Reply To: Odg: Muftija Muamer Zukorlić kandidat za predsjednika Srbije

#7828
Anonimno
Neaktivan

Ex PANTER post=2066 wrote: [quote quote=Allahov_rob post=1970]Pa ako neko nema dovoljno serijatskog znanja, zasto neko uporno trazi od tih ljudi da donesu sud i zauzmu cvrst stav

Ako taj isti neko nema dovoljno serijatskog znanja zasto uporno negira tekfir pocinioca jasnog kufra u kojem ne moze da se opravda, u ovom slucaju kandidatura za presednika drzave koja sudi i vlada laickim zakonima, i koji je jasno rekao da ce se odreci verske funkcije ukoliko dobije na izborima, sto nije ostavio prostora za shubhu da zeli da se bori za serijat.
Ne negira on kufr u djelu, (ako je naucio da je djelo od velikog kufra), nego ne spusta tekfir na pocinioca djela, a to iz razloga jer ne poznaje da li su se ispunili uslovi i otklonile prepreke. Postoje i slucajevi pogresnog tumacenja (te'vila) serijatskih dokaza, sto dalje ima za posljedicu da se odredjena djela kufra opravdavaju dobrom namjerom (nijjetom) ili se prenosi fetva koja vazi za vladavinu u daru'ul imanu na stanje vladara darul kufra, a ovo onda dodatno stvara zabunu i onim koji imaju slabo znanje i slabo poznaju serijat stvara dodatne nejasnoce.

Sejh Ebu Muhammed el-Makdisi, navodeci rijeci sejhul-islama Ibn Tejmijje kaze:

“Za izgovorene riječi koje su nevjerstvo po Kur'anu, sunnetu i jednoglasnom mišljenju (idžma'u), uopćeno kažemo da su nevjerstvo, kao što na to upućuju šerijatski dokazi. To je zato
što je iman od sudova (propisa) koji se uzimaju i saznaju od Allaha i Njegovog Poslanika, po pitanju kojih ljudi ne mogu donositi sud na osnovu svojih pretpostavki i prohtjeva.I nije obaveza da se svakoj osobi, koja izgovori riječi kufra, presudi da je nevjernik, sve dok se u njenom slučaju ne ispune uvjeti i ne otklone prepreke tekfira.”

“Istina je da ih je, kada su u pitanju uopćene izreke u govoru učenjaka, zadesilo isto ono što je zadesilo prijašnje generacije u pitanju uopćenih izreka u šerijatskim tekstovima. Kada god bi vidjeli da neko od njih kaže: “Ko kaže to i to – kafir je”, slušalac bi stekao uvjerenje da ta izreka obuhvata svakog ko izgovori te riječi (nevjerstva, pr. prev.), ne shvatajući da tekfir ima svoje uvjete i prepreke, koje ponekad nisu ostvarene kada je u pitanju određena osoba, te da uopćeni tekfir za sobom neminovno ne povlači tekfir određene osobe, osim kada se za njega ispune uvjeti i nestanu prepreke.Na to ukazuje činjenica da imam Ahmed i većina učenjaka koji su izgovorili te uopćene izreke (“Ko kaže to i to – kafir je…”, op. prev.) nisu pojedinačno tekfirili većinu onih koji su izgovarali te riječi“.

“Riječi i djela imama Ahmeda i drugih učenjaka jasno upućuju da nisu tekfirili svakog džehmiju, koji govori da je Kur'an stvoren i da se Allah neće vidjeti na Sudnjem danu. Međutim, postoje predaje od imama Ahmeda u kojima je tekfirio određene osobe. U tom smislu – ili ćemo reći da se od njega po tom pitanju prenose dvije predaje, što je diskutabilno, ili će se protumačiti pravljenjem razlike između određenih situacija. Onda bismo rekli da je pojedince protekfirio zbog pojave dokaza o ostvarenosti uvjeta i nestanku prepreka tekfira, a da nije protekfirio onoga koga nije – zbog neostvarivanja istog po pitanju njega pojedinačno. To uz činjenicu da je uopćavao svoje izreke o tekfiru sličnih na sveobuhvatan način.

Ex PANTER post=2066 wrote: [quote quote=Allahov_rob post=1970] A ako donesu sud, bez znanja i upuste se u ono sto ne poznaju, onda cine grijeh, a mogu cak nekada upasti i u kufr (ovo ne vezano za muftiju).

Vazi li ovo isto za one koji uporno opravdavaju tekfir pocionica jasnog kufra, bez znanja, ili si ovde brate upao u murdjijske shubhe pa time samo ciljas na one koji donesu sud tekfira. Zar nisu obe krajnosti opasnost.

Sejh Ebu Muhammed el-Makidisi, hafizahullah, u poglavlju o pogresnom tumacenju (et-te'vilu) kaze:

Pogrešno tumačenje – et-te'vilu
Ovim se misli na stavljanje nekog od šerijatskih dokaza na pogrešno mjesto uz ulaganje truda (idžtihad), ili nejasnoća koja se javlja kod neshvatanja šerijatskih dokaza, ili pogrešno shvatanje koje on smatra ispravnim, ili smatranje dokazom onoga što se ne može uzeti kao dokaz, kao da čovjek slab hadis smatra ispravnim, tako da čovjek učini djelo kufra za koje ne smatra da je kufr.

Na takav način izostaje uvjet za njegovo proglašavanje kafirom, a to je namjera, a u isto vrijeme se javlja prepreka za njegovo proglašavanje nevjernikom, a to je pogrešno tumačenje. U slučaju da se osoba poduči o djelu koje je počinila, tj. da je to djelo – djelo koje izvodi iz islama, a zatim nastavi raditi to djelo – onda postaje nevjernik.
Dokaz za ovo je konsenzus ashaba, radijallahu anhum, koji su smatrali da djela učinjena pogrešnim tumačenjem imaju propis greške, koju je Uzvišeni Allah oprostio, zbog slijedećih dokaza: To je slučaj Kudame ibn Mez'un, radijallahu anhu, kada je pio alkohol sa svojim društvom, a zatim to pravdao riječima Uzvišenog Allaha:

لَيْسَ عَلَى الَّذِينَ آمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ جُنَاحٌ فِيمَا طَعِمُواْ إِذَا مَا اتَّقَواْ وَّآمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ ثُمَّ اتَّقَواْ
وَّآمَنُواْ ثُمَّ اتَّقَواْ وَّأَحْسَنُواْ وَاللّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ

“Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što su oni pojeli i popili prije zabrane kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobro čine.” (El-Maide, 93)