Šehid Bosne: Sejjad el-Falestini

569

“Želim ti zbogom sa suzama u očima”
Noć prije nego što je Sejjad ubijen, njegova majka, koja je u to vrijeme bila u Londonu, usnila je san u kojem je vidjela prelijepu kuću na nebu. Jedan glas joj je rekao: “Ovo je tvoja kuća. Počela si je graditi prije 20 godina, a danas si je završila.“ Ona nije razumjela šta u stvari znači taj san.


Sejjad el-Falestini je iz Južnog Londona. Poginuo je u sjedištu mudžahida u Zenica u utorak 12. decembra 1995, sa 18 godina.

Želim ti zbogom sa suzama u očima [1]

Rođen je u Britaniji, sa svojom porodicom rano je migrirao u Saudijsku Arabiju. Nakon što je tu proveo većinu svoje mladosti, vratio se u Britaniju kada je imao 12 godina. Kao vrlo inteligentan i psihički razvijen dječak, Sejjad je uživao nasmijavati svoje prijatelje i šaliti se sa njima. Korijeni su mu iz Palestine, tako da je postojao osjećaj važnosti džihada u njegovoj porodici. Sejjadova prva želja da ide u Bosnu zbog džihada se javlja kada je imao samo 16 godina, nakon što je čuo inspirirajuće predavanje petkom od mladog brata koji se borio u Bosni. Nažalost, ovaj pokušaj nije urodio plodom.

Nakon što je izabran za vođu Islamskog Udruženja na njegovom univerzitetu i nakon što se potpuno pokorio Allahu, Sejjad opet postaje zainteresovan za učestvovanje u džihadu negdje u svijetu. Štedio je novac od “part-time“ posla od kojeg bi dao dio zarade porodici, a ostalo je čuvao za džihad.

U ljeto 1995, nakon mjeseci strpljenja i pripreme i – potpune podrške svoje majke – Sejjad konačno napušta Englesku i putuje u Bosnu. Dva brata koja su ga odvela na putničku stanicu u Lodnonu primjetila su neobično tužan izraz na Sejjadovom obično nasmijanom licu. Nakon što je upitan zašto je tužan, rekao je da je to zbog toga što napušta svoju majku. Izgledalo je kao da je više nikad neće vidjeti.

Sejjad je neko vrijeme proveo u trening-kampu gdje je naučio mnoge stvari prije odlaska u kamp na frontu. Odatle bi išao na trodnevne stražarske smjene na planinu. Sejjad je blagoslovljen učestvovanjem u operaciji Bedr Bosne [2], u kojoj je izabran da bude u pozadinskoj grupi za napad.

Kako se ljeto bližilo kraju mnoga braća su napustila Bosnu kako bi se vratili u svoje zemlje, uključujući i neke Sejjadove prijatelje iz Engleske. Njegove jezičke vještine u arapskom i bosanskom jeziku donijele su mu dosta popularnosti kako kod stranaca tako i kod braće Bošnjaka. Kao mnogo voljeni brat, bio je spreman da služi džihadu najbolje što je mogao i uvijek je sam sebe trenirao i davao prijedloge o raznim načinima napadanja neprijatelja. Do sada su prošla tri mjeseca otkako je Sejjad napustio Englesku i sada je bio potpuno odlučan da ostane u zemlji džihada dok ne bude ubijen ili dok Allah ne dadne pobjedu mudžahidima nad Njegovim neprijateljima. Braća koja su bila oko Sejjada su pričala o visokom nivou njegove odlučnosti i potpune uvjerenosti da ostvari ono što želi.

Došla je zima, donoseći surovi balkanski snijeg. Sejjad je koristio ovo vrijeme da uči i prakticira vjeru. Kako je vrijeme prolazilo braća primjećuju da njegov karakter počinje da se mijenja. Nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum [3] – koji je potpisan kako bi izostala pobjeda mudžahida u Bosni, izgledalo je da se rat bliži kraju. Sejjad je bio veoma uznemiren kako se situacija preokrenula, jer je želio da se rat nastavi sve dok cijela Bosna ne bude zauzeta od strane mudžahida.

