Damask – baza džihada na Zemlji

2653

Priča o Šamu je priča o tuzi…priča o historiji, ljudima, bitkama, dešavanjima, planovima, politici, znanju, inspiraciji, heroizmu, raskošu, genijalnosti, lukavstvu, pronalascima, kreacijama i inovacijama.

U sveta mjesta kod Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spada i Šam sa Damaskom u njemu, koji nose mnoge odlike. U područje Šama spadaju: današnja Palestina, Jordan, Libanon, Sirija i neki predjeli današnje Turske i Iraka. Ono što najviše odlikuje područje Šama i po čemu se na prvom mjestu prepoznaje jeste Mesdžidul-Aksa, prva kibla muslimana, a treći mesdžid po vrijednosti u islamu. Blagoslovio je Allah, dželle šanuhu, Šam kada je rekao u prevodu značenja ajeta:

“Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bi smo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (El-Isra’, 1)

Šta znamo o Šamu?!

Najbolji ratnici na Zemlji su u Šamu

Abdullah ibn Havale el-Ezdi, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘Formirat ćete razne vojne formacije, jedna od njih će biti u Šamu, druga u Jemenu a treća u Iraku.’ Ibn Havale reče: ‘Allahov Poslaniče, izaberi jednu za mene.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Drži se Šama. A ko to ne može, onda izaberite Jemen. A Allah mi je obećao da će sačuvati Šam i njegove stanovnike smutnji.'” (Ahmed, Ebu Davud i Hakim, hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija u „Fedailu eš-Šam)

Šam je zemlja znanja i vjere

Prenosi Taberani od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vidio sam u snu da je uzet stub Knjige ispod moje glave, pa sam ga pratio pogledom i vidio da je stavljen u Šamu, a kada se pojave neredi i fitneti, sigurnost i vjerovanje će biti u Šamu.” (Ebu Neim u El-Hile, Ibn Asakir, Taberani, sahih (vjerodostojan) po ocjeni šejha Albanija u „Fedailu eš-Šam)

Prenosi se od Abdullaha ibn Havale da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U noći Isra’a sam vidio bijeli stub poput zastave kako ga meleki nose, pa upitah: ‘Šta je to što nosite?’ Rekoše: ‘Stub Knjige, naređeno nam je da ga ostavimo u Šamu.'”

Šam je zemlja okupljanja na Sudnjem danu

Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šam je zemlja konačnog okupljanja i zemlja proživljenja.” (Ahmed, Ibn Asakir i Hakim, hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija u „Fedailu eš-Šamu” i „Sahih et-Tergibu”)

Imam Ahmed prenosi hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tamo ćete se okupiti, tamo ćete se okupiti, tamo ćete se okupiti. Dolazit ćete i jašući i pješke i pužući.” Rukom je pokazao prema Šamu i opet rekao: “Tamo ćete biti skupljeni.”

Imam Ahmed i Tirmizi bilježe od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘Na kraju vremena, pojaviće se vatra iz Hadremevta i sakupiće ljude na jednom mjestu.’ Ashabi su upitali: ‘Šta nam naređuješ da činimo, Allahov Poslaniče?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Idite u Šam.'” (Ahmed, Ibn Hiban i Tirmizi koji ga je ocjeniuo sahihom, također ocjenjen sahihom od šejha Albanija u „Fedailu eš-Šam)

Hidžra u Šam je najbolja hidžra

Abdullah bin ‘Amr, radijallahu anhu, veli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nakon Hidžre će biti još jedna hidžra. Tada će najbolji ljudi na Zemlji biti oni koji su najprivrženiji (stalno borave u) mjestu gdje je Ibrahim, alejhi selam, učinio hidžru, a na Zemlji će ostati najgori ljudi kojih će se njihova zemlja odreći, Milostivi će ih u potpunosti odbaciti od Svoje milosti, a vatra će ih sakupiti i obuhvatiti zajedno sa majmunima i svinjama.” (Ahmed, Ebu Davud i Hakim; šejh Albani ga je ocjenio sahihom u djelu „Sahih tergib we terhib”)

Ako se pokvare stanovnici Šama, onda nema više dobra ni u nama

Od Muavije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se pokvare stanovnici Šama, nema više dobra u vama. Neprestano će u ovom ummetu biti potpomognuta skupina, neće im naškoditi onaj
ko ih ostavlja na cjedilu, sve dok ne nastupi Sudnji
dan.” (Ahmed, Tirmizi)

U Šamu su ljudi na istini

Muavija, radijallahu anhu, prenosi od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Jedna grupa iz moga ummeta će ostati ustrajno i očito na istini (nepodređeni drugima) sve do Sudnjega dana, neće im naškoditi oni koji im se suprotstavljaju niti oni koji se izdvoje od njih.”

