Reply To: Odg: Serijal: Pretjerivanje u pogledu grobova i umrlih

#13949
Anonimno
Neaktivan

HUTBA: UKAZIVANJE NA OPASNOST ŠIRKA

HATIB: Šejh Muhammed b. Usejmin,rhm.

Slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova. Kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu:

أَمَرَ أَلَّا تَعْبُدُوا إِلَّا إِيَّاهُ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

“On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf: 40)

Svjedočim da je samo Allah Božanstvo, Koji nema druga.

سُبْحَانَهُ وَتَعَالَىٰ عَمَّا يُشْرِكُونَ

„Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim”(Er-Rum: 40)

I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Poslao ga je s misijom i zadaćom da poziva u “TEVHID” i da ukaže na opasnost i pogubnost “ŠIRKA”, pa se istinski, u ime Allaha, zalagao i borio dok poslanicu Gospodara svoga nije dostavio i dok Allah nije vjeru Svoju sa njime usavršio i blagodat Svoju prema ljudima sa njime upotpunio. Neka je salavat Allahov i selam neizmjerni na njega njegovu porodicu, ashabe i sve one koji put i program njihov budu slijedili do Sudnjeg dana.

O ljudi, poštovana braćo i džematlije! Bojte se Uzvišenog Allaha, izvršavajte ono što vam je naredio, a klonite se onoga_što vam je zabranio, i znajte da je najveća obaveza kojom vas je zadužio “TEVHID”, a to je iskrena pokornost i predanost samo Jedinom Allahu, Koji nema druga. On vas je radi toga i stvorio pa je rekao.

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (robuju).” (Ez-Zarijat: 56)

Korist od toga vraća se vama, jer vama je potrebno da se pokoravate i robujete Allahu kako biste zaslužili Njegovu milost (rahmet) i kako biste bili spašeni Njegove kazne. Allah vam je, dakle, naredio da Mu se pokoravate radi vašeg ličnog interesa, a što se tiče Njega, slavljen neka je On, Njemu vaša pokornost i vaš ibadet nije potreban. Uzvišeni kaže:

إِن تَكْفُرُوا أَنتُمْ وَمَن فِي الْأَرْضِ جَمِيعًا فَإِنَّ اللَّهَ لَغَنِيٌّ حَمِيدٌ

Ako budete nezahvalni (nevjernici) i vi i svi drugi i na Zemlji pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan. (Ibrahim: 8)

A najveće i najopasnije što vam je Allah, dželle šanuhu, strogo zabranio jeste „ŠIRK”, a širk je usmjeravanje ili ukazivanje pokornosti i robovanja, u bilo čemu, nekome drugom mimo Uzvišenog Allaha, kao što je npr. dova (molba), klanje (žrtvovanje), zavjetovanje, strah, nada i dr. Uzvišeni kaže:

إِنَّهُ مَن يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدْ حَرَّمَ اللَّهُ عَلَيْهِ الْجَنَّةَ وَمَأْوَاهُ النَّارُ

Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabranitii boravište će njegovo Džehennem biti.” (El-Ma'ida: 72)

I kaže:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَن يَشَاءُ

„Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim (širk), a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće.“(En-Nisa’: 48)

Širk se dijeli na dvije vrste. Prva je vrsta veliki širk koji izvodi iz dina (islama) i otklanja svetost, neprikosnovenost života i imetka njegovog počinioca na dunjaluku (život i imetak mušrika postaju halal na dunjaluku), izuzev ako je pod “ahdom”, ugovorom sa muslimanima, dok će na ahiretu vječno i zauvijek boraviti u vatri džehennemskoj, pošto je Allah, dželle šanuhu, Džennet za njega zabranjenim učinio i iz okrilja Svoje milosti i oprosta udaljio ga i protjerao. Do ovog širka dolazi i ostvaruje se kada rob (čovjek) posveti nešto od svoje pokornosti i robovanja nekom drugom mimo Allaha, kao kada bi, npr. prizivao mrtve, džine i šejtane da mu pomognu u realizaciji njegovih potreba, te u otklanjanju onoga što ga zadesi od zla i nesreća; ili kada bi njima prinosio žrtve (klao kurbane) povodm iscjeljenja od bolesti ili povodom “njihovog otklanjanja zla od njega.” Tu svakako spada i·ono što se dešava danas kod kuburova (mezarova) nekih “evlija” i “dobrih Allahovih robova” koji su postali idoli kojima se robuje i klanja mimo Uzvišenog Allaha u mnogim mjestima i zemljama na svijetu. Upravo onako kako je to činio narod Nuhov, alejhi selam, prekoračujući granice poštivanja i pažnje prema “DOBRIM” (dobrim Allahovim robovima), govoreći:

