Reply To: Egipatske sufije, zajedno sa sekularistima i ateistima protiv Mursija

Nova naslovna forums Vijesti, aktuelnosti, zanimljivosti… Vijesti i aktuelnosti Egipatske sufije, zajedno sa sekularistima i ateistima protiv Mursija Reply To: Egipatske sufije, zajedno sa sekularistima i ateistima protiv Mursija

#17027

Anonimno

Naš voljeni Poslanik Muhammed ibn Abdullah sallallahu alejhi we selleme je uz dozvolu Allaha, iznad Njegovog Veličanstvenog Prijestola Uzvišenog, izveo čisti izvor Islama na površinu ovog bezvrijednog i besmislenog svijeta, i ukazao robovima pokornim njihovom Uzvišenom Stvoritelju na jedini ispravan put koji će ih odvesti do jedine banke koja neće propasti usred krize Dana davno određenog i jedine banke koja će primati dunjalučku valutu. Puno je vode od Poslanika sallallahu alejhi we selleme poteklo i daleko je ona usjekla svoje puteve i ljudi je krenuli pratit udaljavajući se od izvora sve više pa ih je voda, kontaminirana dunjalukom, učinila bolesnim. Malo se ko sjetio vratiti na izvor i udarit temelje svoje kuće tu i ostao zauvijek zaražen. Ljudi su svoje otpadne vode počeli sprovoditi u rijeku Islama – a ono što kanalizacija donese nije sigurno donio izvor.
Historija je donijela kanalizacione pojmove poput islamske filozofije, islamske psihologije, islamske muzike, islamske poezije, falsikovane islamske umjetnost, islamskog predbračnog ljubavnog života i tako dalje. Pošto je zapadna misao uveliko oblikovala te tokove u prošlosti, nastavila je oblikovati to i danas preko lutkica sa muslimanskim imenima. Otud patentirani novi izum zvani ISLAMSKA DEMOKRATIJA i ISLAMSKI SEKULARIZAM od strane islamskog junaka i ‘potencijalnog halife Mehdija’ Ređepa Tajipa Erdoana. Današnji muslimani onako jadni i poniženi, onako kao što se sirotinja nahrani s komadom hljeba, hrane se mrvicama govorničke perfidnosti i elokventnosti, u pozadini s velikim banerima i vizuelnim efektima i pojačanim audio efektima. Niski su i plitki kriteriji muslimanske moralne sirotinje pa Erdoan nije ni prva a ni zadnja lažna islamska junačina.
Nekako ta sirotinja je najviše sirotinja kod nas u Bosni i Hercegovini. Imali smo priliku vidjeti zadnjih dana ekstrakte ‘islamske poezije made in Bi Ejdž’ kad su bosanske hanume, vjerovatno muslimanke onako kako su ih to njihove majke učile da budu, spjevale milozvučne stihove svom turskom epskom junaku. Vidjelo smo i ‘islamski primitivizam made in Bi Ejdž’ kada je moralni siromah iz Sarajeva istupio na televiziji da odbrani svog turskog junaka baš onako meraklijski i sa sočnim vokubularom. Tako su potvrdili staru prekodrinsku: Kud svi Turci, tu i mali Mujo. Pravoslavnim komšijama treba odati priznanje za njihove psihoanalize.
Allah je svojim milošću nas uputio i spustio nam preko Poslanika sallalahu alejhi we sellem Objavu i dodao tome Sunnet Njegovog miljenika i oni jedno bez drugog ne mogu. Muslimanska moralna sirotinja je vjerovatno zaboravila da u onome što je zamotano u peškiru u ladici iznad ladice gdje stoje čarape stoji i Allahov besprijekorni zakon (Hadiske zbirke još nisu zaslužile da skupljaju prašinu). Zakon u kome nema odstupanja i kontradiktornosti 14 stoljeća. Međutim, kod sirotinje Allahova riječ je odavno donja ili u najboljem slučaju na drugom mjestu. Allahu se svaki dan desetine puta utječemo od onoga što su radili jevreji i kršćani ali Kur’an odavno ne prelazi dalje od sirotinjskog jezika. Jevreji radili jedno, kršćani drugo a muslimanska sirotinja neće raditi ni prvo ni drugo, nego i prvo i drugo pomalo da se ne naljute oni što su uspjeli uraditi najteže; otjerati od sebe Allahovu milost i navući Njegovo proklestvo. Muslimanska sirotinja hoće duplu kaznu jer slijedi i obožava nešto mimo njihovog Stvoritelja i Njegovih odredbi.
