[Anonimno]

Ibn Kajjim, rahimehullah, u svojoj knjizi Tarikul hidžretejn, kaže: “Kategorija slijepih sljedbenika i
nevjernika džahila (neznalice) i onih koji ih slijede. Oni govere: ‘Mi smo na ovome zatekli naše
očeve i mi se za njima povodimo…’ Ummet se složio da su pripadnici ove kategorije kafiri,
unatoč tome što su džahili, ili oni koji slijepo slijede svoje vođe i glavešine…” Prenosi se u
vjerodostojnoj predaji od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “
.” A ovaj mukallid (slijepi sljedbenik) nije musliman, a razuman je i podliježe šerijatskim
obavezama. Onaj ko podliježe šerijatskim obavezama, a uz to je razuman, ili je u islamu ili u
kufru (tj. ili je musliman ili kafir).
A što se tiče onog do koga nije dospjela da'va (poziv u Allahovu vjeru), takav nema obaveza i u
tom stanju on biva kao djeca i luđaci u pogledu odgovornosti, a o čemu smo već govorili.
Islam je ispoljavanje Allahove jednoće i robovanje Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, te
vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A njegovi sljedbenici vjeruju
u ono s čim je došao. Ako rob ne dođe sa ovim, nije musliman. U tom slučaju, ako nije kafir
inadžija onda je kafir džahil. Suština ove kategorije (o kojoj je na početku bilo riječi) se ogleda u
tome da su oni kafiri džahili a ne inadžije. To što nisu inadžije ne izvodi ih iz kruga kufra. (Zatim
je šejh nastavio govoriti o džahilu koji se okreće od spoznaje i džahilu koji nema mogućnosti da
dođe do upute. Oba su nevjernici, s tim da će prvi biti kažnjen zbog okretanja a drugi neće biti
kažnjen već će biti iskušan na Ahiretu zbog toga što nad njim nije upostavljen argument na
ovome svijetu…)
Već je na robu obaveza da vjeruje, da svako onaj ko ispovjeda drugu vjeru osim islama postaje
kafirom i da Allah neće kazniti nikoga dok mu ne dostavi dokaz putem poslanika. Ovo je
uopćeno, a pojedinačni slučajevi se vraćaju Allahovom znanju i mudrosti. Ovo se odnosi na
propis nagrade i kazne. A što se tiče na dunjaluku prema njima se postupa shodno vanjštini.
Djeca i luđaci od nevjernika imaju propis njihovih štićenika.
Ovim pojašnjenjem razbijaju se nejasnoće u ovoj mes'eli koja se temelji na četiri osnove:
Prva: Allah, dželle ša'nuhu, neće kazniti nikoga osim nakon uspostave argumenta nad njim (ar.
kijamul hudže).
Druga: Kazna (na dunjaluku i ahiretu) se zaslužuje uz dva uzroka ili dvije stvari: Prva je –
okretanje od dokaza a druga je – neprihvatanje iz oholosti i inata. A što se tiče kufra džehla, bez
dostavljanja dokaza i u slučaju nemogućnosti njegove spoznaje, u tom slučaju Allah je negirao
njegovo kažnjavanje dok se ne dostavi poslanički dokaz.
Treća osnova: Dostavljanje dokaza se razlikuje shodno vremenu, prostoru i osobi. Tako,
nekada, u nekom vremenu i mjestu biva dostavljen Allahov dokaz mimo drugog vremena i
mjesta…
Četvrta osnova: “Allahove radnje su shodno Njegovoj mudrosti.”
Tarikul hidžretejn, str. 411-414

Šejh eš-Šenkiti, rahimehullah, kaže: ”Širk Allahu u Njegovom sudu i širk Njemu u ‘ibadetu;
oboje su istog značenja, medju njima nema apsolutno nikakve razlike. Tako je onaj koji slijedi
neko uredjenje (nizam), mimo Allahovog nizama i zakonodavstvo (zakon) mimo Allahovog
zakonodavstva (zakona) – poput onoga je koji čini ‘ibadet kipovima i sedždu idolima. Medju
njima nema nikakve razlike u bilo kojem pogledu. I obojica su mušrici u Allaha.” (Adwa'ul-Bejan
, 7/162 i Nawaqidul-Iman , 297. str.)
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: ”U Kur'anu je došlo, a postoji i vjerodostojan konsenzus, da
je dini islam derogirao svaki din (vjeru) prije njega i da je onaj koji se pridržava onoga s čime je
došao Tevrat i Indžil, a ne slijedi Kur'an – kafir. Allah je anulirao svaki zakon koji je bio u
Tevratu i Indžilu i drugim vjerama, i džinnima i ljudima obaveznim učinio propise
(zakone) islama. Tako nema harama, osim onoga kojeg je islam oharamio, niti farda, osim
onoga na kojeg islam obavezuje.” (Ahkamu Ehlidh-Dhimme, 1/259)
Imam Ibn Hazm el-Endelusi, rahimehullah (preselio 456. g. h) u svojoj knjizi ”El-Ihkam fi
Usulil-Ahkam kaže (6/110): ”…jer inoviranje propisa (sudova, zakona) mora biti na jedan od
četiri načina: ili da obori obavezujući fard, poput anuliranja nekih namaza, ili nečega od posta, ili
nečega od zekata, ili nečega od hadždža, ili djela hadda (kazne) za zinaluk, ili hadda za
potvoru, ili da sve to anulira. Ili da doda na nešto od njih, ili da inovira novi fard, ili da ohalali
zabranjeno, poput ohalaljivanja svinjskog mesa, vina i strvine, ili da oharami dozvoljeno, poput
dozvole mesa ovna i sl. O kojem god načinu da se radi – njegov zagovornik je kafir – mušrik,
pridružuje se Židovima i kršćanima. I fard je svakog muslimana da ubije onoga koji
dozvoli nešto od ovoga (kada postoji darul-Islam, tj. islamska država), bez traženja pokajanja
niti primanja tevbe, ako bi se pokajao, te uzimanje njegovog imetka za državnu kasu muslimana
(bejtulmal), jer je izmijenio svoj din, a ‘alejhis-selam je rekao: ”Ko god promjeni svoj din – ubijte
ga.” Utječemo se Allahu od srdžbe radi neistine koja bi nas dovela do ovih uništavajuæih
stvari