Crtice iz života Omera r.a.

1089
bismillah

Ibn Sa’ad bilježi sljedeću izjavu Ahnefa b. Kajsa:

“Sjedili smo pred Omerovim vratima kad je tuda prošla jedna mlada djevojka. Neki su rekli:
‘Ropkinja vođe pravovjernih!’
– ‘Nije ona ropkinja vođe pravovjernih!’ , kazao je on . ‘Takvo što njemu nije dopušteno; ta djevojka spada u Allahovu imovinu!’
– ‘A šta je vođi pravovjernih dopušteno od Allahove imovine?’ , upitali smo mi.
– ‘Omera od Allahove imovine sljeduju samo dvoje haljine’, kazao je, ‘jedne zimske i jedne ljetnje; zatim odjeća za hadž i umru, te sredstva za izdržavanje njega i njegove porodice u visini srednje imućna čovjeka iz plemena Kurejš. U svemu drugome sam kao i svi drugi muslimani!”

Huzejme b. Sabit kaže:

“Kada bi Omer imenovao nekoga namjesnikom, on bi mu to naimenovanje potvrdio i pismeno. Pritom bi mu postavio i uvjete:

  • da neće jahati tovarnog konja,
  • da neće jesti masno meso,
  • da neće nositi prefinjenu odjeću i
  • da svoja vrata neće zatvarati pred onima koji budu imali kakvih potreba, te
  • da će, ako nešto od toga prekrši , ponijeti sankcije!”

Ikrima b. Halid, uz još neke druge, kaže:

“Hafsa, Abdullah i drugi ukućani su se obratili Omeru i rekli mu:
‘Bilo bi dobro da jedeš malo bolju hranu – bio bi snažniji u promicanju Istine!’
– ‘Da li svi tako mislite?’, upitao je, i oni su rekli da misle.
– ‘Razumijem šta mi želite reći’, kazao je Omer, ‘međutim, ja sam svoja dva prijatelja ostavio na jednom putu, pa ako napustim njihov put neću doći do njihove kuće!”

Ikrima još kaže:

“Ljude je zadesila velika suša i Omer te godine nije pojeo ništa ni masno ni skupo!”

Ibn Mulejka kaže:

“Utbe b. Ferkad je spomenuo Omeru kako jede slabu hranu, pa mu je Omer rekao: – ‘Hej, zar da pojedem svoja dobra na ovome svijetu, zar da u njima ovdje uživam!”

Hasan kaže:

“Omer je jedanput ušao kod svoga sina Asima i zatekao ga kako jede meso.
‘Šta je to?!’, upitao ga je i on mu je rekao:
– ‘Poželjeli smo ga!’
– ‘Pa, zar sve ono što poželiš i pojedeš?!’, kazao je Omer. ‘Čovjeku je dovoljno rasipnosti da jede samo ono što voli! “

Eslem kaže:

“Omer je rekao: ‘Ih, da mi je sad svježe ribe!’, i ja sam – kaže on – uzeo njegovu devu i polahko krenuo. Išao sam četiri sata u jednom pravcu i isto toliko nazad. Ku pio sam korpu svježih riba, pa kad sam ih donio otišao sam do deve i okupao je. Utom je došao Omer. ‘Idi ti, da ja pregledam devu!’, rekao je i stao je razgledati. ‘Zaboravio si joj oprati ovaj znoj ispod ušiju!’, kazao je . ‘Životinja se namučila zbog Omerova hira! Ne, Boga mi, Omer ti neće okusiti te korpe!”

Katade kaže:

“Omer je – a bio je halifa! – nosio jednu vunenu džubu koja je dijelom bila zakrpana kožom. Išao je trgovima i o ramenu nosio bič kojim je prevaspitavao nevaljalce. Kad bi našao kakvo oporeno predivo ili košpice, uzimao ih je i ubacivao ih ljudima u kuće, da ih iskoriste!”

Enes kaže:

“Na Omerovoj košulji sam, među plećkama mu, vidio četiri zakrpe!”

Ebu Osman el-Nehdi kaže:

“Na Omeru sam vidio ogrtač zakrpljen kožom!”

