[Anonimno]

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem :
„Nema tog čovjeka, koji ponizi muslimana na javnome mjestu, oskrnavljajući njegovu svetost i oštećujući njegovu čast, a da ga Allah neće poniziti onda kada bude želio Njegovu pomoć. Nema ni jednog čovjeka koji pomogne muslimana na mjestu gdje se skrnavi njegova čast i ruši njegova svetost – a da ga Allah ne pomogne onda kada bude želio Njegovu pomoć.“ (Ebu Davud, 4/271; Ahmed, 4/30; hasen)

Obaveza je svakom muslimanu da čuva svoj jezik i zaštiti ga od prenošenja neistine u svim vremenima i svim mjestima a naročito u vremenima smutnje (fitne), kada se povećaju glasine i želja za njihovim širenjem kao i neutemeljene izjave. U ovim vremenima, uši su u potpunosti spremne da čuju sve što se kaže tako da je opasnost neminovna, jer možda jedna izrečena riječ u vremenu smutnje bude žešća od udarca mačem.

Iz ovog razloga je na muslimanskim masama obaveza da suzdrže svoje jezike od govora kojim se može povećati fitna.Trebamo znati da je jezik najopasniji organ koji je Allah stvorio u ljudskom tijelu i iz tog razloga je On, kako bi vjernicima skrenuo pažnju, rekao:

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj – [al-Isra: 53]

Imam Ibn al-Qajjim al-Dževzijje je rekao:

“Ono što čudi je da osobi bude lahko da se kloni harama, nasilja, bluda, krađe, pijenja alkohola ili gledanje u nedozvoljeno, a opet joj bude teško da čuva svoj jezik! Tako da vidiš čovjeka za kojeg se kaže da je učen i pobožan zahid ali izgovara riječi koje izazivaju Allahovu srdžbu bez razmišljanja…kako često vidiš čovjeka koji hoda čist od zlih grijeha i nasilja ali vidiš da njegov jezik kalja svačiju čast – bilo mrtvog ili živog, i čak pritom ne vodi računa o tome šta kaže”. (Al-Daa’ wal-Dawa’)