Reply To: Odg: Da li se opravdava džehlom (neznanjem) u pitanjima akide?

Nova naslovna forums ISLAM Pitanja i odgovori o islamu Da li se opravdava džehlom (neznanjem) u pitanjima akide? Reply To: Odg: Da li se opravdava džehlom (neznanjem) u pitanjima akide?

#13876

Razmisli prije nego kazes post=8761 wrote: @ RPG da odgovorim na ovaj citat:

Čini se da mnogi ljudi “iskreno” tragaju za istinom, sve dok ne nađu onu “istinu” koja odgovara njihovim prohtjevima i/ili interesima.

Prvobitno od onih sam koji traze istinu, i ako sam pogresnog stava ili razumijevanja nimalo me nije stid prvobitno da priznam gresku a onda da se pokajem za krivo shvatanje. Takodze nisam od onih niti sam ikada bio od osoba koja uzima ono sto im pase sto se tice “istine” ali isto nemogu reci za vas (u ovome smislu samo ciljam na tebe RPG), a razlog zasto ovo govorim jeste recimo samozrtvujuci napadi itd. koje vjerujem da smatrate dozvoljenim u “iznimnim” situacijama, ma da za te situacije nema cak niti jednog dokaza iz Kur'ana sunneta, prvih generacija vi ih smatrate dozvoljenim i uzimate onu “ISTINU” koja vam pase. Ali to je druga stvar oko koje se moze debatirati dan i noc, ali svako ce ostati pri onome sto osobi pase, i sve se na kraju vraca na jace dokaze i tacno tumacenje istih.
To nije jedina “istina” koju uzimate jer pase vasim prohtjevima ili interesima.

Takodze RPG ajet koji citirate iz Kur'ana: “”Ako ti neko od mušrika zatraži zaštitu ti mu je pruži da bi on čuo Allahov govor, zatim ga otprati na njemu sigurno mjesto. To je zbog toga što su oni narod neznalački.” (Et-Tevbe, 6)”

Ko su ti musrici o kojima Allah u ovome ajetu pgovori? Da li je to osoba ili osobe koje su izgovorile sehadet, koje izvrsavaju farzove itd. ali su iz neznanja pocinili veliki sirk, ili pak nevjernici koji nikada u svome zivotu nisu izgovorili sehadet, niti izvrsavali farzove ali znaju da je Allah bog (kao sto su to radili nevjernici za vrijeme Poslanika), ali za njih je Allah bio samo jedan od mnogih bogova u koje su oni vjerovali?

Potom ako prethodno citirani ajet procitas razmisljajuci o istom, vidjet ces da se govori o musricima koji traze zastitu (musricima koji nisu izgovorili sehadet, niti izvrsavali farzove) potom Allah prvobitno dopusta da se istima pruzi zastita i da bi culi Allahov govor, i normalno kada ga cuju i budu istim poduceni nad njima se uspostavio dokaz, i takvi se nemogu pravdati neznanjem, jer je do istih stigla poruka i nad istim postavljen dokaz.

Ali da se vratim na temu , mi sada pricamo ovdje o osobi koja vjeruje u Allaha koja izvrsava farzove i jednog dana pocini i ustraje u velikom sirku ali je to ucinila jer UOPSTE nije imala sansu da stekne znanje. Znaci imala je prepreku da sekne znanje.Kao sto sam rekao oko ovoga cu da malo podalje istrazim, pa mislim da sam nesto oko ovoga procitao u knjizi FETVE od sjeha Ibn Tejmije u kojem on govori o osobi koja se klanja kaburi iz neznanja, i ma da osudzuje to djelo kao veliki sirk, nije rekao da je osoba musrik ili kafir vec da se nad osobom uspostavlja dokaz.

Ja nepravdam osobe neznanjem koje su u mogucnosti da isto steknu, ali nece zbog lijenosti ili nezainteresovanosti ili milion nekih drugih razloga.

Takodze nepravdam osobu neznanjem koja neklanja pet puta dnevno jer je lijena jer nece da nauci itd. ali se osoba moze opravdati u iznimnim slucajevima kao osoba koja je tek prihvatila Islam i nije poducena da je to duznost itd. ali i oko toga se moze raspravljati i opet se vraca na to da li je osoba imala sansu da nauci da je to obaveza, ako da onda pravdanje neznanjem spada sa te osobe. A Allah zna najbolje.

Šejh Abdullah b. Abdu Rahman Ebu Battin kaže:
Čudno je to da pojedini ljudi kada čuju da neko govori o ovoj riječi, njenoj potvrdi i negaciji,
pokude to i kažu: Mi nismo odgovorni za druge niti da im o tome govorimo. Ali će mu se reći da
je obavezan da spoznaš tevhid radi kojeg je Allah stvorio ljude i džine. Sve poslanike je poslao
da pozivaju u njega. Kao i spoznaja njemu suprotnog, širka, koji neće biti oprošten niti će se
prihvatiti opravdanje zbog njegovog neznanja.
A u njemu nije dozvoljeno slijepo sliđenje jer je ovo osnova osnova. (Akidetu muvvehidin,
Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin, str. 11.)
Šejh Abdu Rahman b. Hasan kaže:
Selefi i potonji, od ashaba i tabiina, imama i svih pripadnika sunneta su se složili da čovjek neće
biti muslimanom dok se ne liši velikog širka, dok se od njega i njegove primjene ne odrekne.
Zatim da mrzi i iskaže svoje neprijateljstvo prema njemu i njegovim pripadnicima shodno
mogućnosti i sposobnosti. I dok ne bude iskren u svojim djelima prema Allahu, kao što je došlo
u Muazovom hadisu u obadva Sahiha: Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da
mu ništa ne pripisuju od širka. (Durer sunnije 11 / 545)
Šejh Muhammed b. Ibrahim b. Mahmud, kaže:
Što se tiče mušrika ovog vremena, oni iako izgovore šehadet, klanjau i daju zekat, nisu shvatili
od njega ono što su shvatili arapi od značenja u smislu lišavanja idola, te usmjeravanja svakog
vida ibadeta Jedinom Allahu Koji nema sudruga. Čak što više oni su se suprostavili njegovom
značenju. Tako da su ibadet usmjerili nekom drugom mimo Allaha. Dok su sa druge strane to
smatrali vidom približavanja Allahu. Ali su čisto Allahovo pravo dali nekom drugom. Na što su
ukazale ove riječi. Njih je neznanje dovelo do širka u rububijetu. Tako da im La ilahe illallah
neće koristiti makar ga izgovarali. Zato širk uništava djela. Kao što Uzvišeni kaže:
“‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti.”(prijevod
značenja Ez Zumer, 65)
I mnogi drugi ajeti koji ukazuju na poništenje djela mušrika.
Arapski mušrici su činili širk u uluhijetu, tako da onaj ko izgovori la ilahe illallah to mu neće biti
od koristi osim ako se ne bude pridržavao onoga na šta ukazuje i ako se liši idola. Te svoj
ibadet posveti samo Allahu. Zbog toga kada su šehadet izrekli munafici i jevreji, ne pridržavajući
ga se, nije im bio od koristi. (Durer sunnije 8/498 – 499).

Novo na naslovnoj