لَا تَذَرُنَّ آلِهَتَكُمْ وَلَا تَذَرُنَّ وَدًّا وَلَا سُوَاعًا وَلَا يَغُوثَ وَيَعُوقَ وَنَسْرًا

”Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!” (Nuh: 23)

U Buharijnom Sahihu (zbirci) prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da su u ovom ajetu bili spomenuti dobri ljudi u narodu Nuhovom pa kada su pomrli, šejtan je navratio njihov narod da im načine spomenike (statue, kipove) i postave ih na mjesta na kojima su oni sjedili, pa su tako i učinili i nisu ih uprvo vrijeme obožavali. Međutim, kada je izumrla prva generacija (oni koji su načinili te spomenike) i kada je iščezlo znanje, pretvoreni su u božanstva (počeli su ih obožavati). „A lbn-Džerir, rahimehullah, prenosi od Muhammeda ibn Kissa da su Jegus, Jeuk i Nesr bili dobri ljudi od potomaka Ademovih i da su imali svoje sljedbenike koji su se za njima povodili i slijedili ih, pa kada su pomrli njihovi drugovi, rekli su “Kada bismo ih naslikali (načinili slike, idole ili kipove u njihovim likovima), to bi nas više bodrilo na pobožnost i pokornost (Allahu)”, pa su tako i učinil i (napravili slike, crteže od njihovih likova). Međutim, kada su oni koji su načinili te slike pomrli, naslijedili su ih drugi narodi kojima je došao Iblis i došapnuo (rekao) kako su ih oni (to jest oni prijašnji) obožavali i njima se obraćali da im kišu pošalju, pa su ih (dakle ovi potonji) počeli obožavati.

Robovi Allahovi! Ovo što se desilo narodu Nuhovom, pa su mrtve obožavali, dešava se i danas poklonicima i ljubiteljima kaburova u mnogim zemljama na svijetu, iako, uz to, prizivaju i tvrde da su muslimani.

Druga vrsta širka jeste mali širk, u što naprimjer spada licemjerstvo, zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha: riječi: što bude htio Allah i taj i taj (od ljudi); da nije Allaha i tebe ne bi se desilo to i to, i slično tome. Ova vrsta širka ne izvodi iz dina (islama), ali je opasna i predstavlja veliki grijeh, a katkad može da dovede i do velikog širka.

Robovi Allahovi (draga braćo, poštovane džematlije)!

Ako širk predstavlja ovako veliku opasnost, onda je obaveza muslimana upoznati ga kako bi ga se klonio i to tako što će naučiti i spoznati pravu “akidu”(pravo vjerovanje) i upoznati se sa stvarima koje su mu oprečne i koje ga poništavaju (iz domena velikog širka), ili ga okrnjuju i narušavaju (iz domena malog širka), jer za onoga ko ne poznaje širk postoji opasnost da u njega padne (da ga počini).

Vođa pravovjernih Omer ibn EI-Hattab rekao je: “Približilo se vrijeme kada će ogranci islama biti rušeni jedan po jedan, kada uislamu odrastu oni koji ne poznaju džahilijet (neznaboštvo).”

