Reply To: Odg: Pitanje za RPG, a i ostalih, i odgovor na pitanje u vezi sejha el-Hejtemija!!!

Nova naslovna forums Vijesti, aktuelnosti, zanimljivosti… Zanimljivosti Pitanje za RPG, a i ostalih, i odgovor na pitanje u vezi sejha el-Hejtemija!!! Reply To: Odg: Pitanje za RPG, a i ostalih, i odgovor na pitanje u vezi sejha el-Hejtemija!!!

#11762

Anonimno

Abdun lillah post=6365 wrote: Evo RPG, ovo ti je brat Ebu Muhammed preporucio!!! Nadam se da ces Muski odgovoriti, i da neces ovo brisat, nek svak procita, i sam donese zakljucak od posjetioca ovog foruma.
Govor ucenjaka nije dokaz i cesto ne znaci ono sto ljudi misle da znaci, i muteshabih u njemu se vraca muhkemu.
Neprijatelji la ilahe illallah poput tog RPG prije svega moraju pojasniti da li covjek moze biti musliman ako upadne u veliki sirk, ili ga dozvoli, ili ne zna da musrik nema pri sebi znacenje la ilahe illallah.
Tek kada se ova rasprava zavrsi moze se preci na presudu nekog ucenjaka nad odredjenom osobom.
Kakva je korist u raspravi o presudi sejha Abdullaha nad Hejtemijem ako se covjek suprotstavlja u osnovi mes'ele, sto znaci da nije problem u Abdullahu i Hejtemiju.
Taj din kojeg zagovaraju je din muftije Kaide, Atijetullaha, koji vjeruje da osnovi tewhida ne steti pojava velikog sirka, ako se dogodi prije uspostave poslanickog argumenta.
Osoba ovakvog vjerovanja nije musliman, vec je kafir.
Ibn Hadžer u komentaru na četrdeset hadisa, komentirajući hadis od Ibn Abbasa: “Ako tražiš, traži od Allaha…” je rekao da je njegovo značenje da je onaj koji prizove (dovi) nekoga mimo Allaha nevjernik. Na ovu temu je napisao posebnu knjigu pod naslovom الإعلام بقواطع الإسلام. U njoj je spomenuo mnoge vrste govora i djela i za svaku od njih spominje da izvodi iz islama i da njome određena osoba postaje kafirom, a većina od toga nije jednaka ni desetina onoga o čemu mi govorimo.
Dalje kaže Ebu Muhammed u fus-noti:
Šejh Muhammed namjerno prenosi ovaj stav Ibn Hadžera el-Hejtemija da bi zatvorio vrata onima koji kažu da je El-Hejtemi dozvolio traženje dove od mrtvog, za vrijeme Berzeh, koje je također dova jer se njome priziva mrtvi koji nisu u stanju sebi pomoći a kamoli drugom.
Šejh ‘Abdullatif je također spriječavao da se kaže da je El-Hejtemi to dozvolio te je njegov govor protumačio u značenju novotarskog tevessula poput riječi čovjeka “Allahu moj, molim Te Tvojim Poslanikom” i slično, što su neki učenjaci potonjih generacija nazvali “istigathom” (traženje pomoći) ili “istrišfa'om” tj. uzimanje zagovornika i tako dalje.
Rekao je Šejkh ‘Abdullatif u odgovoru Ibn Džirdžisu: “Što se tiče njegovih riječi da su Es-Subki, El-Qastelani, Es-Semhudi i Ibn Hadžer El-Hejtemi u “El-Dževheru-l-Munazzam, rekli: ‘Traženje pomoći od njega, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i od drugih je u značenju tevessula Allahu njegovim ugledom do kraja njegovih riječi… Mes'ela traženja pomoći njime i njegovim ugledom nije predmet spora. Ono što učeni žele jeste da traži od Allaha ugledom jegovog roba i istighatheh (traženje pomoći). Prethodilo je da je pojam tevessul postao kolektivnim (mušterek). Obožavaoci kaburova (pojam) tevessul koriste za traženje pomoći od drugog mimo Allaha, dovu njemu s čežnjom i strepnjom, kalnjem, zavjetom i veličanjem njega na način koji nije propisan u pogledu stvorenja. A ehlul-‘ilm ga koriste za slijeđenje i pridržavanje Sunneta, pa se Allahu približavaju (tevessule se) onim što im je propisano od ‘ibadeta, i onim čime je došao Njegov rob i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i ovo je tevesul u tradiciji, Kur'anu i Sunnetu, kao što će ti doči detaljno, inšaAllahu te'ala. Među njima ima onih koji ga koriste za traženje od Allaha, dovu Allahu ugledom Njegovog vjerovjesnika, ili pravom Njegovog dobrog roba, ili Njegovim dobrim robovima, i ovo je ono što je preovladavajuće u upotrebi potonjih generacija poput Es-Subkija, El-Qastelanija i Ibn Hadžera.”
