Upitan je šejhul-islam Ibnu Tejmijje o ljudima koji žive na pograničnim mjestima; oni napadaju (narod) Armence i druge mimo njih, i uzimaju imetak, a zatim ga troše na alkoholu i zinaluku: da li oni bivaju šehidi kada budu ubijeni?
Odgovor: Sva zahvala pripada Allahu Uzvišenom, a zatim: Ako oni, uistinu, napadaju nevjernike – ratnike (muharribune)¹, pa, doista, se djela cijene prema namjerama, a oni (ashabi) su kazali: “O Allahov Poslaniče, čovjek se bori radi hrabrosti (شَجَاعَة), i bori se radi nacionalizma (حَمِيَّة), i bori se radi pretvaranja (رِيَاء), pa koji je od njih na Allahovom putu?” Reče Poslanik: “Ko se bori da bi Allahova riječ bila gornja, taj je na Allahovom putu”, pa ako neko od njih nema za cilj osim uzimanje imetka, zatim trošenje istog na grijesima: oni su fasici (griješnici) koji zaslužuju prijetnju (وَعِيْد).
A ako je njihov cilj da Allahova riječ bude gornja, i da vjera bude Allahova samo: onda su oni mudžahidi; ali kada imaju velike grijehe, znači da oni posjeduju i dobra i loša djela. Ako, pak, oni napadaju muslimane koji tamo žive: onda su oni mufsidi (مُفْسِدُون) koji čine nered na zemlji, i bore se protiv Allaha i Njegova Poslanika, i oni zaslužuju kaznu (koja će ih spriječiti od toga) na dunjaluku i ahiretu. A Uzvišeni Allah najbolje zna.
Izvor: El-Fetava El-Kubra (3/467)
Fusnota:
1. Nevjernici muharibini su oni koji se bore protiv muslimana (tj. nemaju nikakvog ugovora sa muslimanima)