Abdullah b. Amir b. Rebi’a kaže:

“Obavio sam s Omerom hadž – nigdje nije razapeo nikakav šator, samo bi na drvo bacio kakav haljetak ili prostirku i sebi tako pravio hlad!”

Abdullah b. ‘Isa kaže:

“Na Omerovom licu su se od plača mogle nazrijeti dvije crne pruge!”

Hasan kaže:

“Omer bi u svome virdu[1] znao naići na neki ajet koji bi ga srušio; potom bi taj ajet danima ponavljao!”

Enes kaže:

“Jednom sam ušao u neku bašču, pa sam čuo Omera kako s druge strane – jer između nas bijaše jedan zid – govori: ‘Omer ibnu ‘l-Hattab, vođa pravovjernih – bah, bah! Bogme, Ibne ‘l-Hattab, ili ćeš se zbiljski bojati Allaha, ili će te Allah, posigurno, kazniti?!”

Abdullah b. Amir b. Rebi’a kaže:

“Vidio sam Omera kako sa zemlje podiže slamku i reče: ‘Eh, da sam ja ova slamka, da bogdom nisam bio ništa, da me moja mati ni rodila nije!”

Abdullah b. Omer b. Hafs kaže:

“Omer je jednom sebi za vrat stavio neku mješinu i tako je nosao, pa kad su ga upitali zašto to čini, rekao je: ‘Zadivio me moj ego, pa ga naumih malo uniziti!

Muhammed b. Sirin kaže:

“Omeru je došao njegov zet i od njega zatražio da mu dadne nešto sredstava iz državne blagajne (Bejtu ‘l-mal), i Omer ga je za to dobro ukorio. ‘Hoćeš da ja Allaha susretnem kao nevjeran vladar?!’, rekao mu je i onda mu, iz vlastitoga imetka, dao deset hiljada dirhema!”

Neha’i kaže:

“Omer se, i kad je bio halifa, bavio trgovinom!”

Enes kaže:

“One godine kad je bila velika suša Omeru je od ulja počeo krčati stomak – budući je sebi bio uskratio maslo – pa ga je on pritisnuo prstom i rekao: ‘Eto, nemamo ničega drugoga, sve dok ljudi ne prežive ovu nevolju!”

Sufjan b. Ujejne kaže:

“Omer b. el-Hattab je rekao: ‘Najdraži mi je onaj čovjek koji mi ukaže na neki moj nedostatak!”

Eslem kaže:

“Vidio sam kako Omer b. el-Hattab uze konja za jedno a sebe za drugo uho i kako onda skoči konju na leđa!”

Ibn Omer kaže:

“Nisam nikada vidio Omera da se naljutio pa se potom pred njim spomenuo Allah, ili se on pobojao da mu neko ne odgovori Kur’anskim ajetom, a da nije odustao od onoga što je bio naumio!”

Bilal je upitao Eslema:

– “Kako vi doživljavate Omera?”
“Kao najboljega čovjeka!”, rekao je. “Ali, kada se naljuti, onda je to nešto golemo!”
Bilal mu je na to rekao: “Kad bih se ja našao kod njega kad se za nešto naljuti, proučio bih nešto iz Kur’ana i njegova bi srdžba minula!”

El-Ahves b. Hakim prenosi sljedeću izjavu svoga oca:

“Pred Omera je izneseno meso sa maslom i on je odbio to tako jesti. ‘l jedno i drugo se može odvojeno koristiti kao smok!’, rekao je.”

Sva ova predanja zabilježio je Ibn Sa’ad. On, također, od El-Hasana bilježi sljedeće: “Omer je rekao: ‘Isto mi je: ili da sam popravim stanje naroda, ili da narodu promijenim vladara! “

 

(Povijest halifa – Dželaluddin Es-Sujuti)

[1] Vird – određeni Kur’anski stavci koje neka osoba uči svakodnevno u svrhu svog duhovnog snaženja; dnevna zadaća koju neko sam sebi uzme u obavezu, ili to od njega zatraži njegov učitelj. Vird se može sastojati i od izabranih Poslanikovih dova ili dova koje su se iskristalizirale kroz muslimansku praksu.