(Minhadžu-t-te'sis, str. 338-339)
Rekoh ja, Ebu Muhammed, postupak sejha Abdullatifa je dokaz da ni u kom slucaju ne vidi ostanak osnove islama za osobu koja je dozvolila da se trazi od mrtvog, tj da mu se dovi, a on ne moze ni ono sto je mogao dok je bio ziv. Zbog toga je tumacio njihove rijeci u znacenju novotarskog tevessula. Kada se covjek nalazi pred opcijom da bira izmedju Allaha i mrtvog, a mrtvi nije u stanju to uraditi, nema sumnje da je tada ili obavezno ili pohvalno traziti samo od Allaha, a kaze se da je usmjeravanje stvorenju onoga sto je Allah naredio naredbom pohvalnosti ili obligatnosti veliki sirk u ibadetu.
Rekoh, ova slika dove trazenja rijecima je najpreca da bude veliki sirk, i jeste.
Allahova Knjiga od pocetka do kraja pojasnjava da je “dova drugom” ibadet drugom, i nije izuzela osim trazenja pomoci od stvorenja u onome sto moze od uobicajenih stvari.
A dova se dijeli na dvije vrste: dova ibadeta i dova trazenja rijecima, a oboje je sustinski ibadet.
A Allah nije propisao da od Njega na primjer trazimo da nam doda casu vode sa stola, niti zabranio ili sirkom ucinio da to trazimo od prisutne zive osobe.
Evo, mi njima postavljamo dva lahka pitanja. Neka im pomognu i njihovi “sejhovi” ako zele, nije problem. 1. Kakav je propis osobe koja se pripisuje tewhidu a iz neznanja mrklog je dozvolila ili upala u sustinu velikog sirka? 2. Kakav je propis istog ako ne zna da je takav musrik, tj. da pri sebi nema znacenje la ilahe illallah?
Nakon toga, kakav je propis vlade Hamasa i ostalih tagutskih vlada kao i onih koji ne znaju da nisu muslimani, i negaciju tewhida njima nazivaju pretjerivanjem i vjerom haridzija?
I poslednje: 3. Neka mi RPG – Allah ce mu se osvetiti za nepravdu – spomene taj veliki grijeh kojeg smatram sirkom i zbog njega tekfirim, pa sam zbog toga neoaridzija. Ako to ne uradi ocigledno je da je lazac, a prije toga je slagao na Allaha i Njegovog Poslanika.
Vazna i ja mislim posljednja opaska i napomena pod ovom temom!
Kazem, slijedece tacke su dokaz da njihovo buncanje u vezi subhe sejh Abdullah-Hejtemi nije nista drugo do ocajnicki neiskreni munaficki pokusaj gasenja Allahovog svjetla, makar to bilo nenamjerno.
1. Prema njihovom vjerovanju za osnovu tewhida nije potrebno uvjerenje da je psovanje vjere rusi. Tako su protumacili fetvu sejha Nasira el-Fahda. takodjer, slucaj Albanija i psovanja vjere.
2. Osnovi tewhida ne skodi ako covjek vjeruje da je sve ono sto rade tagutske vlade mali kufr, osim ako ga ohalale. Zato je Albani jos uvijek kod njih ono sto jeste, kao i ucenjaci taguta na Poluostrvu. Volio bih znati sta kazu o sadasnjem muftiji, koji je zabranio ustanak protiv muslimana Mubareka!
3. Osnova tewhida se ostvaruje uz tehakum tagutu kada nema serijatskih sudnica.
4. Osnova tewhida se ostvaruje iako covjek ne zna da mora da sudi samo Allahovim zakonom i da je zabranjeno tahkimiti tagutski, suprotni.
5. Osnova tewhida se ostvaruje uprkos dozvoli trazenja pomoci od mrtvog u Berzekhu. Tako tumace rijeci Hejtemija i presudjuju mu islamom!
Itd…
Da su iskreni bili prema sebi bilo bi ih stid da zucnu bilo sta u vezi subhe Hejtemi-sejh Abdullah.
Svaki nas brat, kada pocnu sa ovim, treba da ih konfrontira sa spomenutim tackama, kao i svaki ravedan tragaoc za istinom.
Sta sacinjava osnovu tewhida kod njih!?
Sigurno ne znaju…
Ali ono sto je jasno jeste da je pravilo kod njih da je osnova tewhida kod njih ono u sta nije upao neko od onih koje vole “zbog vjere”, drze ih ucenim ili mudzahidima, misle da su upali u njega ili su naculi nesto…ovo je sigurni!
Cuj, odgovori na pitanje o Hejtemiju – a imamo odgovor kojeg oni nigdje ne mogu naci, osim ako im Allah to zeli – a prije toga su iskrivili osnovu tewhida.
Allah ih ubio kuda se odmecu!
Vidjecemo inshallah, ako pozivimo, kakav ce biti zavrsetak ovog RPG i njemu slicnih, i onih koji su ga pustili i poducili da radi ono sto radi.
Allahu nas, Tvoji smo i Tebi cemo se vratiti!