Poslanikov sallallahu alejhi we sellem trijumf je bio pobjeda nad širkom svake vrste. Muslimansko poniženje danas je pobjeda širka svake vrste. Ljudi su odavno počeli obožavati ljude i njihove ideje, pa naravno i muslimani kada su to vidjeli od drugih. Tako danas imamo da se muslimanska sirotinja povodi za ljudima u čijem govoru je očigledni širk i gaženje Allahove Najuzvišenije riječi, a On je odavno obećao vječnu kaznu za takve i one što takve slijede.
Ređep Tajip Erdoan je u centru pozornosti javnosti zbog protesta u njegovoj selukarnoj zemlji usmjerenih prema njemu i njegovoj demokratskoj vladi. Idemo redom.
U članu 2. Ustava Republike Turske piše da je Turska „demokratska, sekularna i socijalna država vođena njenim zakonima koji leže u konceptu javnom mira, nacionalne solidarnosti i pravde sa poštovanjem ljudskih prava, odanosti i lojalnosti Ataturkovom nacionalizmu…“ Ovaj Ustav ne predviđa mjesto za Allahov zakon već ova zemlja ima svoje zakone. Dalje se spominje nacionalna solidarnost, bez ikakvog pominjanja muslimanskog ummeta već samo državljana te zemlje. Na kraju se obećava lojalnost Ataturku, jednoj od zapadnih lutkica s početka prošlog stoljeća kog su ovi sa Zapada naučili da mrzi sve svoje pa i samog sebe i svoje ime. Ovome kafiru, koji je i zvanično ukinuo ono što je Poslanik sallallahu alejhi we sellem uspostavio, a to je bila Islamska država u kojoj se sudi po Allahovom Zakoniku, svi Turci na čelu s Parlamentom i njegovim glavnim čovjekom (Premijerom), obećavaju bezuslovnu pokornost.
Premijer Erdoan u svom uredu sa ideološkim vođom. (musliman ističe nečije slike po zidovima, i to od nevjernika – nepoznatu islamu)
O
Dalje u Članu 7. stoji: Zakonodavna moć pripada Turskom Nacionalnom Vijeću u korist turskog naroda – ova moć ne može biti prenesena na nekog drugog. Dalje u 9. Članu: Pravosudna moć treba biti povjerena nezavisnim sudovima u korist turskog naroda. U ovoj zemlji zakone i presude daju svi osim Allaha Uzvišenog.
Dalje nećemo navoditi tačke ustava jer je preširoko. Ovo je klasičan zapadni model uređenja države i tu nije ništa sporno međutim musliman i islamska država nikako ne bi smjeli biti dio ovoga, posebno ‘vođa svih muslimana’. Znači, Erdoan je premijer ove države i on je po ustavu iznad Allaha, vjerovatno na nekom fiktivnom osmom nebu. A on očigledno nema ništa protiv toga sudeći po njegovom ponašanju i izjavama.
Allah nam u svom Besprijekornom Zakonu zabranjuje drugovanje s nevjernicima pored vjernika, a Erdoan se baš voli družiti s elitom od nevjernika. Turska je dio zapadne vojne organizacije NATO-a koja zajednički djeluje po svijetu, naročito protiv muslimana. Zemlja članica NATO-a ima obavezu vojno pomagati svakoj drugoj članici u bilo kom trenutku i na bilo kojem mjestu. Treba li napomenuti da je Turska tu jedina ‘islamska’ država i da njen šef nema ništa protiv toga. Treba li napomenuti da se tu nalaze i terorističke SAD i Velika Britanija i da im Turska svesrdno pomaže. Ili da je SAD postavila anti-raketni štit upravo u Turskoj.
