Čime to u školama “truju” našu djecu?

1322
Demokratija u školama

Ostala sam šokirana nakon što sam pročitala pjesmu na koju se požalila jedna sestra kada ju je pročitala u lektiri svoga sina, učenika četvrtog razreda jedne naše bosanskohercegovačke osnovne škole, a u opisu same lektire navodi se da je striktno namijenjena za taj uzrast djece. Da bih dočarala o kakvom se zlu od pjesme radi, izdvojit ću nekoliko strofa:

JEDVA ČEKAM DA SE LJUBIM

Sve me više klinci gnjave
U igranju vreme gubim
Porasto sam za dve glave
Jedva čekam da se ljubim

Jedva čekam neku cicu
Pun ljubavi pun zanosa
Imam jednu bubuljicu
I tri dlake ispod nosa

Iz srca mi vatra tinja
Hodao bih naglavačke
Nisam više onaj klinja
Obožavam zgodne mačke.

Prvo sam razmišljala da li da ovakvo nešto napišem, jer me hvata stid, strah od Gospodara da ovakve stihove i kopiram, kako bi neko mojim posredstvom mogao pročitati, međutim, zaključila sam da je bolje da pročitamo mi odrasli, kako bismo bili spremni da se nosimo sa izazovima koji očekuju našu djecu kroz njihovo školovanje, te da im objasnimo neke stvari kako bi mogli razlikovati dobro od zla i pristojno od nepristojnog, kakva je navedena pjesma. Sama pjesma dječicu u ranoj dobi potiče na nemoralne misli, na grješne radnje, na razmišljanje o djevojčicama kao o nekim seksualnim objektima, opisujući ih kao “zgodne mačke”, “cice”, te potiče kod dječaka razmišljanje o tome kako bi se oni ljubili sa tim “zgodnim mačkama”, tj. našim kćerkicama, koje su ništa drugo do djeca, malene djevojčice u tom uzrastu. U nastavku pjesme se opisuje i kako glavni akter pjesme vježba ljubljenje i “lizanje” na stvarima po kući.

Pjesma je prepuna podsticaja na nemoral, međutim, u njoj postoji još jedna mnogo veća opasnost, što čovjeka može odvesti u širk i pokušaj da se našoj dječici, tim neiskvarenim dušama, nametne da riječ “obožavam” upotrebljavaju za nekoga drugog mimo našeg Gospodara.

Naša dječica žive u, Allah zna najbolje, najgorim vremenima, vremenima kada im je svaki grijeh vrlo lahko dostupan, u vremenima kada su blud i bludne radnje postali nešto uobičajeno i sasvim normalno u životima naše omladine. Žive u vremenu velike smutnje i iskušenja koja ih vrebaju sa svih strana. Pošto smo, evo, uvidjeli kakav se sadržaj našoj djeci u njihovom obrazovnom programu plasira, kakve loše stvari se od malena usađuju u njihove mlade i neiskvarene mozgiće, onda se potrudimo da djeci ponudimo kvalitetan kućni odgoj, da ih ne prepustimo TV-u, igricama, internetu, već uložimo u njih svoje vrijeme, žrtvujmo se da bismo kvalitetno odgojili insane i generacije koje sutra trebaju da služe islamu i odgajaju buduće generacije muslimana, mu’mina.

Roditelj je svome djetetu najbolji primjer, i odgajajmo i sebe, imanski i ljudski kako bismo i njima prenijeli kvalitetan odgoj. Naša djeca su nama emanet od Gospodara, i čuvajmo povjerene emanete. Ne dozvolimo sebi da zbog našeg nemara naša djeca upravo nas na Sudnjem danu krive za loš odgoj i da to breme na leđima, ne dao Allah, budemo morali ponijeti. Zato, počnimo na vrijeme da svoju djecu usmjeravamo na Pravi put, na put hajra i put koji ih, inšallah, vodi ka Džennetu.

Ummu Sara Žužić

Izvor: NUM