Buharija i Muslim bilježe riječi Mu’aza ibn Džebela, radijallahu anhu: “Oni će biti u Šamu.”

Buharija, opet, u djelu “Historija” navodi hadis u kojem je još preciznije određeno gdje će se ta skupina nalaziti: “Oni će biti u Damasku.”

Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stanovnici zapada će ostati nepodređeni i vidljivi (u istini) sve do Sudnjega dana i neće im naškoditi oni koji se izdvoje od njih.”

Govoreći o ovome hadisu imam Ahmed veli: “To (‘stanovnici zapada’) su stanovnici Šama. Njegovo mišljenje potvrđuju dvije stvari:

1. To se jasno vidi iz drugih hadisa koji govore na istu temu,

2. Poznato je da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i stanovnici Medine koriste riječi ‘stanovnici zapada’ prvenstveno kada misle na stanovnike Šama, a onda i na ostale koji su zapadno od njih. Isto tako upotrebljavaju sintagmu ‘stanovnici istoka’ kada misle na stanovništvo Nedžda i Iraka. Istok i zapad su relativni pojmovi. Možemo reći da svaka zemlja (svako mjesto) ima istok i zapad, koji to ne moraju biti za druge. Dakle, možemo konstatovati da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori u odnosu na mjesto u kojem se nalazi, odnosno Medinu. Na osnovu rečenog, vidimo da nas Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava da će ‘stanovnici zapada’ ostati uvijek vidljivi, potpomognuti i nepodređeni, dok će ‘stanovnici istoka’ bivati i pobijeđeni i podređeni s vremena na vrijeme.

Šam je blagoslovljena zemlja

Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim našu Medinu, naše sa’ove i naše muddove! Blagoslovi našu Mekku! Blagoslovi naš Šam!’ ‘Allahov Poslaniče’, rekli su, ‘i naš Irak!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ponovio ono što je prije toga rekao. ‘Allahov Poslaniče’, rekli su još jedanput, ‘i naš Irak!’ On, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim našu Medinu, naše sa’ove i naše muddove! Blagoslovi naš Šam! Gospodaru naš, povećaj nam Svoje blagoslove…'” (Buhari)

Bilježi Nafija od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim naš Šam! Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim naš Jemen!’ ‘Allahov Poslaniče’, rekli su, ‘i naš Nedžd!’ On je ponovo rekao: ‘Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim naš Šam! Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim naš Jemen!’ ‘Allahov Poslaniče’, rekli su još jedanput, ‘i naš Nedžd!’ Mislim da je treći put rekao: ‘Tamo će biti zemljotresi i smutnje, a pojavit će se i šejtanov rog.'” (Et-Tirmizi; šejh Albani ga je ocjenio sahihom u djelu „Sehih tergibu we terhib”, a „Nedžd” spomenut u hadisu je Irak, prema šejhu Albaniju i drugim autorima)

Šam je obdarena Allahova zemlja u kojoj žive najbolji Allahovi robovi

Abdullah ibn Havale je upitao: “‘O Allahov Poslaniče, predloži mi zemlju u kojoj bih trebao da živim, iako bih ostao sa tobom kad bih znao da ćeš još dugo biti sa nama.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘Idi u Šam, idi u Šam, idi u Šam.’ Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio da mi se ne sviđa Šam, on je rekao: ‘Znaš li šta je Allah, dželle šanuhu, rekao? Rekao je: ‘Ti si (Šam) od najboljih zemalja u kojem sam ja naselio Svoje najbolje robove.'” (Ebu Davud, Ahmed)

Prenosi Ebu Umame, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Šam je Allah obdario nad ostalim predjelima i u njemu se odabiru, razvrstavaju Njegovi robovi, pa ko izađe iz Šama, izlazi sa Allahovom srdžbom, a ko uđe iz drugih predjela, ulazi sa Allahovom milošću.” (Et-Taberani)

