Fetve o skrušenosti u namazu (fetve šeja Sulejmana el-Ulvana)

247
namaz

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je čovjeku koji se okretao u namazu, rekao: “Čuvaj se okretanja u toku namaza, jer je okretanje u toku namaza propast.“ Hadis bilježi Tirmizi. A kada je upitan, kako bilježi imam Buhari, o okretanju u namazu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „To je ono što šejtan ukrade od roba u namazu.“

Ako je okretanje tijelom krađa šejtana od čovjekova namaza onda je okretanje srca u namazu još veća krađa. Veliki broj ljudi svojim srcem nije prisutan u namazu, ne razmišlja o Kur’anu niti je skrušen u namazu. Kaže Uzvišeni govoreći o vjernicima koji će uspjeti:

قد افلح المؤمنون الذين هم في صلاتهم خاشعون

Uspjeli su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni.“ (Muminun, 1-2)

Stoga ukoliko čovjek ne bude skrušen u svom namazu neće biti od onih kojima je Uzvišeni zapisao uspjeh.

Što se tiče skrušenosti u namazu neki učenjaci kažu da je to prisutnost srca, dok drugi kažu da je skrušenost u namazu prisutnost srca i još više od toga, tako da klanjač bude u punoj koncentraciji i strahu, kako je došlo u hadisu Ibn Šihhira: „Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a iz njegovih prsiju bi se čulo šištanje poput šištanja kazana u kojem ključa voda (tj. od plača)”. Hadis bilježi Nesai.

Stoga su učenjaci rekli da je poželjno da kada dođeš da obaviš namaz tvoje srce bude „prazno“ (tj. da nije okupirano dunjalukom). Imam Buhari bilježi predaju od Ebu Derda'a da je rekao: „Zaista je od čovjekovog ispravnog shvatanja vjere da pristupi namazu a njegovo srce je prazno.“ Tj. da se rastereti od onoga što ga okupira mimo namaza, da dođe ranije, prouči Kur'an i tako otjera šejtana, pa kada stupi u namaz njegovo srce bude prisutno. Kada donese tekbir i kaže Allahu ekber, u srcu osjeti da niko nije veći od Allaha. Na taj način staje pred Allahom i tada u njegovom srcu neće biti iko preči od Allaha.

Ukoliko pak u namazu bude obuzet dunjalučkim stvarima, trgovinom, razmišljanjem o budućnosti, raznoraznim pričama, a možda i haram stvarima, onda tu nema skrušenosti. Možda čak bude obuzet njima sve dok imam ne preda selam. Takvom će njegov namaz biti smotan poput istrošene haljine i biče njime udaren po svom licu.

Čovjek ima od svog namaza onoliko koliko je prisutan u njemu. Neki ljudi misle da za onaj dio namaza u kojem nisu bili prisutni svojim srcem nema grijeha i da ima nagradu za onaj dio u kojem je bio prisutan, što nije ispravno. Za onaj dio u kojem čovjek bude nemaran biče obračunat i zaslužuje kaznu. Čovjek ima od svog namaza onoliko koliko je svjestan (prisutan srcem) u njemu, u značenju, da onaj dio u kome bude svjestan, za njega će imati nagradu, a onaj u kojem nije bio svjestan zbog toga zaslužuje kaznu. Zbog toga su propisane i nafile da bi njima čovjek upotpunio manjkavost koja se desila u farzu.

Allah ti je naredio namaz i naredio da ga obaviš na propisan način. Namaz nije samo pregibanje i ispravljanje, već i skrušenost, smirenost, strah i prisutnost, na što jasno ukazuju riječi Uzvišenog:

قد افلح المؤمنون الذين هم في صلاتهم خاشعون

Uspjeli su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni.“ (Muminun, 1-2)

I kaže Uzvišeni:

أمن هو قانت آناء الليل ساجدا وقائما يحذر الآخرة ويرجو رحمة ربه

Zar je takav kao onaj koji u noćnim satima vrijeme u molitvi provodi, padajući licem na tlo i stojeći, strahujući od ahireta i nadajući se milosti Gospodara svoga?!“ (Zumer, 9)

To su svojstva vjernika, strah i nada. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi klanjao, iz njegovih prsiju bi se čulo šištanje poput šištanja kazana u kojem ključa voda, od plača. Ashabi bi Omerov plač čuli iz zadnjih safova. Abdullah ibn Abbas, kada je do njega doprla vijest da mu je preselio brat ustao je da klanja. Predaja je vjerodostojna.

Neki od selefa, od kojih je i Ibn Zubejr, kada bi imali gangrenu, pa kad bi se trebala amputirati njihova noga oni bi liječniku govorili da to uradi dok klanjaju. Jer kada bi stupili u namaz oni bi bili skrušeni i ne bi osjećali oni što se dešava oko njih. Pa bi tako liječnik odsjekao nogu nekom od njih dok bi klanjao a da to ne bi osjetio zbog velikog imana i straha od Allaha.

Prisutnost srca u namazu

Ponekad dva čovjeka klanjaju u istom safu a razlika između njihovog namaza bude poput razlike između istoka i zapada. To zbog toga što jedan od njih klanja skrušeno, smireno, prisutna srca, a drugi je nemaran, čuje samo riječi imama Allahu ekber i es-selamu alejkum ve rahmetullah. Njegovo srce je u potpunosti odsutno. Razlika između namaza njih dvojice je poput razlike između istoka i zapada. Zato je na vjerniku da radi na jačanju svog imana jer se iman povećava i smanjuje. Iman je govor i djelo; govor srca i jezika i djelo srca i udova. 1

Vjerodostojnost hadisa: Kada bi srce ovog čovjeka bilo skrušeno bili bi skrušeni i njegovi udovi.

Što se tiče poznatog hadisa u kojem stoji: „Kada bi srce ovog čovjeka bilo skrušeno bili bi skrušeni i njegovi udovi“, on je jako slab, šta više izmišljen.

Iz djela: “Fetve u Namazu – odabrani stavovi šejha Sulejmana el Ulvana”
Prijevod: Put vjernika

Fusnota:

1 Što se tiče definicije imana koji je poznat među ljudima a to je da je iman izgovor jezikom, vjerovanje srcem i rad udovima tijela, ona je neispravna i manjkava jer se u njoj ne spominju djela srca, poput ljubavi, mržnje, iskrenosti, prijateljevanja, odricanja itd. Stoga je ispravnije da kažemo: Iman je govor i djelo, govor srca i jezika i djelo srca i udova. Ili da pak spomeneš pomenutu definiciju i kažeš Iman je izgovor jezikom, vjerovanje srcem i rad SRCEM i udovima tijela. Na taj način si dodao djelo srca koje je rukn (stub) imana, i tada će definicija biti ispravna.