Čovjek je na ovom dunjaluku stvoren radi ispita i iskušenja koja će mu odrediti njegov položaj na budućem svijetu. Uzvišeni kaže:
“Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta” (El-Mulk, 2)
Uzvišeni Allah je u ovom ajetu prvo spomenuo smrt i dao joj prioritet nad životom, jer je smrt tj. život poslije nje cilj a život na dunjaluku je samo sredstvo za ostvarenje tog cilja.
Svi ljudi su u jednoj velikoj učionici i sali za ispitivanje koja obuhvata cijeli kosmos. U toj učionici nalaze se kontrolori i pratioci koji zapisuju i evidentiraju svaki detalj, veće ili manje djelo koje čovjek uradi, jer Svevišnji kaže:
“On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Qaf, 18)
Također svjedoče njihova tijela tj. njihovi organi, zemlja po kojoj hodaju svjedoči, ljudi međusobno će svjedočiti a iznad svega toga Uzvišeni Allah je svjedok za sve što se dešava.
Što se tiče vremenskog intervala u kojem traje ovaj ispit on je od momenta šerijatskog punoljetstva pa sve do smrtnog časa. Ukoliko je učenik na ispitu on zna koliko vremenski taj ispit traje, a čovjek na dunjaluku ne zna koliko će živjeti tj. koliko dugo će trajati taj njegov ispit.
Ukoliko učeniku na početku ispita kažemo da dužina ispita vremenski nije ograničena i da mu se svakog momenta može uzeti ispitni list, on će uložiti sve svoje sposobnosti da što bolje i kvalitetnije uradi taj ispit i trudit će se da svaki momenat na ispitu što racionalnije i korisnije upotrijebi i da tačno i precizno odgovori na što veći broj pitanja i zadataka.
Isto tako musliman mora da iskoristi svaku minutu i svaku sekundu u svom životu kako bi ovaj ispit završio sa uspjehom i dobio što veću ocjenu kod Uzvišenog Allaha.
Učenik da bi radio pismeni ispit mora se koristiti olovkom i papirom na kojem će raditi ispit. Pribor svakog čovjeka pomoću kojeg izrađuje dunjalučki ispit jeste njegovo tijelo, vrijeme, novac – imetak, znanje i sve što mu je dato da posjeduje na dunjaluku.
Ovaj ispit se sastoji iz nekoliko raznovrsnih pitanja:
1. Naredbe i farzovi koje mora izvršavati
2. Zabrane i harami kojih se mora kloniti
3. Ni'meti-blagodati na kojima mora biti zahvalan
4. Nevolje i iskušenja na kojima se mora saburati.
Uzvišeni Allah je podario svakom čovjeku veoma veliki broj blagodati i kada bismo željeli izbrojati ih, uistinu ne bismo to mogli uraditi. Allah Uzvišeni kaže:
“Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.” (En-Nahl, 18)
Ovom prilikom spomenut ćemo nekoliko blagodati koje nam niko drugi sem Uzvišenog Allaha ne može dati: život, iman-vjera, zdravlje, pamet, sluh, vid, potomstvo, zrak, voda, čak u svakoj ćeliji čovjekovoj postoji veliki broj blagodati koje ne možemo izbrojati.
Sve blagodati koje su nam date su iskušenje za nas i ispit kako se ne bismo zavarali i pomislili da je to počast za nas.
Blagodati su sredstvo sa kojim nas naš Gospodar ispituje i testira.
Da su blagodati na dunjaluku ugled i počast, tada bi Poslanici i Vjerovjesnici, alejhimu-selam bili najbogatiji ljudi i posjedovali bi najviše kapitala, a nevjernici ne bi posjedovali nikakva dobra dunjalučka i bili bi najveći siromasi. Allah Uzvišeni kaže:
“A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata im dali, jer sve je to samo uživanje na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu bogobojazni – Allahova naređenja izvrsavali i zabrana se klonili.” (Ez-Zuhruf, 15-17)
Primjer ovih dunjalučkih blagodati je kao primjer učitelja koji svakom učeniku u razredu uruči knjigu. Neke knjige su većeg obima i broja stranica a neke manje, pa se učenici koji su dobili veće knjige obraduju i obvesele a učenici sa manjim knjigama rastuže. Kad se završi raspodjela knjiga i učitelj kaže: “Svaki učenik će imati ispit iz one knjige koja mu je data.” Tada se obraduju oni učenici kojima je data manja knjiga a rastuže oni koji su dobili veće knjige, i što je veća knjiga to je sve veća briga i tuga. Isto tako je i sa dunjalukom i njegovim prolaznim blagodatima.
Blagodat nije ugled i počast nego je ispit i iskušenje, pa stoga ona ne može biti mjerilo pomoću kojeg se određuje stepen čovjeka kod Uzvišenog Allaha.
Jedino pravo i ispravno mjerilo jeste iman i dobra djela. Allah Uzvišeni kaže:
“Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji.” (El-Hudžurat, 13)
Iz knjige: Biseri Poslanikove savs. mudrosti