Šam je zemlja vjernika

Prenosi se od Selemeta ibn Nufejla el-Kindija, radijallahu anhu, da je rekao: “‘Bio sam prisutan kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je jedan čovjek rekao: ‘Allahov Poslaniče, ljudi su omalovažili konje, odložili su oružje i govore: ‘Nema više džihada!’ Na to se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu licem prema čovjeku i reče: ‘Slagali su. Sad je upravo nastupilo vrijeme borbe. Sad je upravo nastupilo vrijeme borbe. Neprestano će iz moga ummeta biti skupina koja će se boriti za istinu. Allah će zastrašiti njima srca ljudi i opskrbiti će ih njihovim imetkom. U grivama konja je dobro do Sudnjeg dana i do ispunjenja Allahovog obećanja. On mi je objavio da će me usmrtiti i da neću još dugo ostati. Vi ćete me pratiti u različitim skupinama i udarat ćete vratove jedni drugima. Mjesto i osnova vjernicima bit će Šam.'” (En-Nesa’i, hasen)

U Šamu su opskrba i ratni plijen

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista me je Allah okrenuo prsima prema Šamu a leđima prema Jemenu i rekao mi: ‘O Muhammede! Ovo što je ispred tebe sam ti učinio opskrbom i ratnim plijenom, a ono iza tvojih leđa ti je pomoć!'” (Et-Tirmizi, sahih po ocjeni šejha Albanija u djelu „Sahih el-Džami”)

Šta znamo o Damasku?!

Damask je baza džihada i najbolji grad u Šamu

Od Ebu Derda’a, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sigurnost muslimana u danima Velikog rata (El-melhama kubra) je u plodnoj oazi (El-Guti, op.prev), u čijoj blizini je Damask, jedan od najboljih gradova Šama.”

Avf bin Malik, radijallahu anhu, prenosi: “‘Došao sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom pohoda na Tebuk; bio je u velikom šatoru od kože i tada mi reče: ‘Nabroj šest (stvari) pred Sudnji dan… ‘, pa je spomenuo: ‘…Potom će nastupiti primirje između vas i Rimljana (Bizantinaca), ali će oni prekršiti taj dogovor i poći će protiv vas pod osamdeset bajraka (zastava); ispod svakog bajraka dvanaest hiljada.'” (Buhari)

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘Neće nastupiti Sudnji dan dok Rimljani ne dođu u Dabik (pustinja u Siriji), a prema njima će krenuti vojska iz Medine, koju će sačinjavati najbolji ljudi na Zemlji u to vrijeme. Kada se posafaju, reći će Rimljani: ‘Pustite nas da se borimo protiv onih koji su zarobili naše vojnike!’ Reći će muslimani: ‘Ne, tako nam Allaha, nećemo dozvoliti da napadnete našu braću!’ Doći će do borbe. Jedna trećina vojske će pobjeći i njima Allah nikada neće oprostiti. Druga trećina će pasti kao najbolji šehidi, a treća trećina će pobijediti i oslobodiće Konstantinopolis. Dok budu dijelili ratni plijen, a sablje im budu okačene o masline, zavapiće šejtan: ‘Dedždžal je među vašim porodicama!’ To će biti laž, pa kada dođu u Šam, on (Dedždžal) će izaći i kada se budu pripremali za borbu i budu redali borbene redove i zaući će se ikamet, pojaviće se Isa sin Merjemin. On će predvoditi džemat, a kada ga vidi Allahov neprijatelj (Dedždžal), topiće se kao što se topi so u vodi, a kada bi ga tako ostavio potpuno bi nestao, ali će on biti usmrćen Allahovom odredbom, rukom Isa’a. alejhi sellam,, tako da će im (prisutnima) pokazati njegovu (Dedždžalovu) krv na koplju.” (Muslim, br. 6924)

U Damasku će se spustiti Isa, alejhi selam

Nevvas ibn Sem’an prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Isa, alejhis-selam, sin Merjemin, spustiće se na Bijeloj munari u istočnom Damasku.” (Muslim, Ebu Davud)

