Britanci su otvorili vrata izraelskoj okupaciji Palestine

Popularno na sajtu

Izraelska vojna okupacija traje 70 godina, a neke od represivnih mjera nad Palestincima naslijedili su od Britanaca.

Dok je britanska uprava Palestine trajala 31 godinu, Palestinci su i dalje svakodnevno žrtve izraelske vojske, koja provodi zloglasne metode naslijeđene od Britanaca.

Vojna okupacija Palestinaca traje sedam decenija, ali neke od represivnih taktika koje koristi izraelska vojska nisu nužno izraelske.

Zapravo, prvo ih je provodila britanska vojska tokom britanske uprave.

„Ko god razmotri metode koje su Britanci koristili u Palestini tokom 1930-ih, vidjet će snažne paralele s onim što Izrael radi danas“, kaže David Cronin, novinar i autor knjige “Balfour's Shadow'”.

Jedna od tih taktika bilo je rušenje kuća, koje je provođeno kao mjera sprečavanja.

Druga je bila administrativni pritvor, odnosno pritvaranje ljudi na neodređeno vrijeme bez optužbi i suđenja.

Britanci su koristili te taktike kao odmazdu i kolektivno kažnjavanje tokom Arapskog ustanka koji je počeo 1936, kada se palestinski nacionalistički pokret usprotivio britanskoj vladavini i službenoj podršci dolasku većeg broja imigranata Jevreja.

Tokom 1930-ih, britanski borci snažno su sarađivali sa jevrejskim, uglavnom iz paravojne organizacije Haganah, najveće cionističke milicije u Palestini u to vrijeme, a koja je kasnije postala centralni dio izraelske vojske.

Cronin kaže da su Britanci postavili temelje Nakbe. Ipak je Haganah bila odgovorna za Plan Dalet, okvir za etničko čišćenje Palestinaca.

Poznati po brutalnosti

„Mnoge cionističke snage koje su protjerale 750.000 Palestinaca iz njihovih domova tokom etničkog čišćenja Palestine 1948. obučavali su britanski borci“, rekao je Cronin.

Ahron Bregman, profesor na Odjelu za ratne studije King's Univerziteta, rekao je da su Britanci podučavali članove Haganaha vojnim taktikama tokom Arapskog ustanka.

„Zapravo, najbolje buduće jevrejske vojne umove, poput Moshea Dayana i Yigala Allona, obučavali su Britanci da se bore protiv Arapa iz Palestine“, rekao je.

Dayan je izgubio oko tokom zajedničke britanske akcije protiv francuskih snaga u Libanu 1941. godine.

On i Yigal kasnije su zauzeli ključne pozicije u vojsci i vladi u ranoj historiji Izraela, obnašajući različite ministarske dužnosti.

Jedan zloglasni britanski vojnik, Orde Wingate, obučavao je i vodio jevrejske oružane grupe u nasilnom gušenju protesta Palestinaca u regiji Galileje.

Ahmad Samih Khalidi, glavni urednik lista Journal of Palestine Studies, opisao ga je kao „neku vrstu disidenta i kršćanskog cioniste „koji je podučavao jevrejske oružane jedinice osnovama mjera protiv pobune te o tome kako da se odnose prema starosjediocima na vrlo brutalan i represivan način“.

Jevrejski komandanti, nastavlja Khalidi, nisu samo učili o taktikama na terenu nego i o osnovama doktrine kao što su sprečavanje i kolektivno kažnjavanje.

„To je imalo vrlo važan i formativan utjecaj, jer je prvi put jevrejske oružane grupe u Palestini stavilo u ofanzivnu poziciju“, kaže Khalidi.

Wingate je bi šef divizije komandanata Haganaha samo pet mjeseci, od juna do oktobra 1938. (Moshe Dayan je bio među njima). Obučavao ih je pod velom tame, pa su tako postali poznati kao Specijalni noćni odredi.

Uskoro su postali poznati po brutalnosti. Mučenja i vansudska ubistva postala su učestala, a nisu se štedjeli ni seljani osumnjičeni za prikrivanje informacija ili pobunjenika.

„Wingatea duboko poštuje trenutna izraelska vojska, vjerovatno zbog toga što je bio vrlo okrutan čovjek“, kaže Cronin.

„Njegove trupe postale su zloglasne po primoravanju muškaraca koji su živjeli u blizini plinovoda koji povezuje Palestinu i Irak da skinu odjeću kako bi ih gole bičevali.“

Odredi nisu imali formalnu vojnu liniju komande, te su njihova djela protiv palestinske ruralne populacije na sjeveru postala divlja i van kontrole.

