[Anonimno]

PREKRASNA POUKA

Covjek zvani Abu Kudamah As- Sami, koji je zivio u Poslanikovom, s.a.v.s., gradu Medini, je bio poznat po svojoj ljubavi za dzihadom u ime Allaha i kao ucesnik u pohodu na rimljane. Jedanputa, dok je razgovarao sa svojim drugovima, u poslanikovoj dzamiji u Medini, oni mu rekose:
”O Abu Kudamah, reci nam koju si stvar vidio, da te je najvise zadivila, u dzihadu.”
On odgovori:” Jednom sam stigao u grad Rikka ( u Iraku ) sa namjerom da kupim kamilu koja bi mi nosila oruzije. Jednoga dana, nepoznata zena unide u prostoriju u kojoj sam sjedio i rece:
”O Abu Kudamah, ja sam slusala tvoj govor o dzihadu i tvoje podsticanje, budenje zara kod Muslimana da ucestvuju u njemu. Ja sam blagoslovljena sa vise kose nego li vecina drugih zena; ja sam je odsjekla i napravila od nje uzda za konja, i ja sam ih pokrila sa prasinom tako da ih niko ne prepozna. Moja je zelja da ih ti uzmes sa sobom, tako da kada dodes u zemlju nevjernika, i konjanici budu zaposleni u borbi, i strijele budu ispaljene, i macevi isukani, i koplja ispruzena naprijed, onda ih upotrijebi, ili ih podaj nekom kome budu potrebna, zato sto ja zelim da moja kosa svjedoci borbu i zadobije prasinu u ime Allaha. Ja sam udovica, ciji su muz i neki rodaci ubijeni na Allahovom putu, i ja bih isla u dzihad da je to od mene zahtijevano.”

Onda mi je ona dade uzda. Pa rece: ”O Abu Kudamah, znaj da mi je moj muz ostavio sina koji je jedan od najboljih mladica: on je naucio Kur´an, vjestinu macevanja, kao i gadanje lukom; on klanja nocu a danju posti, i ima 15 godina. On je sada na imanju koje je naslijedio od svoga babe. Nadati se je da ce se on vratiti prije nego li ti krenes., zato sto ja zelim da ga posaljem sa tobom kao poklon Allahu Svevisnjem, Najvecem. I ja te molim Allahom da me ne sprijecis da dobijem nagradu koju trazim.”
Abu Kudamah rece: ”Ja sam krenuo iz Rikke sa svojim drugovima kada sam cuo konjanika kako vice iza nas: ” O Abu Kudamah, sacekaj me koji trenutak, Allah ti se smilovao.” Ja se zaustavih i rece svojim drugovima: ” Idite naprijed a ja cu provjeriti ko je ovo.”
Konjanik mi je prisao, zagrlio me, i rekao: ”Slava Allahu koji me nije lisio tvoga drustva i koji me nije vratio razocaranog.” Ja rece: ”Voljeni moj, daj da ti vidim lice, jer da je naredba za nekoga tvojih godina da se bori ja bih ti naredio da nam se pridruzis, a u drugom slucaju bih te vratio nazad.”
Kada je on razotkrio svoje lice, vidio sam mladica koji je izgledao kao puni mjesec ( u ljepoti ), i koji je izgleda zivio finim ( ugodnim ) zivotom. Ja mu rece: ”Voljeni moj, imas li babu?”
On odgovori: ”Ne, u stvari ja dolazim sa tobom da trazim osvetu za moga babu koji je ubijen u ime Allaha, mozda ce Allah dati i meni pogibiju kao sto je dao mome babi.”
Ja ga upith: ”Voljeni moj, imas li majku?” ”da” rece on. Onda ja rece: ”Idi i pitaj za njenu dozvolu, pa ako ti ono dozvoli vrati se nazad, a u drugom slucaju ostani.
Mladic tada rece: ”O Abu Kudamah! Zar me ne prepoznajes?” ”Ne,” odgovorih.
On rece: ”Ja sam sin zene koja ti je dala povjerenje. Kako brzo si zaboravio zahtijev moje majke! Ja sam Insallah sehid, sin sehida! Molim te Allahom da me ne zaustavljas da idem s tobom na Allahovom putu, jer ja sam memorisao Allahovu knjigu, i imam znanje Poslanikova sunneta, i iskusan sam jahac i dobar strijelac, i nisam ostavio nikog ko je bolji borac od mene, pa me nemoj odbiti zbog mojih premalo godina.