Prenosi se od Ewsa ibn Ewsa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Isa, alejhi selem, će se spustiti kod Bijele munare u istočnom Damasku, obučen u odjeću boje šafrana i sa rukama na krilima dva meleka. Kada sagne svoju glavu, s nje će prosipati kapi poput bisernih zrna.” (Fedailu eš-Šam)

Radosne vijesti za Šam

Zejd ibn Sabit veli da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “‘Blago Šamu.’ Upitasmo: ‘Zbog čega, Allahov Poslaniče?’ On odgovori: ‘Zbog toga što meleki milosti drže svoja krila raširenim nad njim.'” (Ahmed, Tirmizi)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Zaista meleci milosti nadkrivaju svojim krilima Šam.” (Ahmed, Tirmizi)

“‘Blago se Šamu.’ Kada je čuo jedan od ashaba ove riječi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, šta mi savjetuješ?’, pa mu je rekao: ‘Tamo – pokazujući prema Šamu.'” (Ahmed, Tirmizi)

Neko bi mogao upitati: “Ako je toliki značaj Damaska i Šama, gdje su onda oni bili ovih proteklih decenija i zašto su njihovi stanovnici spavali? Zašto su ostavili džihad na Allahovom putu i prestali da se bore za svoje vlastite ciljeve i ostavili ciljeve ummeta?”

Odgovori na ova pitanja nisu teški niti su nepoznati. U stvari, jasne odgovore možemo pronaći u Knjizi u kojoj nema laži. Allah, subhanehu ve te’ala, je rekao u Svojoj Knjizi:

“Zar niste rekli, kada vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli: ‘Odakle sada ovo?’ Reci: ‘To je od vas samih!” Allah, zaista, sve može!” (Ali Imran, 165)

Šam je bio odsutan iz života sadašnjih muslimana jer su zamijenili zastavu islama nevjerničkim zastavama u obliku nacionalističkih i plemenskih parola. Allah, dželle šanuhu, ih je kaznio nametnuvši im najgora stvorenja – masone, jevreje i nusajrije. To će trajati sve dotle dok se ne povrati vječna islamska zastava (zastava tevhida i sunneta).

“I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio – On je zaista silan i mudar.” (El-Enfal, 63)

Hadisi koji govore o veličini i dostojanstvu naroda Šama se ne odnose na nacionaliste, pripadnike Baas partije, komuniste, rafidije, masone, nusajrije, druze i kršćane. Oni se odnose samo na ljude čiste vjere, Allahove evlije – mudžahide – koji su na istini i bore se za istinu i koji ne žele drugog gospodara osim Allaha, subhanehu ve te’ala…

Narod Šama je zadesilo ono što ga je zadesilo jer je zamijenio zastavu džihada zastavom nacionalističkog otpora, identitet islama nacionalističkim i plemenskim identitetom, a akidu islama akidom komunističke Baas partije. Stoga im je Allah, subhanehu ve te’ala, dao ono što su oni sami izabrali. Oni su izabrali propast, poniženje i sramotu, a to je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

“Kada se budete bavili sa el-ine (vrsta nedozvoljene trgovine bliske kamati, op.prev), i uhvatite se za kravlje repove i zadovoljite se zemljoradnjom i napustite borbu na Allahovom putu, Allah će na vas spustiti poniženje koje neće podići dok se ne vratite svojoj vjeri.” (Ahmed)

Kao što nam je poznato, Allah, dželle šanuhu, je zaštitio jevreje od Faraona. Međutim, jevreji su onda počeli da obožavaju zlatno tele, oklijevali su sa ulaskom u Svetu zemlju i nisu htjeli da vode džihad zbog straha i kukavičluka.

“Oni rekoše: ‘O Musa! U njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne iziđu; pa, ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda sigurno ući.'” (El-Maida, 22)

Poslije toga su na veoma drzak način ispoljili odsustvo svoje vjere i slabost ubjeđenja, zanemarivši Allahove naredbe i pokazujući siromašnost svojih umova i nezrelost svojih razmišljanja.

“‘O Musa’ – rekoše oni – ‘dok god su oni u njoj, mi nećemo u nju ulaziti! Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!'” (El-Maida, 24)

Pripadnici Baas partije su nevjernici, nusajrije su nevjernici, komunizam je nevjerstvo, nacionalizam je nevjerstvo, plemenstvo je nevjerstvo, demokratija je nevjerstvo… Jedina ispravna vjera kod Allaha, subhanehu ve te’ala, je islam. Ni jedna druga!!!