Turska je pod Erdoanom vladavinom 2006. godine poslala svoju vojsku u NATO misiju da libanonske muslimane spriječi da nastave ugrožavati njihovog najvećeg saveznika, Izrael. Izrael kome je Erdoan teatralno prijetio u Davosu 2009. godine. On prijetio a zemlja mu sa Izraelom u tom trenutku ostvarivala trgovinsku razmjenu od malo više od 1,5 milijarde dolara. Treba li napomenuti da je 2013. ta cifra narasla čak za četvrtinu u odnosu na prošlu godinu i da sada iznosi više od 2 milijarde dolara. A šta je sa cifrom od 1,9 milijardi dolara koliko je Turska na ime ojačavanje vojske platila na izraelske račune počevši od 2007. godine!? Erdoan i njegova demokratska vlada puno kupuju i lijepo surađuju, usput i opraštaju najvećem neprijateljem muslimana na dunjaluku dok se u isto vrijeme muslimanska sirotinja plaho uzbuđuje na licemjerne televizijske režije.
Ima Erdoan još dobrih drugova. Česte su međusobne posjete njega i predsjednika terorističke SAD Barracka Obame. Baš je nedavno išao turski kolega u Bijelu Kuću da razgovaraju o ‘međusobnim odnosima, ekonomskom suradnjom i sirijskom problemu’. Iskoristio je Erdoan još jednu priliku da promoviše svoju religiju, da međusobno jedan drugom obećaju da će čuvati demokratiju i da će, naravno, povećati ekonomsku suradnju. Za to vrijeme, Erdoganova hanuma s Obaminom polugolom hanumom vjerovatno traži savjet šta da skuha mužu za večeru. Otkada je u februaru postavljen za državnog sekretara SAD-a, John Carrey je čak tri puta posjetio Tursku – jedan put mjesečno što je dobar prosjek, a neka sirijskog problema još uvijek. Obama će lijepo zarađivat od prodaje oružja anonimnim Arapima koji će to proslijeđivat pobunjenicima u Siriji, Erdoan, Natanjahu, Maliki i Ahmedinejad će malo dodavati vatru, nekad je malo i gasiti u očekivanju nove, fine demokratske Sirije bez jarana Assada. Jaran Assad više ne valja, dosadio im je pa će naći nekog novog. Nema veze što Erdoan i njegov poltroni godinama tolerišu stanje muslimana u Palestini, Iraku, Afganistanu već pomažu okupatore. Ne treba zaboraviti da na zločine sirijskog šiitskog režima nad muslimanima, u susjednoj zemlji gledaju sasvim ravnodušno i borce za Allahovu vjeru prestavljaju kao teroriste.
Egipatskom prijatelju Mursiju je 2011. godine Erdoan zaželio dobrodošlicu u klub: „Ja sam premijer sekularne države i nadam se da će sekularna država postati i Egipat. Niko se ne bi trebao bojati sekularizma.“ Mnogo je sličnih izjava Erdoana ali nema dovoljno prostora za sve njih jer se trebamo osvrnuti na aktuelnu situaciju.
U jeku protesta protiv Erdoanovog demokratskog režima, pojavile su teorije o nekoj umješanosti stranih faktora kojima navodno smeta ‘turski Islam i ekonomsko jačanje zemlje’. Čitavom svijetu smeta turska verzija Islama; smeta im islamski sekularizam i islamska demokratija, podmednuti simbol islama u vidu mjeseca i zvijezde, smetaju im ugrožena osnovna prava muslimanki na slobodu oblačenja i izbora posla, smeta im nemoral na islamskim plažama islamske Turske i slično. Na dugogodišnje skrnavljenje Uzvišene vjere u Turskoj nećemo puno obraćati pažnju.
