Šest jevrejskih kompanija kontrolišu 96% svjetskih medija

Popularno na sajtu

Moć laži, obmane i dezinformacije, dok Amerikanci plaćaju cijenu kolektivne gluposti

“Vi znate vrlo dobro, a i glupi Amerikanci to jednako dobro znaju, da mi kontrolišemo njihovu vladu, bez obzira na to ko sjedi u Bijeloj kući. Vidite, ja znam, a i vi znate, da ni jedan američki predsjednik nije u poziciji da nam se suprostavi, čak i ako uradimo nešto nezamislivo. Šta nam oni (Amerikanci) mogu da urade? Mi kontrolišemo njihov kongres, mi kontrolišemo njihove medije, mi kontrolišemo ‘šou biznis’, i mi kontrolišemo sve što se događa u Americi. U Americi možete kritikovati Boga, ali ne možete kritikovati Izrael…“     (Izraelski glasnogovornik Tzipora Menache)

Činjenice o jevrejskoj kontroli medija

Najveći medijski konglomerat danas je Volt Dizni kompanija, čiji je predsjednik i direktor Majkl Ajzner – jevrej. Diznijeva imperija, na čelu sa čovjekom koji je opisan od strane jednog medijskog analitičara kao “osoba koja mora da ima sve pod kontrolom”, obuhvata nekoliko televizijskih produkcijskih kuća (Volt Dizni Televižn, Tačstoun Televižn, Buena Vista Televižn), sopstvenu kablovsku mrežu sa 14 miliona pretplatnika, kao i dvije video produkcijske kuće. Što se igranih filmova tiče, Volt Dizni Pikčr Grup, na čelu sa Jozefom Rotom (jevrejom), obuhvata Tačstoun Pikčrs, Holivud Pikčrs i Karavan Pikčrs. Dizni je također vlasnik kompanije Miramaks films, kojom upravljaju braća Vajnštajn. Kada je Dizni kompanija bila u vlasništvu nejevrejske Dizni porodice, prije nego što je preuzeta od strane Ajznera 1984. godine, ona je bila tipični primjer dobre i porodične zabave. Iako još uvijek ima sva prava na ‘Snježanu’, pod Ajznerom je kompanija povećala svoju produkciju materijala punog grafičkog seksa i nasilja. Pored toga, ona ima 225 saradničkih stanica u Sjedinjenim Američkim Državama, a suvlasnik je i nekoliko evropskih TV kuća. ABC-ovo (Ei-Bi-Si-ovo) kablovsko odjeljenje, ESPN (I-Es-Pi-En), je pod upravom jevreja Stivena Bornštajna, koji je njegov predsjednik i izvršni direktor.

Ova korporacija također kontroliše Lajftajm Televižn i Arts & Intertejnment kablovsku mrežu. Ei-Bi-Si-ova radio mreža je vlasnik jedanaest AM i deset FM radio stanica, koje su također smještene u velikim gradovima poput Njujorka, Vašingtona i Los Anđelesa, a ima i preko 3.400 filijala. Iako je prvenstveno telekomunikacijska kompanija, Kepital Sitiz/Ei-Bi-Si je zaradila preko milijardu dolara u izdavaštvu 1994. godine. Vlasnik je i sedam dnevnih novinskih izdavačkih kompanija, Feirčajld Pablikejšns, Čilton Pablikejšns i Dajversifajd Pablišing Grup.

Tajm Vorner, Ink. je drugi po veličini međunarodni medijski konglomerat.

Predsjednik i izvršni direktor Džerald Levin je jevrej. Tajm Vornerova filijala HBO je naviše plaćena kablovska TV mreža u zemlji. Vorner Mjuzik je daleko najveća svjetska rekord kompanija, a na njenom čelu se nalazi Deni Goldberg. Stjuart Hrš je predsjednik Vornervižen. Obojica, Goldberg i Hrš su jevreji. Vorner Mjuzik također promoviše i “gangstersku rep muziku”. Kroz svoju saradnju sa Interskoup Rekords, doprinijeo je popularizaciji žanra čiji grafički stihovi pjesama eksplicitno pozivaju crnce da izvrše nasilje nad bijelcima. Pored kablovske TV i muzike, Tajm Vorner je veoma umiješan i u produkciji igranih filmova (Vorner Braders Studio) i u izdavaštvu. Tajm Vornerovo izdavačko odjeljenje (glavni urednik Norman Perlštajn, jevrej) je najveći izdavač magazina u zemlji (Tajm, Sports Ilustrejted, Pipl, Forčn).

