Reply To: Odg: El-Albânî o glasanju za nevjerničku stranku sa najmanje zla

#6394
Anonimno
Neaktivan

Stjena- kazes da se cudis na moju rjec a jos vise na tvoju,ako mozes recimi gdje se koristi rjec Haram a to se odnosi na Veliki Sirk.
Znaj kada covjek ucini Zina-Haram zovese Zinalucar ili Pije Alkohol-Haram zovese Pijandura i.t.d. ali ovi se ne zovu Musrici.
Evoti kratki Citat o rijeci Sirk:

(Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah) Znaj, Allah ti se smilovao, da je pridruživanje nekoga Njemu najveći grijeh koji čovjek može počiniti. Kur'an kaže: Allah neće oprostiti da Mu se neko pridružuje, a oprostit će manje od toga kome On hoće…1 U Sahihima Buharije i Muslima se prenosi da je Poslanik upitan: Koji je najveći grijeh?- pa je odgovorio: Da Allahu pripišeš druga a On te stvorio. Pa onaj ko Allahu pridruži nekoga u pogledu iskazivanja ibadeta, i ne bude Mu priznavao apsolutnu vlast i gospodarstvo, počinio je širk. Ovo je mišljenje koje zastupaju svi muslimani. On, Uzvišeni, je isključivo dostojan iskazivanja Mu ibadeta, jer je On onajkoji pruža utočište, za Njim žude ljudska srca i od Njega traže pomoći kada se nađu u nevolji. Sve drugo, osim Njega Jedinoga, upućeno je tražiti pomoč od drugoga, i predodređeno im je da Mu se pokoravaju. Pa kako onda to može biti predmet našeg obožavanja?
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, da im se Allah obadvojici smiluje, kaže: Širk je pripisivanje
Allahu Subhanehu ve Te'ala druga u onome u čemu zaslužuje i čemu je samo On izdvojen od
ibadeta, tajnog i javnog. Kao što su ljubav, potčinjenost, veličanje, strah, nada, priklanjanje,
tevekul, žrtvovanje, pokornost i tome slično od ibadeta. Onaj ko pripiše Allahu druga u bilo
čemu od toga smatra se mnogobošcem (mušrikom) u pogledu svog Gospodara Subhanehu ve
Te'ala. Sa Njime je usporedio i izjednačio nekog drugog.
Te je od Njegovih stvorenja poistovjetio Ga kao sa ortakom. Pri tome se ne uslovljava da mu
pripiše ortakluk u rububijetu ili samostalno nečemu od toga. (Durer sunnije, 12 / 205).
Neki od učenjaka Nedžda kažu:
Onaj ko priziva nekoga u svojim dovama za ono što nema moći da učini niko osim Allaha
počinio je širk. Zato što je dova priznavanje ibadeta a sa dovom upućenom tome nekome,
učinio ga je božanstvom. (Medžmuatu resail vel mesail 5 / 678).
Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, Allah im se obadvojici smilova, kaže:
Ibnul Kajjim, rhiemhullahu teala, u pojašnjenju položaja u pokajanju, kaže: Što se tiče mušrika,
njih su dvije vrste: Veliki i mali. Veliki širk Allah neće oprostiti osim ako se osoba ne pokaje od
njega. A to je da mimo Allaha uzme idola i da ga voli kao što se voli Allah. Ili čak što više
njihova većina više voli svoja božanstva nego što vole Allaha. Više se ljute ako neko omalovaži
njihovog obožavanog šejha nego što se ljute kada neko omalovažava Gospodara svjetova.
Od njegovih vrsta je traženje ispunjavanja potreba od mrtvih i traženje pomoći od njih i
obraćanje njima. Ovo je osnova širka u svijetu. Mrtvac je prekinuo svoje djelovanje tako da sam
sebi neposjeduje korist ili štetu. A posebno kada je riječ o onome ko mu se obraća u potrazi za
pomoći ili ga moli ili traži od njega da se zauzima kod Allaha. Razlog tome je neznanje o
samom šefadžiji i o onome kod koga se treba zauzimati. Jer se kod Allaha Subhanehu ve
Te'ala niko neće zauzimati osim poslije Njegovog dopuštenja. Jer Allah Subhanehu ve Te'ala
nije učinio ničiju molbu nekom drugom razlogom Svog dopuštenja. Nego je razlog Njegovog
dopuštenja potpunost tevhida. Tako da je ovaj mušrik uzrokovao spriječavanje dopuštenja.
Mrtvac ima potrebu da se moli za njega. Kao što nam je to preporučio Vjerovjesnik sallallahu
alejhi ve sellem kada posjećujemo kaburove muslimana da tražimo milost od Allaha za njih, kao
oprost i spas. Međutim ovi mušrici su učinili sasvim suprotno posjećujući ih radi ibadeta. Njihove
1 / 2
kaburove su učinili idolima koje obožavaju. Tako da su spojili između širka obožavanog i
izmjene Njegove vjere. Dok su pripadnicima tevhida pripisali omalovažavanje mrtvih. A oni su u
suštini omalovažili Stvoritelja sa širkom. Kao i Njegove evlije i pripadnike tevhida ukorima i
neprijateljstvom. Takođe su ponizili one koje obožavaju dostignuvši pri tome vrhunac
omalovažavanja. Zbog toga što su pomislili da su oni zadovoljni ovim njihovim postupcima i da
su im ih oni naredili. Oni predstavljaju neprijatelje poslanika u svakom vremenu i mjestu. A
koliko je samo onih koji se odazivaju na njihov poziv!!! Međutim Allah Subhanehu ve Te'ala
ističe biser Svog miljenika Ibrahima alejhisselam kada kaže:
“… i sačuvaj i mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire.” (Ibrahim, 35)
Niko se nije spasio od ovog velikog širka osim onoga ko je očistio svoj tevhid Allahu i ko se
približio Allahu sa njihovom srdžbom. Kraj njegovog govora rahimehullah.
Razmisli o govoru ovog Imama Allah ti se smilovao. Kako kaže da onaj ko priziva mrtve i obraća
im se tražeći pomoć te da se zauzimaju za njega kod Allaha, da je time počinio veliki širk radi
kojeg je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem bio poslan da ga ukloni i proglasi nevjernikoom
onoga ko se od njega ne pokaje i da protiv njega povede rat i pokaže neprijateljstvo. Ovo se
desilo u njegovom vremenu. Oni su izmijenili Poslanikovu sallallahu alejhi ve sellem vjeru.
Neprijateljski su se postavili naspram pripadnika tevhida koji neređuju iskreni i čisti ibadet samo
Allahu, jedinom Koji nema sudruga. (Akidetu muvvehidin, Risaletu kelimat nafia fil mukeffiratil
vakia str. 232 – 234.)