Vojskom će rukovoditi general Salim Idris, a snage će biti podijeljene u 7 korpusa, tri će se nalaziti u Halepu a ostala četiri u Idlibu.

Brigadni general Fatih Hassoun, vođa u NLF-u, rekao je: “Ovo dugoočekivano spajanje korak je prema obrani oslobođenih područja u Idlibu, obalnog područja i Hame.”

O političkom utjecaju ovog spajanja, Fatih je rekao: “Zbog povezanosti Tahriru-Šama (HTŠ) i ”Vlade spasa”, mnoge zemlje se odmiču od podrške civilima u područjima koja drži HTŠ. Stoga, Nacionalni oslobodilački front, koji kontrolira većinu dodirnih točaka s Assadovim snagama, pridružio se sirijskom Ministarstvu odbrane privremene vlade čime će biti prisutan na teritoriju gdje prije nije bio, što će otvoriti vrata upravama gradova i lokalnim vijećima da se pridruže ovoj vladi”.

Fatih je dodao: “Ono što se danas dogodilo veliko je postignuće koje će međunarodnoj zajednici olakšati suočavanje s humanitarnim situacijama i uvjetima u regiji Idlib, nakon što je Rusija pokušala plasirati vijesti da tamo nema umjerenih frakcija.”

U opoziciono Ministarstvo odbrane danas su ušle sve sirijske revolucionarne grupe i brigade, a nisu se pridružile samo grupe Tahriru-Šam, Džejšul-Izza, Hizbul islam el-Turkistan, Hurasu-Din, Ensaru-Din, Ensaru-Tevhid i Ensarul-islam, odnosno sve grupe koje se deklarišu kao džihadske a ne kao revolucionarne.

Odluka o udruženju NLF-a i Nacionalne armije (NA) odnosno ulasku NLF-a u vojsku opozicionog Ministarstva odbrane mogla bi imati negativne posljedice po odnos s HTŠ-om budući da su HTŠ i NA rivali. Ne samo to, NLF je svojom odlukom potkopao legitimitet ”Vlade spasa” u Idlibu te gurnuo HTŠ prema ”tvrdokornim” grupama kao što su Al-Kaidin Hurasu-Din i irački Ensarul-Islam.

Nezavisni učenjaci i posrednici Abdurezzak el-Mehdi, Abdullah el-Muhejsini i drugi nisu objavili svoje stajalište i mišljenje.

Opoziciono Ministarstvo odbrane pod snažnim je utjecajem Turske tako da bi novi eventualni dogovori Turske i Rusije mogli biti lakše sprovedeni, bez odbijanja s pobunjeničke strane.

Ipak, čini se kako je Turska odlučila objediniti NA i NLF u jednu vojsku prvenstveno zbog suočavanja s izbjegličkom i humanitarnom krizom te propagande kako je Idlib uporište terorista čime je Rusija opravdavala zločine u toj pokrajini.

Sirijska opozicijska privremena vlada trebala je biti zamjena za Assadov režim te je godinama djelovala iz svog političkog ureda u Turskoj. Iako godinama nije imala gotovo nikakav utjecaj na terenu, spajanje NA i NLF-a u njeno Ministarstvo odbrane to bi moglo promijeniti.

Ummet Press

Od utorka su hiljade ljudi zauzele ulice Baghdada i nekoliko provincija prosvjedujući protiv korupcije, nedostatka radnih mjesta i loših usluga, tražeći dostupnost električne energije i čiste vode.

U protestima je ubijeno najmanje 100 ljudi, a stotine su ozlijeđene.

Abdel-Mahdi je nakon sastanka vlade u subotu navečer rekao da će se novim mjerama svi ubijeni u protestima proglasiti „mučenicima“, a njihovim porodicama zagarantovati povlastice.

Program obuke 150.000 nezaposlenih

Svi ozlijeđeni će se njegovati na račun države, uključujući one na inozemnoj njezi.

Vlada će uspostaviti program obuke 150.000 nezaposlenih Iračana i onim uspješnima dati zajmove za pokretanje malih i srednjih poduzeća, rekao je irački premijer.

Protesti su izbili godinu nakon što je Abdel-Mahdi preuzeo vladu u Iraku koji se još uvijek bori protiv pripadnika Islamske države Iraka i Levanta (ISIL), uz američku vojnu podršku.

Snage sigurnosti su, odgovarajući na demonstracije, koristile vodene topove, suzavac, gumene metke i bojevu municiju.

