Čime smo se okoristili tekfirom vladara?

607
Islam

Savremene murdžije još uvijek opijaju umet injekcijama prljavog irdža’a1 i demoralisanja. Kad god ummet krene da se budi iz svog gafleta2 opiju ga novom injekcijom, tako da se irdža uveliko proširio muslimaskim masama. Murdžije pri tom dosta često koriste greške i posrtaje nekih istaknutih učenjaka ovog vremena, što im još više pomaže u gušenju islmaskog buđenja. Ako virus razara imunitet tijela prouzrokujući bolest, onda irdža napada duševni imunitet i razara ga šubuhatima3.

Mi ćemo u ovom ciklusu, uz Allahovu pomoć, pokušati da suzbijemo djelotvornost njihovog opijuma kako bi muslimani i ova dava4 očuvali svoj imunitet i suprostavili se šubhama irdža’a i njegovim nosiocima.

Prva injekcija:

Kad god savremene murdžije čuju nekoga od nosioca ove dave, dave tevhida, da tekfiri nekog vladara, ustanu svi zajedno i u jednom glasu kažu:  Čime ste se okoristili tekfirom vladara?

Kažemo, odgovarajući njima i onima koji su podlijegli njihovim šubhama:

Tekfir onih koji su ga zaslužili, bez obzira radilo se o vladarima ili drugim ljudima, ima dvije i te kako velike fajde (koristi).5

Prva korist, koja predstavlja korist sama po sebi, i

Druga korist iz koje proističu druge koristi.

Što se tiče prve koristi, to je postizanje i ostvarivanje Allahovog zadovoljstva, jer nam je on Uzvišeni naredio da nevjernicima kažemo da su nevjernici. Kaže Uzvišeni, subhanehu we te'ala:

قُلْ يَا أَيُّهَا الْكَافِرُونَ

“Reci: ‘O vi nevjernici’ (kafiri)…” (El-Kafirun, 1)

Uzvišeni Allah je u ovoj suri, El-Kafirun, naredio Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da onima koji su počinili kufr u Allaha kaže: “O vi nevjernici”. Uzvišeni nije ovdje rekao: Reci: O Kurejšije, već: O nevjernici. Poznato je iz usuli fikha6 da naredba ukazuje na obaveznost, osim ako postoji drugi dokaz koji tu naredbu spušta sa stepena obaveznosti na stepen poželjnosti ili dozvoljenosti. Ovdje je došla naredba, a to je imperativ “kul“ –„reci” što ukazuje na obavezu, pa gdje su dokazi koji ovu naredbu spuštaju na stepen poželjnosti ili dozvoljenosti?!

Govoreći o ovoj suri, šejh Hamad ibn Atik, rahimehullahu te'ala, kaže: “Uzvišeni Allah je naredio Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da nevjernicima kaže: ‘Ja se odričem od vjere na kojoj ste vi, a i vi se odričete vjere na kojoj sam ja’. Cilj ovoga je da se njima (nevjernicima) stavi do znanja da su oni na kufru i da se on odriče njih i njihove vjere. Tako da je na onome koji slijedi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da i on to kaže. Neće biti od onih koji ispoljavaju svoju vjeru osim na taj način…7

Šejh Muhammed ibn Abdil Vehhab, govoreći o značenju kufra u taguta kaže: “Kufr u taguta znači: Da se odrekneš od onih koje ljudi obožavaju mimo Allaha, poput džina, ljudi, kamenja, drveća i tome slično. Da mu posvjedočiš kufrom i zabludom i da ga mrziš…“8

I kaže isto tako: “A što se tiče opisa (načina) kufra u taguta, on biva time što ćeš vjerovati neispravnost ibadeta drugom mimo Allahu, da to ostaviš (tj. da sam ne činiš ibadet drugom mimo Allahu, op.rec.) , da to mrziš , da tekfiriš one koji to čine…”

Takođe imam Berbehari, rahimehullahu te'ala, nakon što je spomenuo nekoliko stvari koje čovjeka izvode iz vjere kaže: “Pa ako uradi nešto od toga, obaveza ti je da ga izbaciš iz islama (da ga protekfiriš, op.rec.).”9

A šta znače ove riječi imama Berbeharija osim da je obaveza takvom čovjeku, koji uradi djela kufra koje je spomenuo, posvjedočiti kufrom.