Ekonomska slika koju Erdoan predstavlja javnosti je totalno lažna. Premijer je euforično izjavio da je Turska otplatila čitav dug MMF-u i da će sada Turska biti ta koja će davati kredite toj zapadnoj, privatnoj instituciji koja je dovela svijetu u ovakvo stanje. I premijer je ispunio obećanje; kreno se igrati kamate pa je Turska dala kredit MMF-u od 5 milijardi dolara. Međutim, nije sve ružičasto kao što lažni halifa muslimana tvrdi. 2000. godine Turska je upala u rekordnu ekonomsku depresiju što je alarmiralo čak i MMF, koji je poslao američkog Turčina Kemala Derviša da spašava situaciju. Derviš je postao član vlade i već 2003. godine dug države je iznosio manje od polovine BDP-a. Prava istina je da je ekonomski oporavak zemlje započeo prije dolaska Erdoana na vlast. On je samo trebao nastaviti posao i sve je išlo glatko do 2009. godine kada se dug povećao na cifru od 43 posto od ukupnog BDP-a. Zanimljivo da 2002. godine vanjski dug Turske bio 43 milijarde, a danas iznosi 226 milijardi dolara. Proporcionalno tome su rasli su krediti od MMF-a a zahvaljujći njima i ekonomski rast zemlje. Tako je država uzimala sve veće kredite i u isto vrijeme, vraćala dug istoj toj organizaciji tako je prošle godine Turska uzela 337 milijardi dolara kredita od iste instuticije i iste godine im uspjela vratiti 335 milijardi. Od ove godine ne postoje nikakvi dugovi prema MMF-u ali MMF nije jedina zapadna lihvarska organizacija. Prava slika govori da se vanjski dug Turske vrtoglavo povećava i da je za jednu godinu narastao za 3 posto i da bi za pet godina dug mogao opet premašiti polovinu od ukupnog BDP-a. Svake sekunde jedan državljanin Turske je zaduženiji za 800 dolara. Prošle godine je vanjski dug se povećao za 24 milijarde dolara. Erdoanove prikazuje BDP po stanovniku u visini od 10800 dolara, međutim realna slika je da Turska spada u nisko srednjerazvijene zemlje i ne smiješi joj se skori napredak u elitnije društvo. Nije prvi put da Turska ima ekonomske probleme, u koje je zapad usko umješan.
Sultan Abulmedžid II, sultan na samom izdisaju Osmanske države, se suočio sa sličnim problemima. Početkom 20. stoljeća, već ojačani cionistički pokret zajedno sa zapadnim saveznicima nudi prividni izlaz Osmanlijama iz te situacije. Abdulmedžidu je ponuđen oprost od pola vanjskog duga države u zamjenu za teritorijalno ustupanje prostora Palestine Zapadu. Sultan je to odbio i ostao doslijedan svojoj vjeri ali nas historija uči da takvo stanje nije dugo potrajalo. Sama Turska Republika počiva na bolesnom bježanju od islamske historije i prodavanja Islama zarad neke nacionalne države što je ostala politika do današnjeg dana.
Erdoan se očigledno uživio u ulogu sultana pa je krenuo kolonizirati stare osmanske oblasti, naravno, tamo gdje se može. U obraćanju 7. juna krenuo je pozdravljati gradove pa je tako krenuo sa Sarajevom, Bakuom, Kairom, Bagdadom, Bejrutom i tako dalje pa se i na kraju sjetio spomenuti i svete gradove Mekku i Medinu. Nastavio je sa lažnom islamskog poezijom od sufijskog mistika Yunusa Emrea pa je došao do konstatacije da mu ‘niko ne može uzeti vlast osim biračke kutije’. Vrhunac govora je bila izjava ‘da su prije 10 godina stigli na vlast i da je cilj bilo unapređenje demokratije. Uvijek su to smatrali svetinjom i da taj put može zaustaviti samo Allah’
Naprosto nema prostora da se dalje širi tema. Slijepo povođenje za nekim Allahovim stvorenjem je prestalo preseljenjem našeg Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Međutim, muslimanska moralna sirotinja neće prestati Allahu ravne smatrati i slijepo se povodit za nečijim zabludjelim idejama, a pametnom dosta. Ovdje imamo oholog lažnog islamskog vladara, sekularistu, demokratu koji je umislio da je osmanski sultan, koji se boji izbora više od Allaha, još uz to kamatara i uvijek dostupnog kafirskim terostima, a nedostupnog ispaćenim muslimanima Palestine, Iraka, Afganistana, Sirije, Somalije, Mianmara, Čečenije, Kašmira, Malija, Jemena, Bangladeša itd. A Allah najbolje zna

Novo na naslovnoj