Odgovor na: Vjernička teorija o fizičko-matematičkim zakonima do sedmog neba/Zemlje.

#45593
Anonimno
Neaktivan

Šta u sebi obuhvata pojam ništa ili bolje rečeno kakvo je stanje ničega?

Posmatrajmo ništa kao beskrajnu cjelinu i kao matematičku nulu. Ništa ne postoji u smislu da se ne može opipati, dodirnuti obuhvatiti…; međutim ništa možemo posmatrati kao sredinu između dva kraja jednog beskraja. Jedan kraj beskraja je vječno prisustvo svega stvorenog ili vječni maksimum, a drugi nedostatak vječno odsustvo svega stvorenog ili vječni minimum.

Zamislimo jedno ništa. Vrijednost tog ništa je 0 (-); odnosno odnos između vječnog maksimuma i vječnog minimuma je jednak nuli. Nakon toga, iz tog ničega izvadimo jedan kubni metar prostora. Sada nula nije nula već nula plus jedan metar kubni prostora, da ne bi bio narušen beskrajni red u vječnom beskraju mi sad imamo u nuli nedostatak 1 (m3) prostora, (dakle, nula minus 1 (m3). Kada vratimo 1 (m3) u ništa ponovo dobijamo vječnu nulu. Dakle, dokle god postoji nešto iznad ničega (tj. izvan nule) mora postojati nedostatak toga u ničemu ili ispod ničega (tj. u nuli). Znači, ništa je bezuzročno stanje svega, iz kojeg se svaka kreacija može raspakovati i ponovo u njega vratiti (zapakovati), a da se pri tome ne narušavaju logičko-matematičko-fizički zakoni. Tj., ništa je najveća moguća riznica svega i svačega. Kad nešto izvučemo iz ničega reakcija na to je nedostatak toga istog u ničemu, a, ako to svedemo na globalni nivo to podrazumjeva da sve što je stvoreno i postoji “sada” ima svoj nedostatak u ničemu tj. ispakovano je iz ničega i uvijek postoji mogućnost da se ponovo vrati (tj. spakuje) u ništa.

Ako, po svuda, kroz vječnost ispakujemo sve moguće iz ničega dobijamo jedan kraj vječne beskonačnosti dok na drugoj strani vječne beskonačnosti imamo vječni nedostatak tog istog. Između ova dva kraja je smješteno sve moguće. A, ako sve stvoreno između dva kraja vječne beskonačnosti spakujemo u ništa ostaje samo Tvorac svega i ništa osim Njega.

Ono što se nalazi izvan nule osnova je građe vidljivih ili materijalnih svjetova, a nedostatak toga ili ono što se nalazi unutar nule je osnova građe nevidljivih ili duhovnih svjetova.

Čist duh je najveći mogući nedostatak svega mogućeg unutar nule (ničega).
Čista materija je najveće moguće prisustvo svega mogućeg van nule (ničega).

Između čistog duha i čiste materije se nalaze sve moguće i nemoguće kreacije.