[Anonimno]

Proglašavanje nevjernikom je jedan od najjačih oslonaca vjere

Rekao je šejh Abdullatif ibn Abdurrahman: Ako bi onaj ko proglašava kafirom nekog od ovog
ummeta imao oslonac i dokaz, u tom proglašavanju nevjerstva, u Kur'anu ili sunnetu, zbog toga
što je vidio očiti kufr, kao što je pripisivanje Allahu širka i obožavanje nekoga mimo Allaha,
ismijavanje Allaha Subhanehu ve Te'ala, ili Njegovih ajeta, poslanika, ili utjerivanje poslanika u
laž, ili osjaćaj mržnje prema onome što je Allah objavio od upute i istine, ili negiranje Allahovih
svojstava i veličanstvenih atributa i tome sličnog, onda je onaj ko proglašava ovakvu osobu
nevjernikom u pravu i bit će nagrađen.
On se time pokorava Allahu i Njegovom poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.
Tako da je proglašavanje nekoga nevjernikom radi ostavljanja ovih osnova i nevjerovanje u njih
jedan od najjačih oslonaca vjere što poznaje svako onaj ko ima udjela u poznavanju vjere
islama.
Možda će se proglašavanje nevjernikom uputiti neko od dobrih ljudi ovog ummeta od strane
Allahovih i Poslanikovih neprijatelja
Isto tako se prenosi u hadisu: Onaj ko svom bratu (muslimanu) kaže: Kafire. Na jednog od njih
dvojice će se primijeniti.
A onaj ko ‘isplazi’ jezik proglašavju nevjernicima druge, radi neprijateljstva, ili hira, ili
razlikovanja u mezhebima, kao što se desilo sa mnogim neznalicama, je od njegovih očitih
greški. Upuštanje u proglašavanje nekog nevjernikom, ili fasikom ili zabludjelim, ne pristaje osim
onima koji vide očiti kufr, te da za takav postupak ima dokaz kod Allaha.
Tu su i oni koji proglašavaju ljude nevjernicima radi grijeha koji su mimo kufra, kao što je krađa,
blud, konzumiranje alkohola. Oni su haridžije koje ehlu sunneti smatraju zalutalim novotarima.
Protiv njih su se borili ashabi Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem zbog toga što su
prenešene vjerodostojne predaje o borbi protiv njih i podrstrekavanju na isto. A u njemu se
kaže: Oni će učiti Kur'an ali on neće prelaziti njihovo grlo.
Mnogi od mušrika u ovom vremenu su pogriješili, misleći da ako se proglasi nevjernikom neko
ko je izgovorio šehadet, da je od haridžija. Ali nije tako. Jer izgovor šehadeta neće spriječiti da
ista osoba bude proglašena nevjernikom osim onoga ko spozna njihovo značenje i bude
djelovao po onome što nalažu, ko ispolji iskren ibadet Allahu i ne pripiše Mu nikoga sličnim,
ovakovom šehadet koristi. (Durer sunnije, 12 / 260 – 264).
Šejh Ebu Battin je bio upitan o onima koji prenose: Ko proglasi muslimana nevjernikom on je
postao nevjernik. Pa je, rahimahullah, rekao: Ove riječi nemaju osnove u predaja koje
poznajemo od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem. Nego poznati hadis je: Onaj ko svom
bratu (muslimanu) kaže: Kafire. Na jednog od njih dvojice će se primijeniti. Onaj ko proglasi
neku osobu kafirom, fasikom ili munafikom, radi lošeg prosuđivanja ili ljutnje, molimo Allaha da
mu oprosti. Omer radijallahu anhu rekao da je Hatib b. Ebu Beltea munafik (tj. protekfirio ga).
Isto tako se dešavalo i sa drugim ashabima. Međutim onaj ko proglasi nekog kafirom ili
munafikom iz lične srdžbe ili bez ikakvog prosuđivanja, onda je od od onih za kojih postoji
bojazan.
Džahili kažu: Vi proglašavate muslimane kafirima. Ova osoba nije spoznala niti islam niti tevhid.
Očito je islam ove osobe ne validan, jer ako širk, koje čine mušrici ovog doba, on ne smatra
nečim lošim onda on nije musliman. (Medžmuatu resail vel mesail nedždije, Treći dio, 1 / 654 –
655).