Profesor vojne historije Matthew Hughes ističe jedan primjer – trpali su pijesak u usta seljana do povraćanja.

„Brutalnost britanskih Specijalnih noćnih odreda potakla je jevrejske vojnike, podučila ih kako da se suprotstave pobunama i ustanicima i to sve postavila u kolonijalni pravni okvir kolektivnog kažnjavanja te kaznenih mjera kojim su normalizirana drakonska djela“, napisao je Hughes.

Jevrejske milicije ojačali su članovi koji su imali vojno iskustvo kao oficiri i vojnici u Prvom svjetskom ratu. Međutim, u Drugom svjetskom ratu, mnogi Jevreji su se borili u britanskoj vojsci i tamo se istakli, rekao je Bregman.

Khalidi je kazao da je to postalo vrlo bitno u prisilnom preseljavanju stotina hiljada Palestinaca 1948, dok je ta kampanja prikazana kao rat za nezavisnost.

„Imali su dobro ustanovljen kadar obučenih i efikasnih vojnika koje Palestinci nisu imali jer uglavnom, uz određene iznimke, palestinski Arapi nisu išli u rat u velikom broju na britanskoj ili drugoj strani“.

Direktna ostavština britanske uprave u Palestini koju je izraelska vojska uvela jesu britanski zakoni o vanrednoj upravi primijenjeni 1945. Bregman kaže da ih Izraelci i dalje koriste „da bi opravdali svoja djela u okupiranim teritorijama“.

Rušenje kuća

Zakoni su prvobitno napisani da bi se suzbile jevrejske milicije Irgun i Stern Gang koje su se pobunile protiv Britanaca.

„Godine 1967, kada su Izraelci okupirali preostale palestinske teritorije, vratili su se mnogim starim vanrednim britanskim zakonima koji je vojnim okupatorima dao pravo da uvedu mjere kolektivnog kažnjavanja poput rušenja kuća“, rekao je Khalidi.

U jeku druge intifade 2002, izraelska vojska srušila je 252 kuće na okupiranim teritorijama, te je više od 1.400 Palestinaca ostalo bez domova.

Manje je poznata činjenica da su britanske vlasti uništile 5.000 palestinskih kuća između 1936. i 1939.

Šesnaestog juna 1936, Britanci su uništili 240 kuća u Starom Gradu u Jaffi, ostavivši 6.000 Palestinaca bez domova.

Prema Croninu, Britanci su objasnili da se to čini zbog „urbane obnove“, ali glavni razlog je bio taj da „stanovnici nisu bili dovoljno poslušni prema svojim tiranima, pa su postali beskućnici“.

Matthew Hughes pisao je o tome kako je britanska vojska eksplozivima napravila široke staze u Starom gradu kako bi „vojska imala pristup i kontrolu nad područjem koje su držali pobunjenici, a koje ranije nije bilo pod vojnom kontrolom“.

Izraelska vojska ovo je usvojila bez izmjena, pogotovo tokom invazije na izbjeglički kamp u Jeninu i Stari grad u Nablusu tokom druge Intifade. Tada su njihovi tenkovi sravnili sa zemljom uske uličice, kuće i druge građevine koje su im stajale na putu.

Dok je SAD prvi na listi država koje sarađuju s izraelskom vojskom, po pitanju finansijske i vojne pomoći te zajedničkih vojnih vježbi, veza Britanije i Izraela – koja je bila relativno ograničena na obavještajnu saradnju – dosegla je novi nivo.

Jedan od glavnih izraelskih proizvođača oružja, Elbit Systems, ima pet podružnica u Britanij, a nedavno je objavio da želi tretirati tu državu kao „domaće tržište“, kaže Cronin.

U septembru, Elbit Systems i CAE [kanadski proizvođač tehnologija za simulacije i moderiranje te obučavanje civilne i vojne avijacije] potpisali su ugovor da će zajednički pregovarati s britanskim Ministarstvom odbrane o obuci.

Cronin dodaje da je britanska vojska pokrenula najveći program bespilotnih letjelica u Evropi, s oružjem koje je dizajnirano u Izraelu.

Izrael, vodeći izvoznik dronova, država je u kojoj su dronovi napravljeni 1970-ih. Izrael ih je prvi put koristio protiv PLO-a u Bejrutu 1982, kaže Khalidi.

To znači da kada Britanija sljedeći put bude ratovala, vjerovatno će koristiti oružje napravljeno u Izraelu, a koje je, bez sumnje, prvo testirano i korišteno protiv Palestinaca – u slučaju gdje je učenik nadmašio učitelja.

Izvor: Al Jazeera

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz