[Anonimno]

Moje iskustvo sa lijekovitom moci Kur’ana je bilo najbitnije u drugoj godini rata kada sam izgubio osmogodisnju sestru koja se igrala ispred zgrade kada joj je cetnicka granata zivot odnijela. Majka me je tada tjesila i govorila kako je nasa Emina sada u Dzennetu i da je tamo bliza Allahu. Pricala mi je kako izgleda Dzennet i ja sam je uvijek zamisljao u njemu. I dan danas (19 godina kasnije), mislim o njoj kao o malom djetetu u tom predivnom okrugu. Kada mi lose krene citam Suru Muhammad, narocito prvih 19 ajeta. Napr. “… On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu, i On će ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljšati, i u Džennet ih uvesti, o kome ih je već upoznao. O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti” (Muhammad, 4-7). Tako mene lijece rijeci Milostivog.