Prema informacijama Opservatorije za ljudska prava, tokom petodnevnih protesta u Iraku ubijeno je 105 osoba.

Izvor: Agencije

Haridžije su kroz historiju pogađale zejednice muslimana, ubijajući muslimane ili kvareći njihovu vjeru. Mnogi haridžijski pokreti u novijoj historiji muslimana, poput onog u Afganistanu i Alžiru krajem prošlog stoljeća, pojavili su se na poljima džihada; tekfirili su mudžahide i borili se protiv njih, usporavajući tako pobjedu islama i muslimana.

Svoje nove članove, haridžije regrutuju iz redova naivnih i, po pravilu, buntovnih muslimana, koristeći slabost njihove vjere i jačinu njihovih emocija.

Zato je neophodno da svaki musliman uskladi svoje emocije i svoje ubjeđenje u skladu sa islamom, kako ne bi bio lahak plijen bilo kakvim pozivačima u zabludu.

U recima koji slijede, saznaj da li u sebi nosiš “virus” haridžizma kroz opise osobina koji vode haridžizmu. Ako se nešto od ovoga nađe pri tebi, preispitaj svoje stanje i radi na njegovoj popravci moleći Allaha za uputu.

U djelima učenjaka se navodi ovih 10 osbina koje vode haridžizmu (što ne znači da je ovaj broj ograničen):

1. Slabo razumjevanje vjere tj. slabost poznavanja šerijatskog znanja, ili njegovo stjecanje na neprirodan način.

2. Fanatizam u vjeri, strogoća i cjepidlačenje.

3. Neuravnotežena ljubomora spram vjere (emocije bez mudrosti i znanja).

4. Udaljavanje od uleme i učenjaka, neučenje pred njima, nestjecanje znanja izravno od njih, i ne slijedjenje istih.

5. Samoobmana, samoproglašavanje učenjakom i alimom, te uzdizanje nad učenim ljudima i ulemom.

6. Mladost i slabo iskustvo.

7. Širenje zla i nasilja u društvu, i zapostavljanje institucije “Naredjivanja na dobro, i odvraćanje od zla”.

8. Nesnalaženje u stvarnosti.

9. Neimanje strpljenja, i neimanje mudrosti u da'avetu.

10. Uzimanje ‘znanja’ od onih koji ga nisu dostojni, ili od onih koji ga ne nose u svojim prsima, ili su pak nestručni po datom pitanju, ili su ga stjecali putem neispravnih metoda!

Kada se navedeni razlozi, ili pak veći dio njih, nađu na jednome mjestu – teren je spreman za nastajanje pravog haridžizma, ili pak nekih njegovih specifika i svojstava, bilo koje mjesto, ili vrijeme, ili narod da je u pitanju!

(Put vjernika)

Prijevod: Istikamet

Prijevod: Istikamet

”Od 1. oktobra poginulo je 28 osoba, a 1.177 je povrijeđeno“, rekao je član komisije za ljudska prava pri Iračkom parlamentu Heyman Baclan.

Baclan je rekao kako se među stradalima nalazi i policijski službenik.

U Bagdadu i nekoliko gradova na jugu Iraka, od 1. oktobra održavaju se protesti na kojima demonstranti izražavaju nezadovoljstvo zbog siromaštva, korupcije i nedostatak javne usluge.

Policijski sat uveden je u Bagdadu, Zikaru (Nasiriyye), Meysanu (Amara) i Babilu (Hile).

U Bagdadu su u utorak počele demonstracije protiv aktuelne vlade, na čijem je čelu Adil Abdul-Mahdi, prenosi Anadolija.

Demonstracije su uslijedile nakon poziva aktivista koji su izjavili da vlada nije uspjela poboljšati životni standard građana i provesti potrebne reforme.

U neredima prvog dana život je izgubilo devet osoba.

Danas su izvori iz bolnica za lokalne medije rekli da je i tokom sinoćnjih nereda u Amari i Nasiriyi ubijeno po pet osoba da bi kasnije bilans porastao na 20.

Djelomičan prekid pristupa društvenim mrežama

Zbog protesta je u zemlji djelomično prekinut i pristup društvenim mrežama.

Ministarstvo odbrane Iraka alarmiralo je sve jedinice kako bi u jeku protesta zaštitile javne institucije i diplomatska predstavništva.

Demonstranti su na nekim područjima blokirali ceste paljenjem automobilskih guma.

Iračke snage zatvorile su sve puteve koji vode prema Zelenoj zoni, gdje je zgrada Vlade.

