[Anonimno]

O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore „Vjerujemo!” a srcem ne vjeruju, i Jevreji koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao riječima s mjesta njihovih izvrću i govore: „Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!”
A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. To su oni čija srca Allah ne želi da očisti; njih na ovom svijetu čeka poniženje, a na onom svijetu patnja golema (5/41).

Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje? (5/50).
Ova cjelina raspravlja o najdelikatnijem problemu islamskog vjerovanja i islamskog programa, a to je sistem vlasti i života u islamu … To je problem o kome je bilo govora ranije u surama Alu Imran i En-Nisa, ali on u ovoj suri poprimna strogo utvrđen oblik. Na ovaj problem ukazuje tekst svojim riječima i izrazima, a ne svojim smislom i sugestijom …
To je problem vlasti, zakona i sudstva – a iza toga je problem Božanstva, monoteizma i vjerovanja – i on se u suštini svodi na odgovor na pitanje:
Hoće li vlast, zakon i sudstvo biti prema Allahovim ugovorima, dokumentima i zakonima za koje je tražio da ih čuvaju pripadnici nebeskih vjera, jedne za drugom, i kojima je obavezivao poslanike i one koji su preuzimali vlast poslije njih kako bi išli putem kojim su išli poslanici? Ili će to sve biti prepušteno prevrtljivim strastima, interesima koji nemaju čvrst korijen u Allahovom šeriatu ili običajnom pravu o kome postigne saglasnost jedna ili više generacija? Drugim riječima: hoće li Božanstvo, vlast i uprava na zemlji i u životu ljudi pripadati Allahu ili će to sve ili nešto od toga pripadati nekom od njegovih stvorenja koje će ljudima propisivati ono što Allah nije dozvolio?
Uzvišeni Allah kaže da je On Allah i da nema drugog Boga osim Njega i da su Njegovi zakoni koje je propisivao ljudima u skladu sa činjenicom da je On njihovo Božanstvo, a da su oni Njemu potčinjeni i da su se oni ugovorom obavezali da će ih ispunjavati, da su upravo oni to što mora da vlada ovom zemljom, da su upravo ti zakoni to čemu ljudi treba da se obraćaju u sudskim sporovima i da su oni zapravo to po čemu su poslanici morali suditi kao i vladari koji su dolazili poslije njih …
Uzvišeni Allah kaže da nema milosti u ovoj stvari, da nema popuštanja ni u čemu kad je ovo u pitanju i da nema odstupanja od ovoga ni u najmanjoj stvari. On također kaže da ništa ne znači ono što se međusobno dogovori jedna generacija niti ono oko čega se složi jedna grupa, ako to spada u ono što Allah nije dozvolio, ni u malom ni u velikom!
Uzvišeni Allah kaže da je pitanje, u cijeloj ovoj stvari, pitanje vjerovanja ili nevjerovanja, pitanje islama ili neznaboštva, pitanje zakona ili strasti, i da u ovoj stvari nema sredine, nagodbe i naravnanja! Vjernici su oni koji sude prema onome što je Allah objavio – ne ispuštajući nijedno slovo niti mijenjajući išta – dok su nevjernici, nasilnici i griješnici ti koji ne sude prema onome što je Allah objavio. Stoga, vladari ili potpuno postupaju po Allahovom šeriatu pa su u sferi vjere, ili postupaju po nekim drugim zakonima po kojima Allah nije dozvolio da se postupa pa su nevjernici, nasilnici i griješnici. Ljudi od vladara i sudija ili prihvataju Allahove propise i Njegove odredbe po svojim pitanjima pa su vjernici, ili ih ne prihvataju pa nisu vjernici. .. Nema sredine između ovog i onog puta, nema argumenta, nema isprike i nema pozivanja na interes. Allah je Gospodar ljudi i On zna šta je njihov interes, pa zato i donosi Svoje zakone za ostvarenje istinskih interesa ljudi. Od Njegovog propisa i zakona nema boljeg propisa ni zakona. Niko od ljudi nema pravo da kaže: ja odbijam Allahov zakon, ili ja bolje poznajem interese ljudi od Allaha… Ako to kaže – jezikom ili postupkom – sigurno je izišao iz sfere vjerovanja …
Zar nije ljudima Kur’an I Sunnet dovoljan da svatu da Vlast-Zakon I Sudstvo pripada samo Allahu azze we dzell.
Sta mislite jos koliko godina im treba da SVATE???
Ako se širk i ono što ga prati proširi u jednoj zemlji, tako da sud, vlast i pozivanje bude na nešto
mimo Kur'ana i sunneta. Ta zemlja postaje zemljom kufra i širka po konsenzusu učenjaka
utemeljenih na osnovama objave. Kur'an u cjelosti ukazuje na to. Zbog toga stanovnicima takve
zemlje od muslimana je obaveza da se odreknu i osude ubjeđenja nevjernika i zablude, a ako
ne onda je potrebno odseliti se.
Šejh Hamed b. Atik, rahimehullah