Ovdje ne možemo a da ne napomenemo da čovjek nije dužan niti treba da istražuje djela i kufr ljudi, kako to neki žele pripisati ovoj davi, već mu je obaveza da se prema ljudima ophodi shodno njihovoj spoljašnjosti. Pa, ko ispolji islam i ne vidi niti čuje od njega da čini djelo kufra, smatraće ga muslimanom, a ko ispolji djelo kufra smatraće ga nevjernikom i nemuslimanom, nakon ostvarivanja poznatih uvjeta koje su spomenuli učenjaci ehli sunneta vel džema'ata.

Također, podsjećamo murdžije na šerijatsko pravilo kojeg su postavili učenjaci, velikani ovog ummeta, poput Sufjana ibn Ujejne, Ebu Hajseme, Musaba ibn Seida, Ebu Bekra ibn Ajjaša, Ebu Zur'a er-Razija, Ebu Hatima er-Razija, šejhul islama ibn Tejjmije, uleme Nedžda i drugih, a to je: Onaj ko ne tekfiri nevjernika i sam je nevjernik.  Što znači da je onaj ko čini jasan i otvoren kufr i sebe uzdiže na nivo božanstva, kao što danas rade vladari, postao nevjernik i otpadnik od islama kojem smo dužni uskratiti ime islama i dati ime kufra sve dok se ne pokaje. Ako su učenjaci pomenuto pravilo spomenuli za mu'tezile koje su govorile da je Kur'an stvoren, šta bi tek onda rekli kada bi vidjeli današnje vladare kako su bacili Allahov Šerijat iza leđa i zakonodavstvo uzeli u svoje ruke, ohalaljujući haram i oharamljujući halal, tj. dozvoljavajući ono što je Allah zabranio i zabranjujući ono što je Allah dozvolio.

Stoga kažemo savremenim murdžijama i onima koji su nasjeli na njihove šubhe: Ako kod vas ovi taguti10 od vladara u našem vremenu nisu počinili djelo kufra i tagutijjeta onda su tu dokazi da presude između nas i vas. A ako se slažete da čine djela kufra i tagutizma11, onda ste dužni da ih smatrate nevjernicima, jer je to vjera Allahovih vjerovjesnika za koje nam je naređeno da ih slijedimo. Kaže Uzvišeni govoreći o Ibrahimu, alejhis-selam:

قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَاء مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاء أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ

“Vi u Ibrahimu i u onima koji su s njim, imate divan uzor, kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (Mumtehine, 4)

I kaže Uzvišeni, govoreći o dvojici ljudi, da je jedan od njih dvojice rekao:

وَمَا أَظُنُّ السَّاعَةَ قَائِمَةً وَلَئِن رُّدِدتُّ إِلَى رَبِّي لَأَجِدَنَّ خَيْرًا مِّنْهَا مُنقَلَبًا

“I ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” (Kehf, 36)

Pa mu je njegov drug uzvratio:

أَكَفَرْتَ بِالَّذِي خَلَقَكَ مِن تُرَابٍ ثُمَّ مِن نُّطْفَةٍ ثُمَّ سَوَّاكَ رَجُلًا

“Zar si zanevjerovao (postao nevjernik) u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?”

Valja napomenuti da je svaki musliman Allahov rob i s toga se ne smije suzdržati od tekfira onih koje je preotekfirio Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ali isto tako ne smije da tekfiri onoga koga nije protekfirio Allah i Njegov Poslanik, jer je tekfir šerijatski propis kao i ostali propisi koji se crpe iz Kur'ana i sunneta, a ne iz strasti i prohtjeva.

Na kraju, kaže šejh Muhammed ibn Abdil Vehhab, negirajući onima koji govore da ih Allah nije obavezao tekfirom taguta od kojih su i oni koji ne sude po Šerijatu i mijenjaju vjeru poput današnjih vladara: “Držite se Allahove vjere braćo. Držite se osnove vaše vjere, njenog početka i kraja, glave i osnove, šehadeta da nema drugog boga sem Allaha. Spoznajte značenje šehadeta i volite njegove sljedbenike i smatrajte ih vašom braćom makar bili daleko od vas. Učinite kufr u tagute, ispoljavajte im mržnju i mrzite one koji ih vole ili ih brane ili ih ne tekfire, ili govore: Šta ja imam sa njima, Allah me nije njima obavezao. Taj laže na Allaha i potvara. Naprotiv, Allah ga je njima obavezao i propisao mu da u njih kufr učini i da ih se odrekne… “12

Što se, pak, tiče druge koristi, ona se ogleda u tome što se za kufr ili islam vladara veže veliki broj šerijatskih mesela (pitanja, stavova). Evo nekih od tih mesela:

– obaveza je prijateljevati sa vladarom koji je musliman, a neprijateljevati sa vladarom koji je nevjernik

– obaveza je pomagati i pokoravati se vladaru koji je musliman za razliku od vladara koji je nemusliman

– nije dozvoljeno izlaziti (boriti se) protiv vladara koji je musliman pa makar on bio zalim (tiranin), dok je obaveza ustati protiv vladara koji je nemusliman ako su muslimani u stanju, ili se pripremati za to, onda kada muslimani procjene da nisu u stanju (da se bore protiv njega).