“A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85)

Nakon što je Musa, alejhi selam, prokleo jevreje kada su odstupili od borbe, Allah im je dosudio zabranu ulaska u Svetu zemlju četrdeset godina. Tako su bili u pustinji neprekidno lutajući i ne znajući kako da izađu iz nje:

“Četrdeset godina oni će zemljom lutati” – reče On – “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!” (El-Maida, 26)

Isto tako je i narod Šama već četiri decenije izgubljen u svojoj vlastitoj zemlji između komunizma, nacionalizma, plemenstva… Njihova leđa su isječena bičevima nusajrija kao što su i leđa pripadnika Benu Israila bila šibana od strane surovih sinajskih vjetrova.

Mala grupa zabludjelih nevjernika je uzjahala na leđa naroda Šama… Sirija je zemlja sa preko dvadeset i dva miliona stanovnika. Sunije čine 80% stanovništva, nusajrije 8%, a preostalih 12% su rafidije, židovi, kršćani i drugi.

Kako je onda moguće da ova mala grupa nevjernika dominira nad najboljim ratnicima na Zemlji?!

Ko su nusajrije?

Nusajrije, tj. alevije, su batinijsko-šiitska sekta koju je osnovao Muhammed ibn Nusajr El-Basri (umro 270. h.g). Osnivač sekte se proglasio Božijim poslanikom kome dolazi objava. Oni obožavaju Aliju ibn Ebi-Taliba, radijallahu anhu, i vjeruju u panteizam (sjedinjavanje Allaha sa stvorenjima), smatrajući da je Alija, radijallahu anhu, posljednja osoba s kojom se sjedinio Allah. Pored ovoga kažu da je Alija, radijallahu anhu, bio živ prije stvaranja nebesa i Zemlje i da je Alija, radijallahu anhu, stvorio poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Selmana El-Farisija, a da je Selman stvorio pet jetima: El-Mikdada ibn el-Esveda, Ebu-Zerra el-Gaffariju, Osmana ibn Mazuna, Abdullaha ibn Revvahu i Kanbera ibn Kadana. Svaki od njih ima svoju ulogu. El-Mikdad je gospodar ljudi, njihov stvoritelj i upravlja gromovima. Ebu-Zerr upravlja kretanjem planeta i zvijezda. Abdullah ibn Revvaha upravlja vjetrovima i uzima duše ljudima. Osman upravlja čovjekovim stomakom, temperaturom i bolestima. Kanber ibn Kadan udahnjuje dušu u tijelo.

Pripadnici ove sekte imaju noć u kojoj čine dar-mar. Oni slave i piju vino, veličaju vinovu lozu, jer se od nje pravi vino kojeg oni nazivaju “svjetlom”, i ne dozvoljavaju sječu iste.

Islamski učenjaci su jednoglasni u mišljenju da su nusajrije (alevije) nevjernici (otpadnici od islama) – oni niti su muslimani, niti židovi niti kršćani. Sa njima nije dozvoljeno sklapati brakove, a ono što zakolju nije dozvoljeno jesti. Njihovim umrlim se ne može klanjati dženaza, te se ne mogu ukopavati u muslimansko groblje.

Nemaju džamije, već klanjaju po kućama. Oni klanjaju pet dnevnih namaza, ali drugačije od ostalih muslimana jer se njihovo klanjanje razlikuje po broju rekata i po tome što u njihovom namazu nema sedžde. Za namaz su im ključna sljedeća imena: Alija, Hasan, Husejn, Muhsin i Fatima. Muhsin je skrivena tajna pod kojim podrazumijevaju navodno nedonošće koje je pobacila Fatima. Umjesto kupanja zbog nečistoće i uzimanja abdesta, po njima je dovoljno da se izgovore ova imena.

