[Anonimno]

Odgovor na šubhu proglašavanja muslimana kafirima
ŠEJH ABDULLATIF IBN ABDURRAHMAN

Šejh AbdulLatif ibn AbdurRahman, Allah im se obojici smilovao, u pojašnjenju ove sumnje i odgovoru na nju kaže: “Iraki kaže: ‘Haridžije su, kako stoji u Buhariji, Muslimu i drugim zbirkama hadisa, ljudi koji su se oslonuili na ajete koji su objavljeni o kafirima pa su ih usmjerili mu’minima.’

Zatim je oduljio govor o haridžijama, navodeći tekstove sa umetanjem ličnih riječi i bez provjere ili poznavanja prenosilaca, sve dok nije rekao: “Time će ti biti jasno da je od znakova haridžija to što su kur’anske ajete koji su objavljeni o kafirima usmjerili na mu’mine od pripadnika Kible. Zbog toga ćeš vidjeti da se pripadnici sunneta ustezu od proglašavanja nevjernikom bilo koga od njih.’
Utemljenje ove novotarije je loše mišljenje i slijedenje razuma, zatim je spomenuo hadis Zul-Hiuvjesire et-Temimija kako se usprotivio Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, raspodjeli plijena i ono što mu je rekao. Zatim je spomenuo tvrdnje haridzija ‘Vlast i sud pripadaju samo Allahu.’ Nakon toga kaze: ‘Isto tako i njihova braca u ovom vremenu govore: Niko se ne obozava osim Allaha. Pa kazemo: Vi ste rekli istinu kroz ovu riječ, ali gdje je taj koji obozava nekoga mimo Njega, ako je musliman, izgovara šehadet, klanja, posti, daje zekat i obavlja hadž?’

Odgovor je da se kaže:
Hadisi i predaje koji su došli u sunnetu i koje su spomenute u vjerodostojnim vijestima o haridžijama, njihovim svojstima i kuđenju, su poznati kod učenjaka hadisa i predaja. Muslim ih je u svom Sahihu naveo na više od deset načina. Medutim, ovaj Iraki nije od ove branše, niti može lijepo ispričati ili prenijeti nešto od toga. On ne razlikuje između merfua’predaja i one koje su mevkuf, niti one koje su sahih ili daif, i druge.

To pojašnjavaju njegove riječi: ‘Haridžije su, kako stoji u Buhariji, Muslimu i drugim zbirkama hadisa, ljudi koji su se oslonili na ajete koji su objavljeni o kafirima pa su ih usmjerili mu’minima.’
Ovaj govor je tako glup i umotan od onoga ko ne zna zanat niti zna išta o toj robi. Zato što ove riječi nisu od merfua predaja po slaganju muhaddisa, niti se nalaze u svim knjigama hadisa, niti u četiri Sunnena, niti u Sahihima kod Buharije i Muslimana, niti se u njima nalazi ovaj tekst. Njegov govor je govor neznalice o temi hadisa i njegovim predajama i lancima. Međutim, mi nismo u temi u kojoj pojašnjavamo njegovo gubljenje iz nauke, nego je cilj da se razotkrije njegova sumnja i da se odgovori na nju.

Njegov cilj i način prenošenja poredenja pripadnika islama i tewhida sa haridžijama u njihovom proglašavanju kafirima onihi koji proglašavaju obožavaoce vjerovjesnika, evlija i dobrih ljudi, njihovo prizivanje mimo Allaha. Zbog toga što su obožavaoci kaburova po njemu kod ehli-sunneta i džemata i pripadnici islama od samih haridžija. I to onih koji su proglašavali pripadnike Kible nevjernicima. Što i jest sadržaj njegovih ispada i bljuvotina. Ali je oduljio do te mjere da niko ispod njega ne bi ostao.