Kada je Ted Turner, nejevrej, napravio ponudu da kupi Si-Bi-Es 1985. godine, nastala je panika u medijskim krugovima po cijeloj Americi. Turner se obogatio putem reklama, i onda je izgradio uspješnu kablovsku TV mrežu, Si-En-En (CNN). Iako je Turner zaposlio veliki broj jevreja na ključnim rukovodećim pozicijama u Si-En-En-u i iako nikada nije zastupao pozicije suprotne jevrejskim interesima, on je čovjek sa ogromnim egoom i jakom ličnošću, a bio je smatran od strane direktora Viliama Pejlia (pravo ime Palinski, jevrej) i drugih jevreja u Si-Bi-Es-u kao nekontrolisani i nestabilni top koji bi se nekada u budućnosti mogao okrenuti protiv njih. Osim toga, jevrejski novinar Danijel Šor, koji je radio za Turnera, je javno izjavio da je njegov bivši šef lično mrzio jevreje.

Da bi blokirali Turnerovu licitaciju, Si-Bi-Es-ovi rukovodioci su pozvali jevrejskog milijardera, hotelskog, pozorišnog, i duhanskog magnata Lourensa Tiša da pokrene “prijateljsko” preuzimanje kompanije. Od 1986. do 1995., Tiš je bio predsjednik i izvršni direktor Si-Bi-Es-a, čime se otklonila bilo kakva prijetnja nejevrejskog uticaja u kompaniji. Naknadni pokušaji Turnera da kupi neku vodeću TV mrežu su ometeni od strane Levinovog Tajm Vornera, koji je vlasnik blizu 20% Si-Bi-Es-a i koji ima pravo veta kad se radi o velikim pogodbama.

Viakom, Ink., na čelu sa jevrejom Samnerom Redstounom (rođen kao Murej Rotenštajn) je treća po veličini megamedijska korporacija u zemlji sa godišnjim prihodima od preko 13 milijardi dolara. Viakom, koji se bavi proizvodnjom i distribucijom TV programa za tri najveće TV mreže, je vlasnik 12 televizijskih i 12 radio stanica. Proizvodi i igrane filmove kroz Paramont Pikčers, na čelu sa jevrejkom Šeri Lensing. Viakomovo izdavačko odjeljenje obuhvata i Prentis Hol, Simon & Šaster  i Poket Buks. Ova kompanija izdaje video sadržaje u više od 4.000 Blokbaster prodavnica. Inače, Viakom tvrdi da je poplaran zato što je najveći svjetski snabdjevač kablovskog programa kroz Šoutajm, Em-Ti-Vi (MTV), Niklodion i druge TV mreže. Od 1989. godine, Em-Ti-Vi i Niklodion su pridobijali sve više i više mlađih televizijskih gledalaca.

Sa tri najveće vrhunske medijske kuće u rukama jevreja, teško je za povjerovati da je takav dominirajući stepen kontrole nastao bez namjernog i usklađenog plana na njhovoj strani.

Šta je sa ostalim velikim medijskim kućama? Četvrta na listi je Rupert Murdokova Njuz korporacija, koja je vlasnik Foks Televizije i 20-ti Senčuri Foks Films. Murdok je nejevrej, ali Piter Čermin, koji je na čelu Murdokovog filmskog studija i koji također nadgleda njegovu TV produkciju, je jevrej.

Peta na listi je japanska Soni korporacija, čijim odjeljenjem u Americi, Soni korporacija Amerike, upravlja Majkl Šulhof, koji je također jevrej. Alen Levin, također jevrej, na čelu je Soni Pikčrs odjeljenja.

Većina televizijskih kompanija i kompanija za proizvodnju filmova, koje nisu u vlasništvu najvećih korporacija, su također pod kontrolom jevreja. Na primjer, Nju Vrld Intertejnment, koji je proglašen od strane jednog medijskog analitičara kao „prva nezavisna TV produkcijska kuća u Americi“, je u vlasništvu Ronalda Perelmana, koji je također jevrej. Najpoznatija manja medijska kompanija je DrimVrks SKG, koja je prava košer afera.

DrimVrks je osnovan 1984. godine za vrijeme velike medijske hajke koju su proizvele vrlo uticajne osobe u medijskoj industriji: Dejvid Gefen, bivši Dizni Pikčrs direktor Džefri Kacenberg i filmski režiser Stiven Spilberg, od kojih su sva trojica jevreji. Kompanija proizvodi filmove, animirane filmove, televizijske programe i snimljenu muziku. Dvije druge velike produkcijske kompanije, Em-Si-Ei (MCA) i Univerzal Pikčrs, su obje u vlasništvu Sigram kompanije. Predsjednik i izvršni direktor Sigram kompanije, giganta alkoholnog pića, je Edgar Bronfman, koji je također i predsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa.