Ne klanjaju džumu i ne pridržavaju se propisa o čistoći jer je čistoća za njih: neprijateljstvo prema unutrašnjem znanju.
Imaju mise slične kršćanskim misama. Ne priznaju hadždž i tvrde da je odlazak u Mekku i obavljanje hadždža čin nevjerstva i idolopoklonstva. Ne priznaju Šerijatom propisani zekat. Za njih je zekat simbol Selmanove ličnosti. Oni svojim vođama plaćaju neku vrstu poreza koja iznosi petinu od onoga što se posjeduje. Džihad za njih predstavlja zasipanje kletvama protivnika i onih koji otkrivaju tajne. Njihov post se sastoji u neprimicanju ženama tokom Ramazana i u čuvanju tajni vezanih za trideset muškaraca i trideset žena. Nusajrije moraju ispoljavati iskrenost i naklonost prema nusajrijskoj porodici i mržnju prema njenim protivnicima. Žestoko mrze neke ashabe, a Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijallahu anhum, proklinju pri spominjanju njihovih imena. Smatraju da akida (vjerovanje) ima svoj unutrašnji i vanjski smisao i da jedino oni poznaju unutrašnji smisao tajni. Oni vjeruju u transmigracionizam (seobu duše iz tijela u tijelo).

Nusajrije Aliju, radijallahu anhu, smatraju bogom i tvrde da je njegovo pojavljivanje duhovno u fizičkom prolaznom tijelu kao što je bila pojava Džibrila u liku pojedinih osoba. Posebnu naklonost i ljubav izražavaju prema ubici imama Alija, Abdurrahmanu ibn Muldžemu, izgovarajući pri spominjanju njegova imena “radijallahu anhu” (Neka je Allah sa njim zadovoljan!) i tvrdeći da je on njegovim ubistvom božansku prirodu oslobodio okova ljudske prirode. Zato smatraju griješnicima one koji prilikom spominjanja imena Abdurrahmana ibn Muldžema izgovaraju “la’anahullah!” (Allah ga prokleo!). Neki od njih smatraju da Alija, nakon što se oslobodio okova tijela, prebiva u oblacima. Oni također vjeruju da je grom njegov glas, a sijevanje munje njegov bič.
Nusajrije proslavljaju brojne praznike koji su usko povezani sa njihovim vjerovanjem:

– Praznik “Najruz” koji pada na 4. april, prvi dan perzijske godine,

– Praznik “Gadir”,

– Praznik “Postelje”,

– Praznik “Ašure”, 10. muharrem – na godišnjicu Husejnove pogibije na Kerbeli,

– Dan “Proklinjanja”, 9. rebiu-l-evvel – na godišnjicu Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, poziva kršćana Nedžrana na proklinjanje,

– Kurban-bajram koji kod njih pada 12. zu-l-hidždžeta,

– Oni proslavljaju i neke kršćanske praznike kao što su: Bogojavljenje, Duhovi, Blagdan Svete Barbare, Nova godina, Blagdan križa koga nusajrije uzimaju kao datum za početak sjetve, berbe, početak trgovine i zaključivanje ugovora o iznajmljivanju i zakupljivanju.

– Oni proslavljaju i “Crni dan”, 9. rebiu-l-evvel – dan kada je ubijen Omer ibn Hattab, radijallahu anhu – veseleći se njegovom ubistvu i ismijavajući se s njim.
Nusajrije svoje učenje crpe iz starih paganskih vjerovanja. Obožavaju zvijezde i planete za koje tvrde da na njima prebiva imam Alija, radijallahu anhu.
Njihovo učenje je nastalo pod utjecajem neoplatonizma iz koga su preuzeli učenje o svjetlosnoj emanaciji stvari.

Neka od svojih vjerovanja temelje na školi medžusijske filozofije.

Neke svoje ideje su preuzeli iz kršćanstva i kršćanskog gnosticizma iz kojih su preuzeli učenje o trojstvu, mise i dozvoljenost vina.

Iz indijskih i istočno-azijskih učenja, preuzeli su ideje o seljenju duša i utjelovljenju.

Budući da spadaju u ekstremne šijje, njihovo učenje je obojeno i šiizmom, općenito vjerovanjem rafidija.

Nusajrije nastanjuju brdovitu oblast u okolini Latakije. U posljednje vrijeme su se proširili i po okolnim sirijskim gradovima. Prilično veliki broj nusajrija živi i u zapadnoj Anadoliji. Tamošnja zajednica nusajrija je poznata pod imenima “tahtadžije” i “hatabije”. Nusajrije koje žive u istočnoj Anadoliji su poznate pod imenom “kizilbašije”. Nusajrije iz ostalih dijelova Turske i Albanije su poznate pod imenom “bektašije”. Neke nusajrije žive u Libanu i Palestini, a neke u Perziji i Turkistanu gdje su poznati pod imenom “ali ilahijje”.