Izvor: Agencije

Behz b. Hakim prenosi od svoga oca Hakima, a on od svoga oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svevišnji Allah od mnogobošca, nakon što prihvati islam, neće primiti nijedno djelo, sve dok ne napusti mnogobošce i priključi se muslimanima.”³

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, govori: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: Ko se druži sa mnogobošcima, ili s njima živi, isti je kao i oni.”⁴

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je boraviti u nevjerničkim zemljama. Komentirajući hadise koji o tome govore, hanefijski autoritet Et-Tahavi kaže: “Kada je riječ o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: Ja se odričem svakog muslimana koji živi među mnogobošcima, zbog toga što se njihova ognjišta ne smiju međusobno vidjeti (gdje je upotrijebio sintagmu međusobno viđenje ognjišta koju su Arapi upotrebljavali), učenjaci su ga shvatili na dva načina:

prvo, zabranjeno je da muslimani žive u blizini mnogobožaca, tj. na onoj udaljenosti na kojoj vide jedni drugima ognjište. El-Kisai je govorio: ‘Arapi kažu: ‘Moje ognjište gleda u ognjište toga i toga’, ili: ‘Naša se ognjišta međusobno vide”;

i, drugo, rekavši: ‘…zbog toga što se njihova ognjišta ne smiju međusobno vidjeti’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mislio je na ratnu vatru, na osnovu ajeta: ‘Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi’ (El-Maida, 64). A njihove se ratne vatre dijametralno razlikuju: musliman se bori za islam, a nevjernik za šejtana, i kako jedni mogu živjeti u blizini drugih?! A Svevišnjeg Allaha molimo za uspjeh.”⁵

El-Hattabi kaže: “Neki učenjaci kažu da hadis znači: Svevišnji je Allah odvojio zemlju islama od zemlje nevjerstva, i muslimanu nije dopušteno živjeti s nevjernicima u njihovoj zemlji, dakle, mora od njih biti daleko u toj mjeri da ne vidi njihovo ognjište.”⁶

Komentirajući navedene hadise, imam Es-Sindi kaže: “Možemo zaključiti da je hidžra, preseljenje iz nevjerničke u islamsku zemlju, obaveza svakome ko prihvati islam, a onaj ko to zapostavi grešan je, zaslužuje kaznu da njegova djela ne budu primljena, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.”⁷

Drugo, u preseljenju iz nevjerničkih zemalja mnoge su koristi za muslimane: omasovljavanje muslimana, njihovo međusobno pomaganje, borba protiv nevjernika, sigurnost od njihove prevare, oslobađanje od tereta koji čovjeka pritišće gledajući zlo, a ono je osnova u životu nevjernika.

Vidimo da mnogi muslimani koji žive s nevjernicima ne mogu razlikovati između dobra i zla, da je njihovo vjerovanje najslabije, a zna se da se potire osjećaj za nekom stvari koju čovjek često čini. Teško je očuvati suprugu i porod usred iskvarenog, raspadajućeg društva, musliman od toga iskušenja treba mnogo strahovati.

Od mnogih muslimana koji žive s nevjernicima čujemo pritužbe da svoju djecu ne mogu odgojiti, a ako roditelji učine nešto loše odgajajući ih (loše, po mišljenju nevjernika), ovi odmah interveniraju oduzimajući im djecu i dajući ih kršćanskim porodicama. U ljeto 1417. po Hidžri, odnosno 1996. godine kao daija bio sam u Sjedinjenim Američkim Državama i čuo stvari od kojih vjerniku jeza podilazi. Ispričali su mi, između ostalog, da je neki musliman iz Bosne i Hercegovine sjedio sa svojom djecom u parku i udario jedno od njih, pa su to neki nevjernici vidjeli i odmah obavijestili policiju. Vlast je onom čovjeku oduzela svu djecu i dala ih na čuvanje nekoj kršćanskoj porodici koja ih je hranila svinjskim mesom i na njihove vratove vješala krstove. Dok sam bio u Sjedinjenim Američkim Državama, sreo sam neke mladiće kršćane koji su mi kazali da su njihovi djedovi bili muslimani koji su tamo doputovali prije mnogo godina radi životne egzistencije. Možda su mogli više zaraditi za život, ali su upropastili svoje potomke, Allahu se utječemo od nesreće i uskraćenosti.

Na osnovu svega toga, istina o ovom pitanju, koja se mora slijediti, jeste da muslimani koji žive u nevjerničkim zemljama moraju učiniti hidžru, vratiti se među muslimane – svako u skladu sa svojim mogućnostima.