Dobro je poznato da su jevreji kontrolisali proizvodnju i distribuciju filmova još od osnivanja filmske industrije početkom dvadesetog vijeka.

I danas je isti slučaj. Filmovi proizvedeni od strane pet, gore spomenutih, najvećih filmskih kompanija – Dizni, Vorner Braders, Soni, Paramont (Viakom) i Univerzal (Sigram) – su zaslužni za 74% ukupnog bioskopskog prihoda u prvih osam mjeseci u 1995. godini. Tri velike TV mreže su bile Ei-Bi-Si (ABC), Si-Bi-Es (CBS) i En-Bi-Si (NBC). Sa konsolidacijom medijske imperije, ove TV mreže su prestale da budu nezavisne kompanije. Inače, dok su bile nezavisne, svaka od njih je i tada, od samog početka, bila pod kontrolom nekog jevreja: ABC – pod kontrolom Leonarda Goldensona; CBS – pod kontrolom Vilijama Pejlija, a onda pod kontrolom Lourensa Tiša; i NBC – prvo pod kontrolom Dejvida Sarnofa, pa onda pod kontrolom njegovog sina Roberta. Tokom perioda od nekoliko decenija, osoblje ovih mreža, od dna pa do samog vrha, je bilo sastavljeno od jevreja, a projevrejska ideologija televizijskih mreža se nije promijenila ni kada su mreže apsorbirane od strane drugih kompanija. Jevrejsko prisustvo na televiziji ostaje poprilično jako. Kako je već navedeno, ABC je dio Ajznerove Dizni kompanije, a svi izvršni produceri ABC-ovih vijesti su jevreji: Viktor Neufeld (20-20), Bob Rajhblum (Dobro jutro Amerika) i Rik Kaplan (Večerašnje vijesti iz svijeta). CBS je nedavno kupljen od strane Vestinghauz električne korporacije. Ipak, Erik Ober, također jevrej, čovjek koga je imenovao Lourens Tiš, je ostao da bude predsjednik CBS-ovih vijesti. Što se tiče NBC-a, koji je sada u vlasništvu Dženeral elektrika, predsjednik NBC-ovih vijesti Endru Lek je jevrej, kao što su i izvršni produceri Džef Zaker (Danas), Džef Gralnik (NBC-ove večernje vijesti) i Nil Šapiro (Dejtlajn).

Poslije televizijskih vijesti, dnevne novine su najuticajnije medijsko informativno sredstvo u Americi. Šezdeset miliona primjeraka novina je svakodnevno prodato i pročitano. Oko 1.500 različitih novinskih publikacija su zaslužne za to. Moglo bi se zaključiti da takav veliki broj različitih novina u Americi bi mogao da pruži zaštitu protiv jevrejske kontrole i iskrivljenosti informacija. Međutim, to nije slučaj. Manje je nezavisnosti, manje je konkurencije i mnogo manje je predstavljanja naših interesa, nego što bi to neki povremeni posmatrač pomislio.

Dani, kada su većina gradova i varoši imali nekoliko nezavisnih novina koje su bile izdavane od strane lokalnih ljudi, davno su nestali. Njuhauz imperija jevrejske braće Samuela i Donalda Njuhauza ne daje samo primjer nedostatka prave konkurencije među američkim dnevnim novinama, već također i ilustruje nezasitan apetit koji jevreji pokazuju za sva sredstva kontrole mišljenja. Njuhauz je vlasnik 26 dnevnih novina, uključujući i nekoliko većih i važnijih, kao što su Klivlend Plein Diler, Njuvark Star-Ledžer i Nju Orlians Tajms-Pikaun. Vlasnik i najveće izdavačke kuće, Rendam Hauz, sa svim svojim odjeljenjima. U vlasništvu su mu i Njuhauz Brodkesting, koja se sastoji od 12 televizijskih stanica i 87 kablovskih TV sistema, uključujuću neke od najvećih kablovskih mreža u zemlji; nedjeljne dodatne novine Parade, koje imaju tiraž od više nego 22 miliona primjeraka u samo jednoj sedmici; nekih dvadesetak vodećih magazina, uključujući Nju Jorker, Vog, Glemor, Vaniti Feir, Brajds, Džentlmens Kvorterli, Self, Hauz & Garden i svi ostali magazini koji su u potpunom vlasništvu Conde Nast grupe.

Ova jevrejska medijska imperija je osnovana od strane pokojnog Samuela Njuhauza, koji je bio imigrant iz Rusije.