Propis po pitanju nusajrija…

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao:

“Druzi i nusajrije su nevjernici prema konsenzusu muslimana. Nije dozvoljeno jesti ono što oni zakolju, nije dozvoljeno sklapati brakove sa njihovim ženama, a od njih se ne prihvata džizija jer su murtedi (otpadnici od islama). Oni nisu muslimani, niti su židovi niti kršćani, ne vjeruju u obaveznost pet dnevnih namaza, obaveznost posta u mjesecu ramazanu, obaveznost hadždža, niti u Allahove i Poslanikove zabrane u vezi strvine, alkohola, itd. S obzirom u šta vjeruju, oni su nevjernici, čak i ako izgovaraju šehadet.” (Ibn Tejmijje, “Medžmu’ul-fetava”)

On, rahimehullah, je rekao:

“Ovi ljudi koji se zovu nusajrijama i ostale vrste batinijskih karatimija su veći nevjernici ne samo od jevreja i kršćana, nego i od većine višebožaca. Opasnost od njih je veća od opasnosti od nevjernika s kojima smo u ratu kao što su: Tatari, Evropljani i drugi. Uvijek su na strani muslimanskih neprijatelja. Zajedno su sa kršćanima protiv muslimana. Za njih najveću nesreću predstavlja pobjeda muslimana nad Tatarima. Na kraju-krajeva, Tatari su, isključivo uz njihovu pomoć, uspjeli provaliti u islamsku zemlju i ubiti halifu u Bagdadu i druge muslimanske vladare.” (Ibn Tejmijje, “Medžmu’ul-fetava”)

On, rahimehullah, je također rekao:

“Nusajrije su ljudi sa najvećim kufrom. Oni svoje vjerovanje ne kriju. Prepoznatljivi su među muslimanima. Ne klanjaju pet dnevnih namaza, ne poste mjesec ramazan, ne izvršavaju hadždž kod Kabe, ne daju zekat, dozvoljavaju pijenje vina (alkohola) i druge harame. Oni vjeruju da je bog Alija ibn Ebi Talib, pa govore:

‘Svjedočim da nema drugog boga osim Hajdare (Alija), da nema zastora za njeg osim Muhammeda, iskrenog i povjerljivog, i da nema puta prema njemu do Selmana, moćnog i jakog.'” (Ibn Tejmijje, “Medžmu’ul-fetava”)

Nusajrije su uvijek bile uz kolonizatore islamskih zemalja i sa onima koji su ratovali protiv muslimana. Pomagali su krstaše u Šamu i Tatare u Iraku. Dolazak na vlast u Siriji im je osigurao francuski kolonizator 1946. godine kada je, zbog snažnog narodnog otpora, morao napustiti Siriju. Godine 1963. vlast je preuzela partija arapskih socijalista (Ba’s partija), koja je muslimane obmanjivala pričom o pravednosti socijalizma.

1970. godine, nusajrije putem državnog udara pod vođstvom ministra odbrane Hafeza el-Assada preuzimaju potpunu vlast u zemlji. El-Assad je vladao do 2000. godine, kada umire, a potom ga nasljeđuje njegov sin Bašar. U vrijeme njihove vladavine likvidirano je na hiljade sunijskih porodica i teško je pronaći sunijsku kuću u Siriji a da neko iz nje nije ubijen ili zatvaran od strane nusajrija.

Teror je bio nepodnošljiv, pa je narod 1982. godine podigao ustanak protiv vladavine Hafeza el-Assada. Međutim, ustanak je ugušen u krvi i ubijeno je nekoliko desetina hiljada muslimana.

Ako se narod Šama povrati na platformu istine, a omladina počne uzvikivati “Allahu ekber”, dok sa minareta odjekuje “U džihad!”, onda muslimani i na istoku i na zapadu mogu očekivati radosne vijesti o oštrom i silovitom vjetru koji će uništiti nevjerstvo i otkloniti i iskorijeniti tamu neznanja…

A Allah najbolje zna.

Napisao: šejh Husejn bin Mahmud

Prijevod i obrada: Put vjernika

Izvor: Tawhed.net

Ključne riječi: {tortags,3989,1}