Bismillah, wessalatu wesselamu ala resulillah!

Zbog dunjalučkih poslova, nekoliko dana nisam uopšte palio kompjuter, i bilo mi je jako žao što su administratori još jednom dozvolili nosiocima zablude da pokrenu još jednu raspravu, koja nam oduzima dragocjeno vrijeme koje možemo iskoristiti na bolji način. Ovo zato što su na ovom forumu mnogo puta inicirane rasprave, a uprkos dokazima, druga strana je ustrajala na svome. Također, smatramo da je ponovna rasprava sa neoharidžijama samo način da se njima da na značaju, nakon što su naše daije argumentovano odgovorile na neoharidžijsku zabludu.

Rasprava postaje besmislena ako se prisjetimo metodologije kojom se koristila skupina Nedžada Balkana u cilju dokazivanja svojih zabludjelih stavova. Sjećamo se da je na početku fitne Salih el-Fewzan bio od učenjaka tewhida, jer je imao određene stavove koji su godili balkanovcima. Međutim, ubrzo je šejh Fewzan postao ulema taguta i mušrik, ali je Gunejman ostao biti jedan od rijetkih učenjaka muwehhida, jer – pogađate i sami – njegovi stavovi su išli u prilog skupini (kako su oni mislili). Međutim, i Gunejman je postao mušrik, nakon što se javno odrekao onih koji su krivo protumačili njegove stavove i opšte riječi spustili na pojedinca. Tako se broj učenjaka muslimana smanjivao dok nije postao jednak nuli. Čak je i Ebu Merjem, koji je jedan od poglavara modernih haridžija u čitavom svijetu, postao mušrik/kafir, jer se i on, iako je protekfirio čitav ummet, usprotivio “tewhidu” Nedžada Balkana.