Prvih dana decembra 1995, jednom prilikom je sjedio sa grupom mudžahida koji su se šalili. Sejjad je zaplakao i ljutito rekao braći: „Zašto se smijemo? Pogledajte nevjernike. Prvo razmisle i planiraju pa se onda smiju jer imaju svoju vlastitu državu. Ali pogledajte nas, muslimane! Mi čak još nemamo ni države, ali nastavljamo da se smijemo.“

Druga braća su rekla kako je Sejjad počeo da se moli cijele noći i da nije prestajao recitirati Kur'an. Par dana nakon toga, telefonirao je svojoj majci kako bi mu poslala nešto novca jer je namjeravao posjetiti svoj dom na kratki period. U nedjelje, 10. decembra 1995, ponovo je nazvao svoju majku i rekao joj da ne šalje novac, jer mu neće trebati. Kako je Sejjad sve više intenzivirao ibadete, Uzvišeni Allah ga je učinio petim britanskim mudžahidom koji je postao šehid u Bosni.

U utorak poslije podne, 12. decembra 1995, u sjedištu mudžahida u Zenici, prije zalaska sunca, kamion pun eksloziva je eksplodirao pored Sejjada, bacivši ga metrima daleko. Preselio je ubrzo nakon toga, vjeran svome Gospodaru.

Jedan brat koji je bio blizu Sejjada kada se desila eksplozija opisuje ga i govori kako je ubijen [4]:  „Sejjad je bio vrlo vedar brat, i mogli ste osjetiti kako ljubav prema istini izbija iz njega u trenucima razgovora. Jednom, dok smo pričali o napadu na neprijatelja na njihovoj teritoriji, vidio sam kako se njegovo lice osvijetlilo kao blještavo svjetlo, a govorio je o pogibiji u ime Allaha…“

Zadnjih dana je učio i čitao knjige o Sunnetu, praksi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i kad god bi naučio novi sunnet primijenio bi ga. Volio je da trenira u ime Allaha kako bi mogao biti još efektivniji u borbi protiv Allahovih neprijatelja. Zbog njegovog prijateljskog karaktera bio je voljen među Bošnjacima… Iako nije znao pričati puno bosanskog jezika, bio je dobro prihvaćen među Bošnjacima.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da ko god iskreno želi status šehida, Allah će mu ga dati, pa makar umro i u krevetu. Niko od mudžahida nije htio ostati u kampu. Bio je previše udaljen od Allahovih neprijatelja za sve one koji su željeli akciju, pa tako niko od braće nije želio da tu ostane. Svi su željeli da budu na prvoj liniju. Ali, što se tiče Sejjada, Allah je vidio da je on iskren i dao mu je šehadet u kampu gdje se desila neočekivana eksplozija. A jedina osoba ubijena u eksploziji bio je Sejjad jer je bio udaljen samo 5 metara… Njegovo tijelo je odletilo na odaljenost od 30 metara i umro je ubrzo nakont toga. Neka se Allah smiluje njegovoj duši.

Eksplozija je bila tolikog intenziteta da je oštetila mnogo područja okolo, i bilo je druge braće koji su bili odaljeni do 10 metara od eksplozije, ali Allahovom voljom i određenjem, ova braća nisu bila čak ni ogrebana. A Sejjad je Allahovim izborom uzet kao šehid i ostavio je druge Inšallah da nastave da se bore. A da se eksplozija desila u drugo vrijeme, uzela bi ozbiljan broj braće. Ali ovo je bio jedan od znakova od Allaha da šehadet nije nešto što se lako postiže nego se treba truditi i tražiti to sa iskrenošću. I može ti biti dat gdje god da si. A za Sejjada je to znak da će Allah prihvatiti njegov šehadet. Baš u kampu, udaljen od prvih linija. Inšallah, neka mu se Allah smiluje.“

Noć prije nego što je Sejjad ubijen, njegova majka, koja je u to vrijeme bila u Londonu, usnila je san u kojem je vidjela prelijepu kuću na nebu. Jedan glas joj je rekao: “Ovo je tvoja kuća. Počela si je graditi prije 20 godina, a danas si je završila.“ Ona nije razumjela šta u stvari znači taj san.

