borba u Dejr ez-Zuru. To im je bilo iznenađenje, nisu očekivali da će se iko boriti protiv njih pa su bili prinuđeni da se povuku iz cijelog Dejr ez-Zura ka Hasaki da bi grad Merkeda bio glavna stanica bitke i bojno polje između nas i njih. Svjedočio sam svim bitkama sve do našeg povlačenja i izlaska iz Merkede. Borba u njoj je trajala više od 2 mjeseca. Borili smo se u njoj odbrambenom borbom. Od
onoga što sam vidio i čemu sam svjedočio je:

a) Lagali su neke njihove članove koji su se sakrili kod nas da su se borili protiv FSA i Ahraru Šama a ne protiv Nusre gdje su neki od njih samo što su čuli tekbir vojnika iz Džebhetun Nusre bacali oružje i predavali se. Kada bi ih upitali rekli bi: “Ja se ne borim protiv Nusre, rekli su nam da su to murtedi (otpadnici) FSA.”

b) Slali su samoubice i upadače na nas. Jedne noći bio sam sa jednim bratom u jednoj od gostinskih kuća Nusre u selu Gariba na dersu. Nekoliko minuta nakon našeg izlaska iz gostione čuli smo jaku eksploziju na mjestu gdje smo bili. Kada smo stigli tamo to je bio jedan od samoubica po imenu Ebu Sa’ad el-Libi. Ušao je na to sijelo na kojem je bilo oko 30 braće i raznijeo se među njima. Nakon njegove eksplozije uletjela su njihova dvojica koja su bili vani. Četiri brata su na licu mjesta šehidila. Razmjena vatre je počela i napadače smo opkolijevali tokom cijele noći da bi ih nakon sabah namaza uhvatili. Nakon što smo ih ispitali rekli su: “Pripadnik sigurnosnih snaga (IDIŠ-a, op.prev.) nam je rekao da su ovdje smješteni Ahraru Šam i FSA.” Njihova priznanja su snimljena i mogu se naći na Youtube pod nazivima Bera el-Dževfi i Ebu Talha el-Džedavi.

[Napomena PV: O ovoj tački svjedočenja pogledajte video snimak koji prikazuje scene neposredno nakon samoubičakih napada IDIŠ-a]

Čudno je da je ovo veoma dirnulo brata Ebu Talhu el-Džedavija, plakao je tokom cijelog susreta s nama. Nakon toga su ga braća poslala u Dejr ez-Zur kako bi čuvao granicu sa braćom iz Nusre protiv nusajrija, da bi on i ostali mudžahidi bili opkoljeni u Dejr ez-Zuru. On i još neka braća od muhadžira i ensarija su šehidili u pokušaju razbijanja opsade, ne od strane režima nego od strane Devle. Ebu Talha se odvojio od njih da bi od njihovih ruku šehidio, da ga Allah primi kao šehida.

[Napomena PV: Potresno svjedočenje Ebu Talhe Džeddavija je uklonjeno sa Youtube servisa i nismo ga pronašli na drugoj lokaciji]

c) Opisivali su nas kao murtede (otpadnike) i to su nam govorili preko radija. To je bilo jasno jer su se i borili protiv nas kao protiv murteda; dokrajčili bi ranjenike, pobili zarobljenike i nisu ukopavali mrtve. Snimljeni su audio snimci koji to potvrđuju.

d) Nisu nam predavali mrtva tijela naše braće niti su sa njima lijepo postupali tako što bi ih ukopali. Čak u jednom mjestu su leševi ostavljeni više od mjesec dana sve dok očevi šehida i njihova rodbina nisu došli da posreduju i da zamole vođe Devle da ih ukopaju na istom mjestu pa su se složili s time.

e) Pečenje leševa i posipanje kiseline na njih te njihovo ostavljanje da im se izmjeni izgled i objavljivanje tih slika na službenim twitter profilima uz naslov “Loš završetak Dževlanijevih sahavata”. Postoji slika za “uspomenu” jednog Devlinog emira u Dejr ez-Zuru (Sadama Džemala) gdje se slikao sa glavama mudžahida na koje je posuta kiselina (fotografija ispod).

Sadam Dzemal pozira sa odsjecenim glavama boraca Dzebhetun-nusre 2
Jedan od IDIŠ-ovih vođa Sadam Džemal (desno na slici) pozira sa odsječenim glavama boraca Džebhetun-nusre koje su prethodno polivene kiselinom. Ova fotografija je objavljena na IDIŠ-ovim Twitter računima uz komentar: “Loš završetak Dževlanijevih sahavata”.

f) Mučenje braće koja su zarobljena kod njih i spriječavanje istih da klanjaju i uzimaju abdest govoreći im: “Vi ste murtedi, ne koristi vam namaz.” Neka braća su podlegla mučenju u njihovim zatvorima. Susreo sam one koji su izašli iz njihovih zatvora i tragovi mučenja na njima objašnjavaju koliko nas mrze.

Napomena PV: U prilogu ispod pogledajte kratak video snimak koji prikazuje nekoliko scena koje potvrđuju svjedočenje Ebu Usame Džezravija.

 

g) Autobombe su u to vrijeme bile najžešće. Poslali su ih na desetine na baze mudžahida i njihove centre. Puno civila je poginulo od tih istih kada je jedna od njih pogodila tržnicu.

Napomena PV: Vezano za ovu tačku svjedočenja pogledajte video u tački b).

h) Bombardovanje sela i gradova ne pazeći na civile i građane u njima.

Izvor: https://alminara.wordpress.com/2015/05/24/abu-usama-al-jazrawi-this-my-testimony-about-isis/

Prijevod svjedočenja na bosanski jezik: Svjedocenje Ebu Usame Dzezravija.

Priprema i obrada: Put vjernika

SHARE