Troje jevrejske novine

Suzbijanje konkurencije i osnivanje lokalnih monopola na širenju vijesti i mišljenja su okarakterisali porast jevrejske kontrole nad američkim novinama. Sposobnost jevreja da koriste štampu kao nepobjedivi instrumenat jevrejske politike se ne može bolje ilustrirati nego kroz primjer troje najprestižnijih i najuticajnijih novina u zemlji: Njujork tajms, Volstrit žurnal i Vašington post. Ove novine, koje dominiraju američkim finansijskim i političkim prijestonicama, novine su koje su postavile trendove i smijernice za sve ostale novine. One su te koje na nacionalnom i internacionalnom nivou odlučuju šta je vijest, a šta nije. One stvaraju vijest, a druge novine je samo kopiraju. Sve te tri novine su u jevrejskim rukama. Njujork tajms je osnovan 1851. godine od strane dva nejevreja, Henrija Rejmonda i Džordža Džounsa. Nakon njihove smrti, kupljen je od strane bogatog jevrejskog izdavača, Adolfa Ouksa. Njegov praunuk Artur Salzberger mlađi je sadašnji izdavač i izvršni direktor Njujork tajmsa. Izvršni urednik je Maks Frankel, a odgovorni urednik je Džozef Leliveld. Svi su jevreji.

Vašington post, kao i Njujork tajms, ima nejevrejsko porijeklo. Osnovan je 1877. godine od strane  Stilsona Hačinsa. Džon Maklin ga je kupio od njega 1905. godine, a potom ga je naslijedio Edvard Maklin. Međutim, u junu 1933. godine, na vrhuncu Velike krize, Njujork tajms je morao da bankrotira. Judžin Mejer, jevrejski finanser, kupio ga je na aukciji. Katrin Mejer Grejam, Judžina Mejera kćerka, sada upravlja Njujork tajmsom. Ona je glavni akcionar i predsjednik je odbora Vašington post kompanije.

Volstrit žurnal, koji svaki radni dan prodaje 1.8 miliona primjeraka, najveće su tiražne dnevne novine u zemlji. U vlasništvu je Dau džonsa, njujorške korporacije koja također izdaje 24 drugih dnevnih novina i, između ostalog, nedjeljni finansijski tabloid Barons. Predsjednik i izvršni direktor Dau džons kompanije je Piter Kan, koji je također jevrej. Kan je također na poziciji predsjednika i izdavača Volstrit žurnala.

Ni većina ostalih važnijih njujorških dnevnih novina nisu u boljim rukama nego što su Njujork tajms i Volstrit žurnal. Njujork dejli njuz je u vlasništvu jevrejskog graditelja nekretnina, Mortimera B. Zukermana. Vilidž vois je lična imovina jevrejskog milijardera Leonarda Šterna, koji je također vlasnik i Harc Mauntaina, firme za snabdijevanje hrane i ostalog potrebnog materijala za kućne ljubimce.

Drugi mas mediji

Priča je poprilično ista i za druge medije. Uzmimo, na primjer, novinske magazine. Postoje samo tri magazina veće važnosti u Sjedinjenim Državama: Tajm, Njuzvik i US njuz i Vrld Riport. Tajm, sa nedjeljnim tiražom od 4.1 miliona primjeraka, izdaje se od strane odjeljena Tajm Vorner komunikacija. Izvršni direktor Tajm Vorner komunikacija, kao što je to već spomenuto, je jevrej Džerald Levin. Njuzvik, kao što je to već spomenuto, izdaje Vašington post kompanija, na čelu sa jevrejkom Katrin Mejer Grejam.

Tri od šest najvećih izdavačkih kuća za knjige u Americi su u vlasništvu ili pod kontrolom jevreja. To su Rendam Hauz, Simon & Šaster i Tajm Vorner Trejd Grup.

Posljedice jevrejske kontrole medija

Ovo su činjenice u vezi jevrejske kontrole medija u Americi. Svako ko je spreman da potroši nekoliko sati u nekoj velikoj biblioteci može provjeriti njihovu tačnost. Nadam se da su vam ove činjenice u najmanju ruku uznemirujuće. Da li bi se trebalo dozvoliti da neki manjinski narod ima toliku ogromnu moć? Naravno, ne! Dozvoljavajući jevrejima da kontrolišu naše informativne i zabavne medije, mi im ne dozvoljavamo samo da imaju odlučujući uticaj na naš politički sistem i da kontrolišu našu vladu, već i da kontrolišu mozgove i duše naše djece, čija ponašanja i ideje su više oblikovani uticajem jevrejske televizije nego uticajem njihovih roditelja, njihovih škola ili bilo kojim drugim uticajem.

Izvor: The Peoples Voice (http://www.thepeoplesvoice.org)

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz