Reply To: Odg: Da li je dozvoljeno jesti meso

Nova naslovna forums ISLAM Pitanja i odgovori o islamu Da li je dozvoljeno jesti meso Reply To: Odg: Da li je dozvoljeno jesti meso

#8093

Anonimno

Jaseer 2012 post=2393 wrote: Muamer2 napisao/la:

2. A kakav je propis oko mesa zaklanog od čovjeka koji se pripisuje Islamu i muslimanima, ali dotična osoba ne klanja redovno farz namaze ?

Našao sam odgovor na ovo pitanje od magistra Zijada Ljakića:

Esselamu alejkum, imam pitanje u vezi mesa koje jest ili nije halal. Da li je dozvoljeno jesti meso za koje čovjek spomene Allahovo ime prilikom klanja ali međutim možda klanja od džume do džume ili poneku džumu i klanja bajram, ili je potrebno da čovjek klanja 5 vakata da bi meso koje se jede bilo halal? Allah te nagradio

ODGOVOR: Alejkumusselam.
Ovo pitanje se vraća na razilaženje učenjaka oko kufra ostavljača namaza. A to pitanje se može rezimirati u sljedećem:
Nema razilaženja među učenjacima da musliman koji ostavi namaz negirajući njegovu obavezu da je otpadnik iz Islama.
A što se tiče onog muslimana koji ostavlja namaz iz ljenosti ili nemarnosti, oko njegovog otpadništva od vjere učenjaci imaju tri mišljenja:
Prvo mišljenje – da to predstavlja djelo otpadništva i da se on ubija kao murted, naravno nakon što odbije da učini tevbu i počne klanjati (u roku od tri dana ili do početka sljedećeg namaza, shodno razilaženju učenjaka).

Ovo je stav Omera, Mu'az ibn Džebela, Abdurrahmana ibn Aufa, Ebu Hurejre i drugih ashaba, Se'id ibn Džubejra, Š'abija, Ibrahima Nehaija, Ebu Amra, Evzaija, Ejjuba Suhtijanija, Abdullah ibn Mubareka, Ishaka ibn Rahuveje, imama Ahmeda u rivajetu od njega, jedan od dva stava unutar šafijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka.

Drugo mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti nije djelo kufra ali se ubija onaj ko odbije da klanja nakon što se dovede pred kadiju i bude mu presuđeno. Ovo je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda u drugom rivajetu.

Treće mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti predstavlja djelo fiska, tj. veliki je grijeh, takva osoba se zatvara u zatvor sve dok ne proklanja. Ovo je stav hanefijskog mezheba. Naravno, sva tri stava učenjaka su zasnovana na argumentima čija analiza nije cilj ovog pitanja.

Sa druge strane, treba znati da nema razilaženja među učenjacima da zaklano meso od strane muteda (otpadnika od vjere Islam) nije dozvoljeno jesti, za razliku od Ehli kitabija (židova i kršćana) čije je zaklano meso halal.
Prema tome, na osnovu prvog mišljenja meso koje zakolje osoba koja klanja samo džume i bajrame je haram jesti jer je to po njima djelo otpadništva.

A po drugom i trećem mišljenju zaklano meso od strane osobe koja klanja od džume do džume ili poneku džumu i bajram je halal jer ga to djelo nije izvelo iz Islama. Znači, po njima nije potrebno da čovjek klanja pet vakata da bi meso koje on zakolje bilo halal.

Ove osobe, koje klanjaju od džume do džume ili poneku džumu i bajram, po ova dva stava učenjaka se ubrajaju u muslimane sve dok ih kadija ili učen čovjek pojedinačno ne proglase otpadnicima od vjere. Naravno, uslovljava se da ove osobe istovremeno ne radi nešto što ih automatski izvodi iz Islama, poput psovanja Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Kur'ana, Kabe, džamije, namaza, ili činjenja širka (upućivanja dove umrlim i slično), ili negiranja proživljenja i Sudnjeg dana, i tome slično.

Ono čemu naginjem po ovom pitanju je zadnji stav, tj. da je meso ovakve osobe (koje samo nekada klanjaju) zakolju halal sve dok ih kadija ili učena osoba pojedinačno ne proglase kjafirima. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.

Puko navođenje teksta da je taj i taj učenjak bio tog i tog stava nema naučni karakter dok se ne navede ZAŠTO je taj i taj učenjak tog i tog stava, ako se več zna zašto je dotični učenjak zauzeo stav kojeg je zauzeo. Tako na primjer, dobar dio učenjaka koji su zastupali tvrdjenje da ostavljač namaza nije kafir, imali su ovakav stav jer nikada nisu ni čula za hadis u Muslimovom Sahihu o tome da je ostavljač namaza kafir, niti hadis od Abdullaha ibn Šekika r.a. o tome da ashabi nisu smatrali ostavljanje niti jednog djela kufrom osim ostavljanja namaza. Ako su pak čuli za neki od navedenih hadisa, onda nisu znali njihovu vjerodostojnost, pa ih nisu uzeli za argumente. Tek jedan dio učenjaka hadis u Muslimovom Sahihu tumači na način da riječ “kufr” smatra malim kufrom.

Dalje ako vidimo ko je zastupao stav da je ostavljač namaza kafir, tj. ostavljanje namaza kufr, vidjećemo da su to ashabi, dok stav da ostavljanje namaza nije kufr zastupaju ljudi koji su došli nakon ashaba, a zna se da je sud ashaba mjerodavniji i u to nema nikakve sumnje.

Tek tako, puko zastupati stav treće strane, koja negira sud ashaba, ne navodeći čak ni razlog zašto je treća strana zauzela stav kakav je zauzela, je sa šerijatsko-naučnog aspekta nedosljedno.

Novo na naslovnoj