Treće, pa ipak, neki savremeni učenjaci smatraju da se hadisi u kojima se zabranjuje boravak u nevjerničkim zemljama odnose na onog muslimana kome muslimani ne mogu pružiti zaštitu, a pozivaju se u tome na sljedeću mursel-verziju: “Ko živi s mnogobošcima već je izgubio garanciju.”

Rekao sam da je njihovo takvo tumačenje hadisa dovelo do toga da mnogi muslimani žive u nevjerničkim zemljama. Ipak, ne može se zanemariti to da navedeni hadisi jasno ukazuju da je zabranjeno živjeti s nevjernicima, posebno hadis Behza b. Hakima i Semurino, radijallahu anhu, predanje.

Četvrto, kada bi od novajlija u islamu prihvatao prisegu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zahtijevao je da se isele iz nevjerničke zemlje. Evo o tome Džerirovog, radijallahu anhu, predanja: “Otišao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Pruži mi ruku, želim ti dati prisegu! A uvjetuj šta hoćeš, jer si najznaniji.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Prisegni mi da ćeš obožavati Allaha, obavljati namaz, davati zekat i napustiti nevjerničku zemlju.⁸

Iz knjige Enciklopedija zabrana u islamu
Autor: Selim ei-Hilali

Fusnote:

Nakon genocida u Afganistanu (1979-1989) i ubistva oko 2 miliona Afganistanaca, Rusija je počinila genocid na Kavkazu, 90-ih godina i početkom 2000-ih godina, ubivši preko 200 000 muslimana, uglavnom Čečena. Nakon toga je svoju genocidnu politiku protiv muslimana usmjerila na muslimane Sirije podržavajući jedan od najmračnijih režima u historiji ljudskog roda.

Ovdje se ne završava krvava ruska politika spram muslimana. Ruske snage imaju svoje prisustvo i u Libiji, gdje ratuju na strani odbjeglog Gadafijevog generala Haftara, kojeg podržavaju i neke evropske zemlje, kao i zločinački režim u Rijadu.

Rusija vješto skriva svoju umiješanost u ubijanju libijskog naroda, kao što je to jedno vrijeme radila u slučaju Sirije. Pogotovo se vješto skrivaju gubici.

Međutim, ruski news portal Meduza izvijestio je u srijedu u ubistvu između 10 i 35 ruskih plaćenika u Libiji te obznanio identitet nekih od njih.

Meduza navodi da je ruske plaćenike navodno regrutovala kompanija “Vagner”, koja je, inače, bliska Putinu. Pomenuti ruski plaćenici su ubijeni 9. septembra u blizini Tripolija, dok su se spremali da pokrenu operaciju zauzimanja grada zajedno sa Haftarovim milicijama.

Ruski plaćenici su, kako navodu Meduza, bili udarna pesnica Haftarovih snaga, a toga dana je u bazu u blizini fronta bilo dovezeno preko 100 njih, kada su bazu bombardovale snage vlade Nacionalnog jedinstva.

Haftar je uspio zauzeti cijeli istok Libije, da bi se zadnjih mjeseci usmjerio na ostatak zemlje, u prvom redu glavni grad Tripoli i gradove uz obalu zemlje. Na tom putu mu svesrdno pomažu Saudijska Arabija, Egipat, UAE, Rusija, Francuska i neke druge zemlje.

Haftar je u mnogo navrata obećavao da će očistiti Libiju od “terorista”, tj. muslimana.

(Put vjernika)

Zločinačka vlast na mnogo načina pokušava muslimane odvojiti od islama, što propagandnim sredstvima, što policijskom i vojnom represijom.

Među prljavim metodama kojima se Kinezi služe je i nasilno udavanje muslimanki za mušrike i ateiste Kineze.

Zatvaranje džamija i njihovo pretvaranje u staje za životinje je još jedna od genocidnih metoda koje koriste Kinezi u borbi protiv islama u Istočnom Turkistanu.

Na video snimku ispod je jedna od džamija u gradu Yarkent koja je pretvorena u staju za životinje. Džamija je stara 600 godina.

#China Turns 600 Year Old Mosque into Animal Barn

Yarkent Township, #EastTurkestan (#Xinjiang)#Islam #Uyghurs #SaveUyghur pic.twitter.com/26swfIPRAt

— DOAM (@doamuslims) October 2, 2019

(DOAM / Put vjernika)

„Pod jedan – promovisanje lokalnog nacionalizma kako bi se potkopala podrška NATO-u i pokrenuli sukobi između rivalskih nacionalističkih projekata.

