Reply To: Odg: Neoborivi dokazi o strogoj zabrani i stetnosti muzike

Nova naslovna forums ISLAM Islamske teme – razno Neoborivi dokazi o strogoj zabrani i stetnosti muzike Reply To: Odg: Neoborivi dokazi o strogoj zabrani i stetnosti muzike

#6105

evakwd0154
Član

Upotreba muzički instrumenata (stav hanefijskog mezheba)

Pitanje dozvoljenosti upotrebe muzičkih instrumenata možemo svrstati u klasična pitanja islamskog prava. Skoro da ne možemo naići na djelo iz islamskog prava ili hadisa a da u njemu nećemo naći pomenuto pitanje. Ovo pravno pitanje u djelima hanefijske pravne škole možemo naći u sljedećim poglavljima…

1. El-Hazru vel-ibaha, Dozvoljene i zabranjene stvari, ili Babu keraheti, Poglavlje o pokuđenim i zabranjenim stvarima.
2. U Poglavlju o iznajmljivanju (el-idžare), u kojem se navodi da je zabranjeno da se iznajmi osoba koja će pjevati uz muzičke instrumente i za svoje pjevanje uzeti nadoknadu, jer je muzika haram.
3. U Poglavlju o svjedočenju (eš-šehade), gdje se kao primjer navodi da se odbija svjedočenje osoba koje pjevaju i koriste muzičke instrumente.
4. U Poglavlju o otimačini (gasbu), gdje se kao primjer navodi uništenje muzičkog instrumenta i pravna posljedica tog čina….

Zloupotreba islama

Kada su upitanju hadiska djela, onda na ovo pitanje nailazimo u komentarima hadisa koji govore o muzici. Pitanje upotrebe muzičkih instrumenata također je i u našem vremenu jedno od aktuelnih pitanja oko kojeg se vode velike polemike. Nema zapreke da takvih polemika bude i dalje, ali ukoliko se sa njima želi dokazati ispravnost stava koji se temelji na naučnim dokazima.

Međutim, danas se sa ovim pitanjem u velikom broju slučajeva želi ukazati na ”pretjerivanje u vjeri” onih koji muziku smatraju zabranjenom. Mi ćemo u redovima koji slijede navesti mišljenja hanefijskih učenjaka o upotrebi muzičkih instrumenata, kako bismo ustanovili da oni koji zagovaraju ovo mišljenje ne dolaze sa nečim novim na ove prostore, kao što neki koji sebe pripisuju ulemanskim krugovima žele to da dokažu. Stav ostala tri mezheba (šafijskog, hanbelijskog i malikijskog) po ovom pitanju identičan je stavu hanefijskog mezheba.

Ovih dana svjedoci smo manifestacija ”islamske duhovne muzike”, koji se naravno odvijaju pod plaštom vjerske tradicije Bošnjaka muslimana. Naravno, šerijatska argumentacija koju ćemo iznijeti najbolje će pokazati i otkriti koliko takve manifestacije imaju utemeljenja sa onim pod čijim imenom se predstavljaju i pojavljuju. Ukoliko neko želi da takve stvari čini i upražnjava, udovoljavajući svojim prohtjevima i zarađujući svoju dunjalučku nafaku, onda neka zna da mu je ”široko polje”, ali neka to onda ne čini pod okriljem vjerske tradicije Bošnjaka, jer ona sa tim nema ama baš nikakve veze. Ulema i učenjaci na ovim prostorima u proteklim vremenima bili su ljudi koji su dostojno i dosljedno čuvali svoju vjeru, i sa velikim žarom su se borili da sačuvaju njene propise. O tome svjedoče, između ostalog, i hiljade rukopisa iz raznih islamskih znanosti.

Citati iz djela hanefijskog mezheba

U poznatom pravnom djelu hanefijskog mezheba El-Muhtar stoji: ”Slušanje muzičkih instrumenata je haram – veliki grijeh.” A u komentaru pomenutog djela koje se zove El-Ihtijar navode se riječi Ebu Jusufa, učenika Ebu Hanife, r.a., koji je rekao: ”U kuću iz koje se čuju muzički instrumenti ja ulazim bez dozvole vlasnika kuće, zato jer je sprečavanje zla obaveza.”

Nakon ovih riječi pisac pomenutog djela, Abdullah ibn Mahmud ibn Mevdud el-Mevsuli, rekao je: ”Čovjeka koji u svojoj kući čini grijehe, imam (vladar) je obavezan da ga spriječi u tome. Ako prestane sa činjenjem pomenutog grijeha, ostavit će ga, ako ne, ima pravo da ga zatvori u zatvor ili da ga bičuje.” (5/421-422.)

Kaže Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, učenik imama Ebu Hanife: “Zabranit ćemo zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) slušanje muzike.” (El-Muhalla, Ibn Hazm, 11/158.)