Moja me je majka zaklele da se ne vracam, i rekla: ”O sine! Ako sretnes nevjernike, ne okreci im leda, i zrtvuj svoju dusu Allahu, i moli da budes blizak Allahu, i drustvu tvoga babe i tvoga pravednog dajdze u dzenetu; pa ako ti Allah dadne sehadet, posreduj za mene, jer mi je receno da sehid ima pravo zauzimanja za 70 svojih rodaka ( Muslimana ), i 70 svojih komsija ( Muslimana ).
Ona me onda zagrli, podize svoju glavu prema nebesima i rece: ”Moj Gospodaru, ovo je moj sin, cvijt moga srca i najdrazi je mojoj dusi, ja ti ga poklanjam, pa priblizi ga njegovom ocu.”
Kada sam cuo mladiceve rijeci, zaplakao sam od velike zalosti prema njegovom dobrom karakteru i ljepoti ovog mladica, i prema zalosti srca njegove majke, i prema mojoj zapanjenosti kako je ona strpljiva na tome sto je daleko od njega. Mi smo nastavili sa nasim putovanjem; nocu smo odmarali, i kretali bi u zoru.

Za to citavo vrijeme mladic nije prestajao sa spominjanjem i velicanjem Allah. Ja sam posmatrao njegove pokrete, i pronasao sam da je bolji od nas u jahanju. Kako smo se priblizavali neprijateljim, on bi nam ojacavao nasu odlucnost, njegova bi dusa ocvrsnula, a srce se ocistilo, i znaci radosti bi ga okitili.
Mi smo nastavili sve dok se nismo priblizili zemlji nevjernika. Bilo je to blizu zalaska sunca kada smo se zaustavili. Mladic je kuhao hranu za nas, kako bi se iftarili, ali se je iznenada osjetio umorno. On je zatim dugo spavao, i mogao sam ga vidjeti kako se smijeska za vrijeme spavanja.
Kada se probudio ja mu rece: ”Voljeni moj, vidio sam te kako se smjeskas dok si spavao.”
On rece: ”Vidio sam sliku koja mi se dopala i koja me je nasmijala.”

Ja upitah: ”Sta si to vidio?” On odgovori: ”Vidio sam sebe u lijepom zelenom vrtu. Dok sam lutao u njemu, susreo sam srebreni dvorac ciji su balkoni bili od bisera i dragulja. Njegova vrata su bila od zlata, a njihova zavjesa je bila spustena.Onda sam vidio nake djevice, cija su lica bila poput mjeseca ( u ljepoti ), kako podizu zavjese.

Kada su me ugledale, rekose: ”Dobrodosao.” Onda sam cuo kako jedna od njih kaze drugima: ”Ovo je muz blagoslovljene.” Onda mi one rekose: ” Dodi naprijed, Allah ti se smilovao.” Kada sam prisao, ugledao sam sobu na vrhu dvorca, bila je napravljena od crvenog zlata, i imala je zeleni krevet napravljen od dragulja, a noge su mu bile od bijelog srebra.

Na krevetu je bila djevojka cije je lice kao sunce, i da nije bilo Allahove pomoci izgubio bih vid, i izgubio bih razum zbog uredenosti sobe i ljepote djevojke. Kada me je ugledala, djevica me pozdravi: ”Dobrodosao, Allahov robe i voljeni!” Ti si moj i ja sam tvoja.” Htio sam da je zagrlim, ali ona rece: ” Polahko, ne zuri, ti nisi jedan od onih koji rade pogresno. Bilo kako, mi cemo se sresti sutra u vrijeme podne namaza, pa raduj se ( tome susretu )!” Abu Kudamah rece: Ja mu onda rekoh: ”Voljeni moj, vidio si nista nego dobro, i dobro ce biti Insallah.”

Zadivljeni mladicevim snom, otisli smo na spavanje. Kada smo se probudili, pozurili smo, uzjahali nase konje, i pozivac uzviknu: ”O Allahovi konjanici! Uzjasite, radosni sa dzenetom, borite se bili slabi ili snazni!” [Kur´an, 9: 41] Bilo je to svega sat prije nego sto nam se nevjernicka vojska, Allah ih ponizio, priblizila kao roj skakavaca rasiren na sve strane. Prvi od nas, koji je udari na njih, jeste mladic, koji ih je razbjezao, razjedinio njihove linije, i zasao u njihove komadujuce polozaje; ubijo je puno njihovih ljudi, i oborao je na zemlju njihove heroje.