Međutim, skupina Nedžada Balkana je nastavila sa podmuklim falsifikatima, kojima je koristila govore uleme koju mi respektujemo, kako bi dokazali svoje stavove. Tako su koristili fetve šejhova koje su sami protekfirili, a sve kako bi dokazali “istinu na koju su”. Sjetimo se samo jednog primjera, kada je na našem forumu postavljena fetva od Sejha Abdurrahmana ibn Nasir El-Berraka u kojoj on navodno tekfiri Albanija. Prevodilac je namjerno iskrivio značenje originalnog teksta kako bi dokazao svoj stav. Detaljnije pogledajte:

http://www.putvjernika.com/Forum/17-Pitanja-i-odgovori-o-islamu/2649-Fetva-od-Sejha-Abdurrahmana-ibn-Nasir-El-Berraka.html

Imajući sve gore napisano, jasno je da rasprava sa ljudima koji su zagovornici i sljedbenici ovako mračnih ideja nema puno efekata. Međutim, s obzirom da su moderatori foruma već napravili grešku dozvolivši postavljanje Ebu Muhammedovog teksta, i imajući u vidu da je taj govor razveselio srca njegovih zabludjelih sljedbenika, koji već nekoliko dana slave i prepričavaju podvig svog učitelja, jer su u tom odgovoru vidjeli trijumf “vjerovjesničkog monoteizma” njihovog šejha, i zbog toga što su neka naša braća osjetila nelagodnost u prsima jer se činilo da je Ebu Muhammed u pravu, odlučili smo da napišemo nekoliko redaka i još jednom pojasnimo metodologiju kojom se služe naši oponenti, a što će, vjerujemo, biti argument nakon koga razumni neće tražiti argumenta.

Vratimo se meseli o šejhu Abdullahu, sinu šejha Muhammeda ibn AbdilVehhaba i njegovom stavu o Hejtemiju koji je dozvolio širk.
Da li je Hejtemi pod istigasom (traženjem pomoći od Poslanika), i istišfaom (traženjem šefata od Poslanika) ciljao na novotarski tevessul ili ne, to ćemo vidjeti iz samog govora Hejtemija. Međutim, prije njegovog govora mi ćemo u cijelosti prenijeti govor imama Abdullaha sina šejha Muhammeda ibn AbdilVehhaba u vezi Hejtemija.

Kaže šejh Abdullah, rahimehullahu teala:

“Pa ako neko ko želi odvratiti od istine i pokoravanja njoj kaže: Iz ove vaše konstatacije proizilazi da onaj ko kaže: ‘O Allahov Poslaniče molim te za šefa'at, da je takav kafir čija je krv halal, te da je većina ummeta u kufru a posebno kasnije generacije zbog jasnih govora njihovih priznatih učenjaka da je takav postupak poželjan. Štaviše, oni su napadali svakog ko bi im se u tome suprostavio!’ Kažem: Nije tako, jer ono što proizilazi iz nekog stava ne mora značiti da je stav koji se zastupa. Primjer tome je što iz našeg govora da je Allah iznad nas ne proizilazi da smo mi mudžessimi (oni koji Allahu pripisuju tijelo).

O onome ko je preselio mi kažemo: To je ummet koji je bio i mi ne tekfirimo osim onoga do koga je doprla naša istinska dawa, pojašnjena mu je istina i nad njim uspostavljen dokaz pa se on i dalje oholi i inati poput većine onih protiv kojih se mi danas borimo a koji ustrajavaju u tom širku i suzdržavaju od izvršavanja vadžiba i ispoljavaju velike grijehe i harame. A drugi dio ljudi koji ne potpadaju pod ovu većinu, protiv njih se borimo zbog toga što pomažu one čije je stanje ovakvo, tako da i oni dobijaju isti propis kada je borba u pitanju. A one koji su bili njih opravdavamo da su pogriješili zato što niko nije sačuvan od greške…”

Potom je šejh spomenuo grešku Omera, radijellahu anhu u vezi određivanja mehra, kao i grešku ashaba u slučaju Zatul envat kada su od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im načini drvo kao što mušrici imaju drvo kako bi bilo sebeb berićeta.

