Da li imamo potrebe za ulemom?

952
Da li imamo potrebe za ulemom?

Pitanje: Kada s nekim od mojih voljenih drugova razgovaram o određenoj šerijatskoj temi, on mi se obraća sljedećim riječima: „Rekao je Allah, i rekao je Poslanik“ samo, i nemoj mi govoriti: „Rekli su učenjaci“, jer svaki musliman koji čita Kur’an i sunnet, treba se time zadovoljiti bez da za to ima potrebe za učenjacima.

Želim da na ovo, odgovorite dokazima iz Kur’ana, sunneta i govora ashaba?

Odgovor:

Hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika i na njegovu porodicu i na njegove ashabe, a zatim:

Allah je iz svoje milosti podijelio ljude na učenog i neukog (džahila), i uzdigao je nosioce znanja iznad drugih na visoke stepene, i negirao je jednakost između njih i drugih pa je rekao Uzvišeni u prijevodu značenja: “Reci: ‘Jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju’”[1]. I rekao je Uzvišeni u prijevodu značenja: “I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje”.[2]

Rekao je Ibn Kajjim Allah mu se smilovao pojašnjavajući vrijednost znanja i negovih nosioca: “I znanju je dovoljno ugleda to da je prednost njegovih nosioca nad ostalim robovima kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama, i da meleci spuštaju svoja krila i njima ih prekrivaju, i da za učenjaka traže oprost oni koji su na nebesima i oni koji su na zemlji, pa čak i ribe u moru, i mravi u svojim mravinjacima i da Allah i meleci donose salavat na onoga ko ljude poučava hajru (dobru)”. Završen citat.

Pa tako je negiranje (poništavanje) mjesta i stepena koje učenjaci zaslužuju, i tvrdnja da oni nisu odlikovani nad ostalim ljudma i da su ljudi podjednaki po pitanju spoznaje propisa, i izvlačenje istih iz šerijatskih tekstova, sve se ovo suprotstavlja sa gore spomenutim ajetima, a Allah je naredio džahilu (neznalici) da pita učenog pa je rekao – neka je Slavljen i Uzvišen – u prijevodu značenja: “Zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne znate!”.[3]

A u sunenima je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zašto nisu pitali ako nisu znali”.[4]

Svi ovi dokazi jasno upućuju na nužnost vraćanja govoru učenjaka i da se ne treba niušta upuštati prije nego što oni daju svoje mišljenje i svoj zaključak o nečemu. A prohtjevi, strasti i novotarije se nisu proširile i niti su se ružna djela među ljudima raširila (rasprostranila) osim nakon što ih je šejtan zaveo, i obmanuo ih je stim da oni nisu u potrebi za učenjacima i njihovim mišljenjima, i da se njima vraćaju, pa su zbog toga zalutali i druge odveli u zabludu, a u sahihu se prenosi od Abdullaha ibn Amra radijallahu anhu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vesellem, rekao:

“Doista, Allah neće uzdići znanje tako što će ga isčupati iz prsa ljudi, nego će uzdići znanje tako što će usmrtiti učene, sve dok ne bude na zemlji učenog, onda će ljudi, za svoje glavešine, početi uzimati neznalice pa će biti upitani i davati fetve bez znanja pa će zalutati i druge u zabludu odvoditi”.5]

Ovaj hadis jasno upućje da je traženje fetve od neznalice i uzdizanje istog (na mjesto koje mu ne pripada) osnova dalaleta (zablude), a da je vraćanje učenim i polazak od njihovih govora put (način) sačuvanja od zabluda i skretanja.

A što se tiče kur’anskih i sunetskih tekstova oni mogu biti derogirajući (nasih), derogirani (mensuh), neograničeni (mutlak), ograničeni (mukajjed), općeniti (a’mm), posebni (hass), neprecizirani (mudžmel), precizirani (mubejjen), nejasni (muškil), čija je vanjština kontradiktorna, garib (tj. mogu doći samo preko određenog broja prenosilaca npr. 1,2,3), mogu biti bukvalni, mogu imati potrebu za dodatnim tumačenjem (te’vil), i nije u stanju da sve ovo raspozna (razvrsta), niti da stavi na njegovo odgovarajuće mjesto osim oni koji su u znanje dobro upućeni, i oni su veza (posrednici) između Poslanika i ostalih ljudi u pojašnjavanju onoga sa čime je došao Poslanik i zato je od njih uzet čvrst ugovor da će oni pojašnjavati ljudima i da ništa neće skrivati, i oni su ti koji potpisuju umjesto Allaha Uzvišenog, i oni su ambasadori (posrednici) između Allaha i Njegovih stvorenja u pojašnjavanju propisa i razdvajanju halala (dozvoljenog) od harama (zabranjenog).

I da Allah nije ljude počastio sa učenim ljudima temelji vjere bi bili porušeni, a tragovi milleta bi bili izbrisani, te ih je Allah učinio čuvarima vjere i oni su kao što se sominje u hadisu: “Odstranjuju od njega (dina) izvitoperivanje onih koji preteruju, krivotvorenje (izmišljanje) lažova, pogrešno tumačenje džahila (neznalica)”.[6]

Kaže Ibn Kajjim Allah mu se smilovao:

“Poslanik je u predhodnom hadisu obavijestio da oni koji pretjeruju izvrću ono sa čime je on došao, a lažljivci rade nešto u ime vjere a ona je od toga čista, a što se tiče džahila oni ga tumače neispravnim tumačenjem. I kvarenje islama dolazi od ove tri skupine, a da Allah Uzvišeni nije dao Njegovoj vjeri onoga koji će je od svega toga čistiti s njom bi se desilo ono što se desilo šerijatima prijašnjih Vjerovjesnika.” Završen citat.

I kada bi hteli da sakupimo tekstove koji upućuju na obaveznost vraćanja učenjacima, i slijeđenje njihovih govora zato što oni prenose (dostavljaju) od Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, to bi zaista potrajalo, a ono što smo spomenuli u ovoj kratkoj (sažetoj) fetvi dovoljno je da bi se pojasnila zabluda onih koji takve riječi izgovaraju i njihova udaljenost od ispravnog.

Izvor: http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=289591

Prijevod i obrada: Menhedž / Put Vjernika

SHARE