Mi ćemo govoriti o pojavi haridžija i suštini njihovog pravca. Zatim ćemo govoriti o pravcu obožavaoca kaburova i onoga na čemu su oni od ubjedenja. Zatim ćemo to nastaviti sa pojašnjenjem posebnog poglavlja o stanju šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba i potvrdi njegovog pravca i onoga na čemu je bio od ubjeđenja i vjere. Da bi čitatelj znao ono što smo
potvrdili od suštine pravca, rezultata vjerovanja i radi čega je došlo do prepirke u svemu tome. (šejh je govorio o veoma vrijednom naučnom radu, što je rijetko da mu postoji sličan, gdje je pojasnio pojavu haridžija, suštinu njihovog pravca i onoga što ih je navelo da izađu van okvira pokornosti vođi muslimana, sve dok nije rekao, rahimehullah: “To je sažetak onoga što se njih tiče.”)

Spoznao si sumnju na osnovu koje su proglasili nevjernicima Aliju i njegovu stranku, a i Muaviju i njegove prijatelje. Njihova ubjeđenja su ostala u razdvojenim skupinama ljudi nakon ovog događaja. Nakno toga su ojačali i uspostavili su svoju državu, te je protiv njih rat poveo El-Muhelleb b. Ebu-Safre. Protiv njih se borio Hadždžadž b. Jusuf, a prije njega se protiv njih borio Ibnuz-Zubeir u vremenu njegovog brata Abdullaha. Od njih se proširila teorija tekfira radi grijeha, dakle grijeha koji su manji od širka. Na osnovu ovoga se može shvatiti stanje, i otklonit će se svaki problem radi kojeg je došlo do podmetanja ove sumnje.
Najljepše je to obrazložio znameniti učenjak Ibnul-Kajjim u stihovima:

Od čuda je to što su rekli
Za one koji su vjeru uzeli kroz predaje i Kur’an
Vi ste radi toga poput haridžija jer su
Shvatali bukvalno dokaze a nisu tragali za njihovim značenjima.

Ovo je stara bolest pripadnika širka i negiranja Allahovih imena i svojstava, u pogledu onih koji su ih proglasili nevjernicima radi njihovog obozavanja nekog drugog mimo Allaha i negiranja Njegovih svojstava i suštine Njegovih imena. Pa su rekli: “Ti si poput haridžije koji tekfiri radi grijeha i koji shvataju bukvalno ajete.”

Poznato je da se grijesi razlikuju po svojoj veličini, i da se razlikuju shodno tome u kolikoj se mjeri suprostavljaju mudrosti radi koje je stvoren svijet, i radi koje su stvoreni ljudi i džini. I shodno tome koliko se time ruše prava rububijeta, i u koliko se mjeri skrnavi stupanj uluhijjeta. Allah, subhanehu ve te ala i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, su proglasili nevjernicima radi mnogih grijeha kao što su širk i obožavanje dobrih ljudi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je o tome obavijestio da je to najveći grijeh, kao što stoji u oba Sahiha u hadisu od Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: “Rekao sam: Allahov Poslaniče, koji je najveći grijeh? Kaže: “Da Allahu pripišeš Njemu sličnog a On te stvorio.’ Zatim sam rekao: Zatim koji? Kaže: ‘Da počiniš blud sa ženom svog komšije.’ Pa je Allah objavio: “….i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva.” (Prevod značenja, El-Furqan, 68)

Onaj ko negira pitanje proglašavanja nekoga nevjernikom, onda se protiv njega postavljaju dokazi iz Kur’ana i Sunneta. A onaj ko napravi razliku između onih grijeha između koji su napravili razliku Allah i Njegov Poslanik, bit će u pravu i djelovat će po ehli-sunnetu i džematu. Mi nikoga nismo proglasili nevjernikom radi grijeha, koji je mimo velikog širka, oko čega se složio ummet da je njegov počinioc kafir. I to ako se protiv njega iznese dokaz. Veliki je broj onih koji su o tome prenijeli konsenzus, onako kako je spomenuo Ibn-Hadžer eš- Šafi’i u djelu Ea’lam.”

Minhadžu te’sis, str. 36-49