Potom šejh Abdullah kaže:

“Pa ako kažeš: To se odnosi na onoga ko nije bio svjestan ali kada je upozoren on se povratio, ali šta je sa onim ko je istražio dokaze i vidio govor uleme koja je uzor ali je pored toga ustrajao na tome sve dok nije preselio? Kažem: Nema prepreke da opravdamo takvog i ne kažemo da je kafir iako ustraje u svojoj grešci zbog nepostojanja onih koji bi u tom vremenu branili tu meselu svojim jezikom i sabljom, tako da protiv njega nije uspostavljen dokaz niti mu je istina pojašnjena. Štaviše ono što je preovladavalo u vremenu pomenutih autora jeste to da oni nisu čitali govor učenjaka sunneta, a oni od njih do kojih bi govor tih učenjaka dopro bi ga ostavljali prije nego li uopšte dođe do njegova srca. Tako su njihovi stariji oporučivali mlađima da uopšte ne čitaju govor tih učenjaka…”

Potom je šejh spomenuo postupak Muavije, radijellahu anhu, i njegovu grešku u borbi protiv Alije, radijellahu anhu, te na kraju rekao:

“Mi takođe ne kažemo da je kafir onaj čiji je njegov din ispravan, njegova dobrota, znanje, zuhd i bogobojaznost poznati, njegova biografija lijepa i uz to je savjetovao ummet i uložio truda pišući korisna djela, iako je pogriješio u ovoj meseli (obrati pažnju da šejh na početku svoga govora govori o meseli traženja šefata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) ili nekoj drugoj meseli. Mi znamo za njegov govor u Durru i ne negiramo njegovo veliko znanje, zato čitamo njegove knjige poput Šerhul erbeine, Zevadžir i ostale knjige, i oslanjamo se na ono što on prenese jer je on od skupine učenjaka muslimana.” (Durer 1/234-236)

Iz govora šejha Abdullaha se jasno vidi da je on znao da Hejtemi smatra ne samo dozvoljenim već i poželjnim traženje šefata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da se ne radi o novotarskom tevessulu kako Balkan tvrdi već o meseli radi koje je upravo Balkan protekfirio svoga šejha Ebu Merjema (od kojeg je inače naučio aslu din u cijelosti i dopunio ga). Da se radilo o novotarskom tevessulu šejh Abdullah bi rekao da ga ne tekfiri jer se radi o novotariji koja ne izvodi iz vjere, ali šejh Abdullah nije kao opravdanje naveo pomenutu stvar već je kao opravdanje naveo činjenicu da u vremenu Hejtemija nije bilo onih koji su branili ovu meselu te da ga zbog toga ne tekfiri jer smatra da nad njim nije uspostavljen dokaz.

Vratimo se govoru Hejtemija, kako bi se dodatno uvjerili da se radi o traženju pomoći i šefata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne o novotarskom tevessulu.

Kaže Hejtemi komentarišući Busajrijev stih iz kaside o hvalospjevu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koja je prepuna pretjerivanja:

O Poslaniče upute, ovo je traženje pomoći od ožalošćenog
čijem stanju su grijesi naškodili

Kaže Hejtemi komentarišući ovaj stih: “Istigasa (traženje pomoći) je u nominativu i predstavlja predikat izostavljenom subjektu, tj. moja potražnja, a to je poziv onome ko te može spasiti poteškoće ili je umanjiti. A u akuzativu biva meful mutlak tj: Zasigurno tražim pomoć od tebe, u značenju: Dozivam te pozivom ožalošćenog, tj onoga ko je u nevolji i koji je zbunjen i potreban onoga ko će ga spasiti od onoga što će gaupropastiti.” Mineh, komentar 421 stiha.

Iz pomenutog citata se jasno vidi da se ne radi o novotarskom tevessulu u kojem se rob obraća Allahu pozicijom i položajem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već o dozivanju i upućivanju dove Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i traženju pomoći od njega.

