Njegovo ime je Muhammed Sejjid Bilal. Njegov zločin je bio taj što je bio musliman i što je živio u oblasti u kojoj su uoči Nove godine izvršeni bombaški napadi na koptsku crkvu u Aleksandriji. Bio je kurban[1] kojim se egipatski faraon Mubarek želio iskupiti koptskom papi Šenodi i krstaškom Zapadu.
Bilalova krivica nikada nije dokazana, niti su postojale ikakve indicije da je on na bilo koji način umiješan u napad, ali to u zemlji faraona nije ni bitno. Slugama egipatskog faraona iz redova policije i tajnih službi je jedino bilo bitno da „osvijetle“ obraz svog gospodara – faraona Mubareka, pred njegovim gospodarima sa Zapada. Naravno, ko bi drugi bio uhapšen i žrtvovan do mladić koji je svojim izgledom predstavljao muslimana praktičara, sljedbenika sunneta Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.
Tridesetdvogodišnji Muhammed Bilal je uhapšen odmah nakon eksplozije ispred koptske crkve u Aleksandiji, a zatim je u sjedištu Državne bezbjednosti u Aleksandriji mučen sve do smrti. Bilalovo beživotno tijelo je vraćeno njegovoj familiji sljedećeg dana. Na Bilalovom tijelu su bili očigledni znaci torture i opekotina.
Kako bi egipatski vlastodršci prikrili svoj zločin i umanjili eventualne rekacije muslimana, naredili su familiji ubijenog da dženazu obavi tokom noći.
Glas su digle i grupe za ljudska prava, koje su optužile egipatsku policiju za brutalnost prema zatvorenicima.
Kako to obično biva, državni zvaničnici su odbili da komentarišu slučaj. Krvnička tagutska policija se još manje osvrtala na ubistvo ovog nedužnog muslimana.
Put vjernika
