[Anonimno]

Ja bih na ovo sve gore navedno dodao da pored podučavanja naše djece ispravnoj akidi i plemenitom moralu trebamo svoju djecu navikavati i podsticati na samostalnost i raditi na unapređivanju njihove kretivnosti još od malih nogu kao i na educiranje naše djece o vrijednostima znanja kako onog šerijatskog tako i ovosvjetskog, da nam se djeca školuju i pored srednjoškolskog obrazovanja da svoje znanje postavi na jedan viši akademski nivo (naravno baveći se onim što je halal)..

Također tu je i izgradnja pravilnog odnosa prema radu i radnoj navici kao jednoj nužnosti i potrebi svakog čovjeka jer pored svojih duhovnih potreba tj.potreba duše svaki insan mora udovoljiti potrebama svoga tijela a to se postiže kroz sticanje halal opskrbe..
Čini mi se da se ta tema nekako rijetko spominje jer jedna muslimanska zajednica pored toga što je neophodno da bude sastavljena od imansko jakih pojedinaca, isto tako treba imati i ljude koji će biti u financijskom smislu jaki i u mogućnosti da pomognu one koji su pomoći potrebni kao i da nose teret projekata društvenog značaja.

Zar nije vjernik koji je financijski dobrostojeći korisniji zajednici nego onaj koji to nije? Ovaj prvi će npr. dati sadaku i tim činom će pomoći bratu u nevolji i time njemu donijeti korist (naravno sve se događa samo Allahovom voljom, dopuštenjem i određenjem) a i sebi će koristiti jer je učinio dobro djelo od kojeg će inšaallah imati koristi na Sudnjem danu… dok onaj koji je slabog imovinskog stanja je i sam potreban nečije potpore i pomoći.

Prenosi Omer, r.a. da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman je brat muslimanu, ne nanosi mu nepravdu niti ga predaje neprijatelju; ko pomogne bratu u nevolji, Allah će mu pomoći u nevolji, ko otkloni nedaću muslimana, Allah, dž.š., otklonit će mu nedaću na Sudnjem danu, a ko sakrije sramotu muslimana, Allah, dž.š., sakrit će njegovu sramotu na Sudnjem danu.” Muttefekun alejhi.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Skrbnik udovice i siromaha (miskina) je kao mudžahid na Allahovom putu”, i misli da je rekao: “…kao onaj koji bez prestanka klanja i bez prestanka posti”. Muttefekun alejhi.

i da na kraju spomenem jednu predaju gdje se kaže da je Ibn Abbas, r.a., imao je običaj reći: “Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Allah, dž.š., hoće, draže mi je nego da obavim hadždž. A da poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema svome bratu muslimanu draže mi je nego da udijelim jedan dinar na Allahovom putu (u džihadu).”

بارك اللّه فيك