Poznati mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed, pisac unikatnog djela Enfeu Delail, u komentaru riječi Kudurija: ”Nije dozvoljeno iznajmljivanje radi naricanja i muzike”, kaže: ”I drugih vidova zabave, jer je iznajmljivanje radi harama, haram.” (L-194, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka)
Rekao je Ubejdullah ibn Mesud el-Mahbubi u svom djelu En-Nukaje, spominjući čije se svjedočenje odbija: ”I pjevačice.” Mulla Ali el-Kari, komentirajući ove riječi, kaže: ”Jer je haram ženi podizanje glasa.” (Fethu Babil-Inajeti, 3/141.)
A imam Šemsuddin Serhasi u svom djelu El-Mebsut rekao je: “Nije dozvoljeno iznajmljivati nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost prema Allahu.” (El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu imam Es-Serhasi spominje da se odbija svjedočenje onoga koji sluša muziku. (El-Mebsut, 16/132.)
Poznati hanefijski učenjak Alauddin el-Kasani u svom poznatom djelu Bedaiu Sanai rekao je: “Naše ubjeđenje je da je muzika strogo zabranjena – haram.” (6/84.) Govoreći o stvarima koji mogu da budu predmet za iznajmljivanje, ovaj hanefijski pravnik kaže: ”Tako da je iznajmljivanje za stvari koje su grijeh neispravno, zato što je to iznajmljivanje radi koristi koja se sa šerijatskog aspekta ne može smatrati korisnom. Kao npr. da se osoba iznajmi radi igre i zabave, i da se iznajme pjevačica i narikača radi pjevanja i naricanja.”
Zatim, imam Kasani kada navodi grijehe radi kojih nije dozvoljeno iznajmiti osobu, navodi i iznajmljivanje da bi ”ubio neku drugu osobu”. (4/39) Iz navedenih citata možemo vidjeti da su pravnici hanefijskog mezheba muziku stavili na stepen velikih grijeha.

U Poglavlju o svjedočenju ovaj učenjak, kada govori čije se svjedočenje prima, navodi više definicija. Jedna od tih definicija jeste da je to osoba ”koja se kloni velikih grijeha i izvršava stroge obaveze”. Poslije toga navodi primjere grijeha zbog kojih se odbija svjedočenje čovjeka među kojima navodi i pjevanje i muzičke instrumente! (5/402-403.)

Imam Ebu Bekr el-Merginani, spominjući skupine ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, kaže: “…niti od onoga koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh (el-kebireh).” (El-Hidaje, 3/123, El-Bahrur-raik, 7/88.) Na drugom mjestu imam El-Merginani kaže: “Nije dozvoljeno iznajmiti pjevačicu niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu.” (El-Hidaje, 3/238.)
Imam Bedruddin el-Ajni, u svome komentaru djela El-Hidaje, pojašnjavajući prethodno spomenute a zabranjene stvari za zabavu, kaže: “…kao što je frula, bubanj i slično njima.” (El-Binaje, 10/282.)

Imam Muhammed Abdul-Kadir er-Razi kaže: “Slušanje muzike je haram, posebno u današnje vrijeme.” (Tuhfetul-muluk, 284.)
A Ibnul-Humam kaže: “Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu.” (Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
Imam Alauddin el-Haskefi kaže: “Nije dozvoljeno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu.” (Ed-Durrul-muhtar, 9/92, sa Reddul-muhtar)

A imam Ibn Abidin kaže: “…jer je muzika haram.” (Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.) Na početku smo spomenuli da se upotreba muzičkih instrumenata spominje također i u Poglavlju o gasbu (otimačini).

Uništavanje muzičkih instrumenata

Ukoliko bi se muslimanu uništile svari koje mu nisu dozvoljene za držanje, kao alkohol, muzički instrumenti i sl., da li je obaveza da se nadoknade? U hanefijskoj pravnoj školi nailazimo na dva mišljenja.
Prvo mišljenje je da je obaveza pomenute stvari nadoknaditi i to je mišljenje Ebu Hanife. On svoje mišljenje temelji na tome da su pomenute stvari predmeti koji mogu da se koriste i u svrhe koje su dozvoljene, kao da se npr. od materijala od kojeg je napravljen muzički instrument napravi neka druga stvar čija je upotreba dozvoljena.

Drugo mišljenje je da nije obaveza nadoknaditi pomenute predmete, jer je njihova upotreba zabranjena, i sa njihovim uništavanjem ostvaruje se princip naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Ovo je mišljenje Ebu Jusufa i Muhammeda. Spominje se u djelu El-Džamiu es-Sagir: ”Fetva se izdaje po mišljenju njih dvojice, tj. da nadoknada nije obavezna, zbog mnoštva griješenja u našem vremenu.” (Fethu Babil-Inajeti, 3/472., Fethul-Kadir, 9/367.)

Kaže mostarski muftija Ahmed ibn Muhammed u svom djelu Enfeu Delail, nakon što je spomenuo razilaženje između Ebu Hanife i Muhammeda: ”Kada je u pitanju nadoknada, fetva se izdaje po mišljenju njih dvojice (Ebu Jusufa i Muhammeda).” (L-223, Rukopis broj 966, Gazi Husrev-begova biblioteka) Kaže Mulla Ali El-Kari: ”Upotreba muzičkih instrumenata zabranjena je jednoglasnim mišljenjem.” (Fethu Babil-Inajeti, 3/24.)

Iz svega spomenutog jasno možemo vidjeti da se muzika i muzički instrumenti u hanefijskoj pravnoj školi ubrajaju u velike grijehe. I taj grijeh, kako god je uzrok kazne na Ahiretu, također je uzrok da se ”svjedočenje” onoga koji to čini odbija kada je u pitanju šerijatski sud. Težinu ovoga grijeha lahko ćemo razumjeti ukoliko uzmemo u obzir da je zasigurno velika sramota za svakog muslimana da bude od onih čije se svjedočenje ne prima, jer je to osobina velikih grješnika!

Piše: Hafiz Dževad Gološ

Novo na naslovnoj