Komentarišući Busajrijev stih:

“I došli smo ti iznureni…”

Hejtemi kaže: “Došli smo ti, tj. našim srcima, u značenju: Usmjerili smo ih ka traženju utočišta kod tebe (obraća se Poslaniku sallAllahu alejhi we sellem) od svega lošeg, ili ka tvom plemenitom grobu u stanju iznurenosti i malobrojnosti dobrih djela.”

I kaže Hejtemi: “I zaklinjem te (tj. Poslanika) gore pomenutim i onim što si im dao, da me približiš sebi posredstvom tvog šefata kod Onoga Koji neće iznevjeriti tvoj šefaat, i da mi daš sigurnost od kazne za grijehe koje sam počinio.” Mineh, komentar 380. stiha.

Da li je i ovo takođe novotarski tevessul ili obraćanje Poslaniku, salllahu alejhi ve sellem?!!!

Ovakvih i sličnih govora Hejtemija je puno tako da nemamo potrebe da navodimo druge citate. Treba napomenuti da je Hejtemi pohvalio pomunutu poeziju i njenog autora (ovo kažemo za slučaj da Balkan ne kaže da je Hejtemi samo prokomentarisao Busajrijeve stihove).
Podsjetimo Balkana isto tako da je Hejtemi, govoreći o glavešini kufra i nevjerstva Ibn Arabiju, zagovaraču vahdetul vudžuda rekao sljedeće: “Ono što smo naslijedili od naših šejhova i mudrih učenjaka putem kojih se od Allaha moli kiša i kojima se vraća u donošenju propisa i poznavanju stanja, mekamata i išareta, jeste da je šejh Muhjid-din ibn Arabi od Allahovih evlija, od arifina i vrijednih učenjaka. Složili su se da je on bio najučeniji u svom vremenu, jer je u svakoj znanosti bio onaj koji se slijedi i onaj koji slijedi druge… Bio je najbogobojazniji u svom vremenu, najdosledniji sunnetu i najveće mudžahede (borbe protiv nefsa) tako da je jednom boravio tri mjeseca sa jednim abdestom…” Fetava el-hadisijje 215

Nakon ovih citata ostaje da nam Balkan odgovori na dva pitanja:

1. Kakav je propis Hejtemija zbog njegovih izjava i veličanja imama kufra i širka Ibn Arabija?

2. Kakav je propis šejha Abdullaha koji nije protekfirio Hejtemija?

Ovim pitanjima dodajemo još nekoliko pitanja:

3. Od koga Nedžad Balkan (Ebu Muhamed) uzima znanje? To jest, kome ode ili koga zovne na telefon ili pošalje e-mail da ga upita o onome o čemu ne zna? Potrebno je i dovoljno da upitani navede imena tih učenjaka, ako postoje.

4. Ko su živi učenjaci na dunjaluku za koje Nedžad Balkan smatra da su na ispravnom putu? I ovdje, potrebno je i dovoljno da upitani navede imena tih učenjaka, ako postoje.

5. Ko je danas učeniji u ispravnom znanju od Ebu Muhameda?? I ovdje, potrebno je i dovoljno da upitani navede imena, ako postoje.

Na pitanja 3,4 i 5 potrebno je odgovoriti samo kratko i jasno, bez uvrtanja i filozofiranja, kratko i jasno navesti imena. Ako, pak, Nedžad Balkan, ne bude odgovorio na ova pitanja, onako kako se od njega zahtijeva, jasno i nedvosmisleno, onda ćemo mi zaključiti da izbjegavanje odgovora na ova pitanja znači da Nedžad Balkan sebe smatrati najučenijim čovjekom na planeti, u šta smo ubjeđeni, te da na zemlji nema živog učenjaka koji je na ispravnom putu, u šta smo također ubjeđeni da je to stav Nedžada Balkana.

Novo na naslovnoj