Dva – korumpiranje političara i biznismena kako bi se omogućio veći prodor u države.

Tri – iskorištavanje energetske ovisnosti da bi se stekle ekonomske i političke prednosti.

Četiri – vođenje propagandne ofanzive putem lokalnih medija i društvenih mreža kako bi se poboljšao položaj Rusije i potkopale zapadne institucije.

I pet – učvršćivanje društvenih veza koje povećavaju uticaj Moskve. Tu spadaju pravoslavne crkve, političke stranke, kulturne organizacije itd.“

Damon Wilson, izvršni potpredsjednik organizacije „Atlantic Council“, naveo je da je Rusija manje fokusirana na održavanje svog ograničenog uticaja u regiji, a više na narušavanje američkog uticaja – remećenjem procesa integracija u NATO i EU.

„Rusija je pronašla prednost u iskorištavanju korupcije i slabih institucija. Moskva koristi svoju energetsku snagu, rasporedila je svoje obavještajne službe, vodila kampanje za dezinformacije i manipulirala pravoslavnom crkvom“, rekao je Wilson.

„U Srbiji je Moskva spojila ove alate sa svojom pozicijom u SavJetu bezbjednosti UN-a i svojim istorijskim vezama da bi ostvarila uticaj.“

Govornici su se složili da je ekonomija primarni cilj Kine, koja preko Balkana želi više ući na tržište u ostatku Evrope.

„Kineske investicije putem inicijative ‘Pojas i put’ – velikog kineskog programa za infrastrukturu i povezanost – naglo su povećale ekonomski uticaj Pekinga u regiji“, rekao je David Shullman, viši savjetnik organizacije „International Republican Institute“.

„S obzirom na ovaj ekonomski fokus, Kina ima koristi od regionalne stabilnosti i za razliku od Rusije ne želi izazivati unutarnje podjele, podrivanje pristupa EU ili umanjenje povjerenja u demokratske sisteme. Također je istina da je rezultat kineskog ekonomskog upliva na Zapadni Balkan skupljanje potencijalnih političkih sredstava uticaja, jačanje neliberalnih vođa i prijetnja potkopavanjem demokratskog razvoja i odvlačenje zemalja dalje od Amerike i EU.“

Kao dva najveća žarišta na Balkanu izdvojeni su politička blokada u BiH, te pregovori Srbije i Kosova. „Bez dogovora, Rusija ima uticaj na Srbiju i samim tim na region. Odsustvo dogovora podstiče nacionalističke političke rasprave koje usporavaju razvoj demokratije u Srbiji i omogućavaju kosovskim liderima da izbjegnu teška pitanja o upravljanju. Odlučnije okretanje Srbije ka Evropi obezbijedit će zaštitu koja nam je potrebna za Bosnu“, naveo je Damon Wilson.

Janusz Bugajski je tokom svjedočenja izjavio da ne može zamisliti novi oružani sukob Srbije i Kosova, ali može sukob u BiH: „Ne mislim da bi u ovom trenutku srpsko rukovodstvo u Republici Srpskoj to željelo. Ali oni se igraju, igraju se sa idejom odvajanja, igraju se sa idejom nefunkcionalne ili propale države. Rekao bih da je Banja Luka zapravo postala mjesto najvećeg ruskog upliva Rusije. Vjerovatno više i od Beograda u tom regionu“.

Bugajski ovakvo stajalište objašnjava velikim ruskim uticajem na Republiku Srpsku, dodajući da bi SAD trebale udvostručiti posvećenost BiH.

Također je rekao kako misli da će specijalni predstavnik SAD-a za Zapadni Balkan, Matthew Palmer, zapravo više biti uključen bosansku krizu nego u krizu Kosovo-Srbija.

Učesnici su se složili da je neophodan jači angažman SAD-a.

„Nestabilan i konfliktan Balkan podriva američku nacionalnu sigurnost i diplomatsko povlačenje bi bilo veliki američki poraz. Ako se sjećate, mi smo u proteklih 20 do 30 godina uložili ogroman diplomatski, politički i vojni kapital u regiji. Za nas bi bilo kakav veliki poraz i novi rat, posebno u Bosni ili između Kosova i Srbije, bio velika katastrofa. Rusija i Kina ne samo da bi od toga profitirale, nego bi taj novi zamah koristile za podrivanje drugih evropskih država“, rekao je Bugajski.

(Vijesti.ba / VOA)