Da li žene treba uključivati u aktivnosti poput demonstracija, džihada…

937

Svako ko iole poznaje zlobnost, pokvarenost, izopačenost i brutalnost današnjih nevjernika i zabrinut je za očuvanje časti muslimanki neće požuriti sa nepotrebnim angažovanjem istih u raznoraznim organizacijama, džihadu ili drugim aktivnostima koje mogu obavljati muškarci.

Poznato nam je da su (neki) nevjernici iz prošlosti imali osjećaj časti i viteštva, bez obzira što su bili nemuslimani. Kada su mušrici plemena Kurejš kovali plan da ubiju, zatvore ili protjeraju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz njegove kuće, jedan od prisutnih džahila je predložio da zajedno provale u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kuću. Ebu Džehl, vođa nevjernika, odlučno je odbacio i osudio tu ideju rekavši: “Zar želite da nas Arapi ukore zbog toga što bi uznemirili kćeri Muhammedove?”

Jedan od njihovih pjesnika je napisao:

“Uvijek oborim pogled kada vidim komšinicu, sve dok se ona ne povuče u svoju privatnu odaju.”

A drugi je rekao:

“Kada bi vjetrovi uspjeli da saviju kuću moga komšije, okrenuo bih glavu na drugu stranu sve dok se kuća ne bi ispravila (pa ne bih mogao vidjeti šta se događa unutra).”

Međutim, današnji nevjernici uopšte ne poštuju vjernike u ugovoru, srodstvu ili zaštiti. Čak i ako sklope ugovor svojim ustima sa vjernicima, njihova srca se protive tome.

Allah, dželle-šanuhu, kaže:

“One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ni znate.” (En-Nur, 24:19)

Nevjernici nastoje svim silama da propagiraju ilegalne seksualne odnose i među vjernicima. Oni su navikli da lažno optužuju nevine i časne žene za ilegalne odnose i da kaljaju čast vjernika i vjernica (zadnji pokušaj je šiitska propaganda o muslimankama koje navodno upražnjavaju “seks džihad” u Siriji, detaljnije pročitaj klikom na link ovdje). Svaki musliman treba da zaštiti muslimanke od prljavih i podmuklih napada mušrika. Stoga, ne smijemo uključivati žene u aktivnostima koje mogu obavljati i sami muškarci jer bi na taj način, direktno ili indirektno, otvorili puteve Allahovim neprijateljima da steknu prevlast nad njima.

Žene se u današnje vrijeme uključuju u raznorazne demonstracije  (kao što to rade ihvanije u Egiptu i drugim zemljama, op.PV). Mnoge zabludjele grupe na taj način omogućuju Allahovim neprijateljima da palicama udaraju žene muslimanke, da ih vulgarno vrijeđaju i da ih tjeraju psima. Nevjernici su, zaista, nemoralni ljudi koji nemaju ni stida ni osjećaja časti.

Ženama su ponekad povjereni organizacijski poslovi ili su im dati oprema, oružje ili novac na čuvanje. Ako nevjernici saznaju za to, žene će biti podvrgnute žestokim ispitivanjima i torturama od strane nepristojnih i odvratnih pojedinaca koji će ih na svaki mogući način ponižavati i vrijeđati. Najniži i najprezreniji načini ponašanja Allahovih neprijatelja su napadi na čast muslimana. Ako bi neki od tih slučajeva završili na nemuslimanskim sudovima, muslimanke bi najčešće završavale u prljavim nevjerničkim zatvorima, gdje bi dijelile ćelije sa prostitutkama i drugim ženama na lošem glasu, a njihove slike bi bile prikazivane na televizijskim kanalima i u novinama.

Ni jedan razuman musliman, koji poznaje razvratnost i poganost Allahovih neprijatelja, neće angažovati muslimanke na aktivnostima koje bi ih mogle odvesti na klizav teren, a odatle u kandže podlih nitkova i zločinaca, sve dotle dok su muškarci u stanju da ih obave bez njihove pomoći. Ne smijemo zaboraviti da postoji razlika između nevolja koje je Allah, dželle-šanuhu, propisao nekim muslimankama kao što su vrijeđanje, zlostavljanje i ponižavanje od strane Allahovih neprijatelja, samo zato što su muslimanke, i grešaka daija ili mudžahida koji, uključivanjem žena u raznorazne aktivnosti, omogućuju Allahovim neprijateljima da imaju prevlast nad ženama, davajući im opravdanje i ovlaštenje da skinu njihove nikabe, a to su djela vrijedna osude.

Svaki razuman musliman, koji želi da zaštiti žene muslimanke, ne treba da ih spominje pred Allahovim neprijateljima tokom saslušanja i ne smije da ih uključuje u aktivnosti koje bi ih mogle odvesti u kandže bestidnih isljednika. Nevjernici tada neće imati priliku da ih prate, progone ili saslušavaju, a kamoli da ih vrijeđaju ili hapse. Nevjernici su, kao što smo već spomenuli, nemoralni šljam i izrod ljudskog roda i nemaju ni trunke časti.

Ukratko rečeno, nepotrebno uključivanje žena muslimanki u aktivnosti koje mogu obaviti muškarci je nerazumno ponašanje jer živimo u vremenu u kojem ne postoji zemlja u kojoj bi muslimani našli sklonište. Mnogo je bolje i sigurnije da angažujemo muslimanke na aktivnostima da’ve za žene. U slučaju da je napadnuta čast žene muslimanke, onda je dužnost mudžahida da na taj napad odgovore na oštar i bolan način koji će zastrašiti zlobne nevjerničke duše.

Mudžahidi i njihovi neprijatelji bi uvijek trebali imati na umu da je krv Ka’ba ibn Ešrefa bila dozvoljena, iako je imao sporazum sa muslimanima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio da se prolije njegova krv jer je u svojim pjesmama vrijeđao, klevetao i ismijavao muslimanke.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (Ahmed)

Napisao: Ebu Muhammed el-Makdisi

Izvor: MuwahhidMedia

Prijevod i obrada: Put vjernika (naslov je od Puta vjernika)