Kada sam ga vidio kako ovo radi, sustigao sam ga, zgrabio uzda njegova konja, i rekao: ”Voljeni moj, povlacenje! Ti si mladic koji nema iskustva u ratovanju.” On odgovori: ”O dajdza! Zar nisi cuo da Allah kaze: ” O vi koji vjerujete! Kada sretnete one koji nevjeruju, na bojnom polju, nikada im leda ne okrecite,” zar zelis da unidem u dzehenem?” Dok smo razgovarali, nevjernici napravise veliku ofanzivu, koja je izazvala cijepanje medu nama, i svako je mora da se postara o sebi. Kada su se dvije strane rastavile, ubijenih je bilo da se nemoze izbrojati. Ja sam jahao okolo razgledajuci ubijene, cija je krv tekla po zemlji, i koji nisu mogli biti prepoznati zbog prasine i krvi koja im je prekrivala lica.

Dok sam jahao, ugledao sam mladica izmedu konjskih kopita, pokrivenog prasinom i krvlju; i on je govorio: ”O muslimani! Tako vam Allaha, dovedite moga dajdzu Abu Kudamaha do mene!”
Na njegovo pomaganje, potrcao sam prema njemu. Nisam mogao prepoznati njegovo lice od silne krvi, i tragova konjskih stopala, Ja rece: ”Ovdje sam, ja sam Abu Kudamah.”
On rece: ” O dajdza, tako mi Gospodara Ka´be , moj se san ostvario. Ja sam sin vlasnika uzda!”
Kada sam ovo cuo bacio sam se na njega i poljubio sam ga izmedu ociju, obrisao prasinu i krv sa njegova lica, i rekao: ”Voljeni moj! Ne zaboravi svoga dajdzu Abu Kudamaha, ucini ga izmedu onih za koje ces posredovati na Sudnjem danu!” On odgovori: ”Tvoja ljubav nemoze biti zaboravljena! Ti si ocistio moje lice sa svojom ( dugom ) haljinom? Moja haljinka je bezvrijedna. O dajdza, ostavi je, zato sto ja zelim da sretnem Allaha u ovome stanju. O dajdza! Hurija koju sam ti opisao, je sad na mojoj glavi, ceka da moja dusa napusti tijelo, i ona mi govori: ”Pozuri, ja te trazim.” O dajdza, tako ti Allaha, ako te On vrati nazad ne ozlijedenog, odnesi moju, krvlju natopljenom, odjecu, mojoj siromasnoj,ozaloscenoj i tuznoj majci, dadni joj je, i reci: ”Allah je primio tvoj poklon:”
On se onda nasmija i rece: ”Ja svjedocim da nema boga osim Allaha, da On nema druga; On je odrzao svoje obecanje, i ja svjedocim da je Muhammed Allahov sluga i Poslanik; ovo je ono sto su nam Allah i Njegov Poslanik obecali, a Allahovo i Poslanikovo obecanje je istinito.”
Njegova je dusa onda napustila njegovo tijelo. Tada smo ga pokrili citavog sa njegovom odjecom, i ukopali, Neka je Allah zadovoljan s njim i sa nama. Kada smo se vratili sa nase ekspedicije i unisli u Rikku, ja sam nastavio pravo prema kuci mladiceve majke. Ona je izasla napolje, i izgledala je vrlo zabrinuta.
Ja sam je pozdravio, i ona je odgovorila na moj selam i rekla: “Da li si dosao kao simpatizer ili kao donosilac radosne vijesti?” ”Objasni mi sta znaci simpatizer i sta znci za tebe donosilac radosne vijesti, Allah ti se smilovo,” odgovorih joj. Ona rece: ” Ako je moj sin dosao nazad ne ozlijeden, onda si ti svakako simpatizer. A ako je on ubijen na Allahovom putu, onda si ti donosilac radosne vijesti!”

Ja rekoh: ” Donosilac radosne vijesti , jer Allah je primio tvoj poklon!”Kada je cula ovo zaplakala je i rekla: ”Da li je prihvatio?”Ja rece: ”Jeste.”

Na sto ona rece: ” Slava Allahu, koji ga je sacuvao za mene na Sudnjem danu.”