– dozvoljeno je klanjati i boriti se uz vladara koji je musliman, dok nije dozvoljeno klanjati i stati pod zastavom vladara koji je tagut

– obaveza je dati prisegu na pokornost vladaru koji je musliman, dok nije dozvoljeno dati prisegu vladaru koji je nevjernik

– vladar musliman je velijj (staratelj) onome ko nema stratelja, dok vladar koji je nevjernik ne može biti staratelj,

i tako dalje…

Ako neko kaže: Kakva fajda nazivati ih nevjernicima kada nismo u stanju uspostaviti Šerijat i njegov sud, kažem: To što nismo u stanju da sprovedemo sud Šerijata ne znači da im ne trebamo dati ime koje su zaslužili. Da li to znači da danas osobu koja uradi zinaluk nećemo nazvati zinalučarom zato što nismo u stanju da sprovedemo šerijatsku kaznu za blud? Ili pak, da onoga ko pije alkohol ne nazovemo alkoholčarem zato što nismo u stanju da nad njim sprovedemo propise šerijata, i tako redom!

I na kraju pitanje svima onima koji ponavljaju ovu murdžijsku šubhu: Zašto vladare posebno izdvajate iz propisa tekfira? Zašto tekfirite osobu koja psuje Allaha, vjeru ili Poslanika (ako je uopšte i tekfirite)? Kakve koristi u tome? Zašto tekfirite rafidijske (šiitske) vođe i ulemu? Kakve fajde u tome? Zašto tekfirite onoga ko za sebe ustvrdi da je poslanik? Kakve fajde u tome? Zašto tekfirite one koji obožavaju turbeta i kaburove? Kakve fajde u tome?

Ako kažete da ih tekfirite zato što ih je Allah protekfirio i njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, mi onda odgovaramo: I mi tekfirimo vladare zato što ih je protekfirio Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zato što su Allahov Šerijat bacili iza svojih leđa, zato što prijateljuju sa kafirima istoka i zapada, zato što pomažu kafire protiv muslimana i zatvaraju i ubijaju svakoga ko se zbog toga pobuni, zato što propisuju u Allahovoj vjeri ono što je oprečno Allahovom zakonu, zato što dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio… zato što… zato što…

Tekfirite li Gadafija koji negira riječ “kul” (reci) u Kur'anu? Ako ga ne tekfirite onda ste u velikom musibetu, jer je ulema složna da je kafir onaj ko svjesno porekne makar jedan harf iz Allahove Knjige. A ako ga tekfirite onda nam recite: Kakve fajde u njegovom tekfiru?! Da li to tekfir biva po ukusu i prohtjevima ili na osnovu šerijatskih propisa, ili je možda Gadafi postao mudžahid jer poziva u džihad protiv Švicarske?!!

Izvor: www.stazomislama.com

Fusnote:


1. Irdža’ (murdžizam) – islamska sekta za koju su učenjaci rekli da je vjera koja zadovoljava vladare. Kod murdžija djelo nije sastavni dio imana (vjere). Više o savremenim murdžijama pročitaj na: http://putvjernika.com/tag/murdzije/

2. Gaflet – nemar

3. Šubuhati (šubhe) – sumnje, nejasnoće, ovdje se misli na sumnje u vjeri in a iskrivljeno tumačenje vjere

4. Dava (da’va, da’wa, dawa) – islamski poziv, islamsko misionarstvo

5. Ima i drugih ali su ove dvije najbitnije.

6. Usuli fikh – nauka koja nam pomaze u razumijevanju principa pomoću kojih islamski pravnik izvodi praktične šerijatske propise iz njihovih pojedinačnih i validnih dokaza.

7. Sebilu en-nedžati vel fikaki, 67. str.

8. Ed-dureru es-senijje, 2/121.

9. Šerhus-sunne od imama Berbeharija.

10. Tagut – sve ono što se obožava mimo Allaha a ono zadovoljno time. Ovdje se misli na vladare koji ne sude po Allahovom zakonu i propisuju ljudima zakone mimo Šerijata.

11. Tj. slažete se da ovi vladari čine djela kufra i tagutizma, tj. propisuju zakone mimo Šerijata i ne sude Šerijatom.

12. Ed-dureru es-senijje, 2/119.

SHARE