Sljedećeg dana, brat iz Bosne joj je telefonirao, informišući je da je njen sin ubijen i da se pridružio karavani šehida koji napuštaju zemlju Bosnu. Sejjad je ubijen 2 dana prije njegovog 19-og rođendana a, dodajući dane „trudnoće“ na njegovu starost po islamskom kalendaru to je period od 20 godina. Tako, kuća u snu je protumačena kao kuća u Džennetu koju je Sejjadova majka počela graditi onog dana kada je on rođen, a završila je kada je Sejjad postao šehid.

Nakon dvije sedmice, usnila je još jedan san u kojem je vidjela zelenu pticu sa perjem maskirnih boja kako leti okolo, a nakon toga je sletila i poljubila je u obraz. Sejjad je ubijen dok je nosio njegovo posebno maskirno odijelo koje je kupio u Engleskoj, i nadamo se da njegova duša odmara u srcima zelenih ptica koje lete oko Allahovog Arša (Prijestolja), kao što je spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u autentičnom hadisu.

Sejjad je bio brat koji je učestvovao u džihadu svojim imetkom i svojim životom, dajući svaki peni svog imetka za Allahovo zadovoljstvo, i eventualno, dajući svaku kap svoje krvi za Njega.

Molimo Allaha s.w.t. da prihvati Sejjada kao šehida, da ga učini primjerom za milione mladih mulimana na Zapadu koji su dali prednost dunjalučkom životu u odnosu na drugi svijet, da učini njegovu majku primjerom za sve žene koje sprječavaju svoje sinove od učestvovanja u džihadu i da ga pridruži njegovoj majci u palačama u najvišim dijelovima Dženneta.

Sejjad je sahranjen na mezarju šehida operacije “El-Kerama” i “Bedr” pored Mu'taza [5], a njegovoj sahrani je prisustvovalo više od 300 najboljih stranih mudžahida u Bosni.

Sejjadu možemo samo reći ono što je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao kada je umro njegov sin Ibrahim: „Oči plaču a srce tuguje, ali mi ne govorimo ništa osim onoga sa čime je naš Gospodar zadovoljan.“ Zaista, O Sejjade, ožalošćeni smo tvojim odlaskom od nas.

“Pa, ako se danas ne sretnemo na ovom svijetu,

i bolni pehar smrti nas podijeli,

onda je naš susret sutra u zemlji vječnosti.” [6]

Fusnote:

[1] Iz nešide (kaside) Wadaa’ (Oproštaj)

[2] Najveća operacija organizovana od strane stranih mudžahida u Bosni u kojoj su zauzeli vrh Paljenik od Srba za samo 4 minute. Mudžahidi su ubili stotine Srba i uzeli mnogo zarobljenika, istovremeno oslobađajući mnoga sela od srpske okupacije.

[3] Potpisan 14. decembra 1995. Jedan od uvjeta ugovoren od strane glava kufra bio je protjerivanje stranih mudžahida iz Bosne, ali, ipak, bosanski narod nije htio da oni idu.

[4] Ovaj dio trake je bio vrlo nejasan, pa prema tome nismo bili u mogućnosti da transkribiramo svaku riječ.

[5] Al-Mu'tazu bi'llah. Bio je egipatski komandir stranih mudžahida koji je poginuo kao šehid u operaciji Bedr.

[6] Iz kaside Wadaa’ (Oproštaj)

Izvor: “Pod sjenom mača” od Azzam Publications.

Transkribirano od As-Sabeel agencije

Fusnote od As-Sabeel agencije

Prevod sa engleskog: Ebu Jusuf