A oni koji primjenjuju ovo pravilo kažu da, sve dok je čovjekov nijjet (namjera) da umanji zulum (nepravdu) nad muslimanima, ili da im obezbjedi (pribavi) nešto olakšanja, ili stvari poput ovih, onda ovo djelo postaje dozvoljeno. I oni kažu da, sve dok čovjek svojim učestvovanjem na demokratskim izborima ne želi da počini nikakvo zlo i sve dok je jedini nijjet da donese dobro – onda ovo dozvoljava djelo i čini ga pohvaljenim.
I mi kažemo da ova greška1 u logičkom razmišljanju nije preovlađujuća samo u temi o kojoj mi raspravljamo, već se ona također prožima kroz druge ozbiljne teme. Zato, mi ćemo mu posvetiti malo pažnje ovdje, inšaAllah.
Prva poenta je da grijesi zbog nijjeta onoga koji ih čini ne prestaju biti grijesi. Ebu Hamid el-Gazali, Allah mu se smilovao, je rekao:
“Grijesi: Oni ne mijenjaju svoju prirodu namjerom. Tako džahil (neznalica) iz općenitosti riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ‘Djela su (vrednuju se) prema namjerama’, misli da grijeh može biti pretvoren u dobro djelo dobrim nijjetom, kao što je slučaj sa osobom koja ogovara čovjeka da bi pridobila srce drugog čovjeka, hrani siromaha tuđim novcem, ili gradi školu, džamiju ili vojni kamp nezakonitim novcem, dok je njegova namjera da učini dobro. Sve ovo je džehl (neznanje). Dobar nijjet nema efekta, tj. ne može nikako opravdati činjenje grijeha. Zapravo, njegova namjera da učini dobro lošim putem – što je suprotno zahtjevima Šeri'ata – je sljedeće zlo. Pa, ako je on svjestan ovoga, onda je on tvrdoglav u pogledu Šeri'ata. Ali ako on nema znanja o tome, onda je on griješan što je džahil (neznalica), jer je traženje znanja obaveza svakom muslimanu.
Štaviše, kad već dobre stvari mogu biti poznate kao takve jedino Šeri'atom, kako zlo onda može biti dobro? Ovo je vrlo čudno. Zapravo, stvari u srcu koje ovo prouzrokuju su skriveni prohtjevi i unutrašnja strast.”
Onda je on nastavio i rekao:
”Ono što se da razumijeti je da ko god u neznanju namjerava da učini dobro putem grijeha, on neće biti opravdan, osim ako je nov u islamu i nema vremena u kome bi stekao znanje, a Allah Uzvišeni je uistinu rekao:
فَسْــَٔلُوْۤا اَهْلَ الذِّكْرِ اِنْ كُنْتُمْ لَا تَعْلَمُوْنَۙ
”Pitajte one koji znaju, ako vi ne znate.”2
I on (Gazali) je dalje rekao:
”Zato su njegove, sallAllahu ‘alejhi we sellem, riječi: ”Djela se cijene prema namjerama” ograničene samo na pokornost (dobra djela) i na mubahe (dozvoljena djela), ali se ne odnose na grijehe. Ovo zato što dobro djelo može biti preokrenuto u grijeh nijjetom. Također, mubah može biti pretvoren u grijeh (lošim) ili u pokornost (dobrim) nijjetom. Suprotno tome, grijeh nikada ne može biti pretvoren u pokornost (dobrim) nijjetom. Nijjet može jedino imati utjecaja na grijeh kada su drugi loši nijjeti
pridodati tome djelu, koji će povećati težinu tog grijeha i njegove kobne posljedice, kao što smo spomenuli u knjizi Pokajanja.”3
A u svom pobijanju fetwe šejha ‘Abdul'Aziza bin Baza, koji je dozvolio da čovjek postane izaslanik (zastupnik) i dozvolio učešće na demokratskim izborima, zasnovano na pravilu: ”Djela se cijene prema nijjetima”4 – šejh ‘AbdulKadir bin ‘Abdil'Aziz je rekao:
”Rekao sam da je ova fetwa pogrešna, prema onome što smo naveli od El-Gazalija da grijesi ne postaju dozvoljenim samim nijjetom (namjerom). Osim toga, kufr je najveći od grijehova. Pa, ako je pristupanje parlamentu kufr, to neće postati dozvoljeno dobrim nijjetom. Ovo je zbog činjenice da je parlament sredstvo putem koga je primjenjen demokratski sistem. Stoga, poznavanje propisa o učešću u parlamentu ili biranju članova zavisi od poznavanja stava o demokratiji, stava koji opet zavisi od poznavanja njene stvarnosti.”5
Stoga, nijjet nije faktor u dozvoljavanju grijeha, sve dok je čovjek svjestan da je to grijeh. I on ne dozvoljava činjenje djela kufra ili širka, čak i ako je nijjet za ishod toga djela – korist ili olakšanje (oslobođenje) za muslimane. Ako bi ovo bio slučaj, onda bismo dozvolili prodavanje Biblija i kipova, da bi prihod bio doniran muslimanima u oskudici, a niko ne bi dozvolio ovakvu stvar.
Iz knjige „Šubhe u pogledu propisa o demokratiji“
Autor: At-Tibyan Publications
Obrada: Put vjernika
Fusnote:
1. greška u opravdavanju loših, zabranjenih djela (harama) dobrim nijjetom (napomena prevodioca na bosanski jezik)
2. sura En-Nahl, 43. ajet
3. ”Ihja’ Ulumid-din”, 4. tom, 388. str.
4. A ova fetwa je izdata u magazinu ”Liwa el-islam”, br. 11, 1409. godine hidžretske, 7. str.
5. ”El-Džami’ fi taleb el-‘ilm eš-šerif”, 1. tom, 147. i 148. str.