A Huzejfe ibn el-Jeman, radijallahu anhu, govorio je: “Ljudi su pitali Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da ne upadnem u njega (bojeći se da me ne zadesi).” A kako čovjek ne bi strahovao od padanja u širk kada je od toga strahovao Ibrahim, alejhi selam, prijatelj Allahov, govoreći:

وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ رَبِّ اجْعَلْ هَٰذَا الْبَلَدَ آمِنًا وَاجْنُبْنِي وَبَنِيَّ أَن نَّعْبُدَ الْأَصْنَامَ

”Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaji mene i sinove moje da se klanjamo kumirima,

رَبِّ إِنَّهُنَّ أَضْلَلْنَ كَثِيرًا مِّنَ النَّاسِ

oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli.” (Ibrahim: 35-36)

Tako je molio, unatoč činjenici što je svojom rukama kumire srušio i polomio, međutim, on se bojao iskušenja (“fitneta”), a vjernik se ne hvališe i ne smatra sebe imunim (i nepogrešivim) niti je u potpunoj sigurnosti od kušnje (fitne) pa mu je potrebno da ga Uzvišeni Allah učvrsti na istini i Pravom putu. Kako da čovjek ne strahuje od padanja u širk kada je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio svojim ashabima: „Najviše od čega za vas strahujem jeste mali širk.” “A šta je mali širk’: upitali su a on je odgovorio: “Licemjerstvo! Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu kada nagradi ljude u skladu s njihovim djelima, reći: ‘Idite onima pred kojima ste se na dunjaluku pretvarali pa pogledajte hoćete li naći kod njih ikakvu nagradu (ili nadoknadu).” (Prenosi imam Ahmed).

Šejh Abdurahman ibn Hasan, rahimehullahu, veli: “Ako je mali širk bio opasan i zastrašujući za ashabe Alahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz savršenstvo njihovog znanja (spoznaje) i jačinu njihovog imana, kako onda da ne strahuju od njega i od onoga što je iznad njega (velikog širka) oni koji su daleko ispod njih i u znanju i u vjerovanju (imanu)?” Posebno ako se zna da jedan dio današnje uleme u islamskom svijetu poznaje od “TEVHiDA” onoliko koliko su priznavali i sami mušrici, a ustvari nisu svjesni suštine i smisla božanstva koga je riječ iskrena i istinita (kelimei-šehadet) otpisala svim drugima mimo Svevšenjeg Allaha.

Robovi Allahovi! Kako da ne strahujemo od širka a većina nas danas i ne poznaje šta je širk i koje su njegove vrste, čak da to mjere da su neki džahili (neznalice) ili bezbrižnici i nemarnici za svoje vjerovanja (akidu) počeli tražiti lijek za njihove bolesti kod nadriljekara: dedžala, čarobnjaka (šarlatana i varalica) i sihirbaza (mađioničara), a ovi im, možda, narede da učine širk pa se oni odazovu i poslušaju, kao što je npr. prinošenje žrtve (klanje) džinima, zavjetovanje kaburu (da kod njega kurban zakolje i sl.) tog i tog (“evlije”), oblačenje “HALKE” (prsten a i sl.), konca (sveze) i zapisa (talismana). Drugi, pak, odlaze kod vračara, proroka i gatara (predskazivača, astrologa) da ih pitaju o gajbu (tajnim stvarima) a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko ode vračaru pa ga upita o nečemu, a onda posvjedoči istinitost onoga što on kaže (povjeruje u ono što on kaže) neće mu namaz biti primljen četrdeset dana.“! (Prenosi Muslim).

l još je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ode proroku (proricatelju) pa povjeruje u ono što on kaže zanijekao je (porekao) ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem!“ (Prenosi: Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizija ibn-Madže).

Kako da ne strahujemo od zapadanja u širk kada se danas dobar dio onih koji se deklarišu pripadnicima islama već našao u njemu i praktikuju ga u svim njegovim vidovima pored (kod) kaburova (mezarova) i turbeta koja su sazdana u mnogim gradovima i zemljama. Na njima su podignuta kubeta i niz njih (kaburove) spušteni su zastori (zaogrnuti su u zastore); pored njih su stavljeni sanduci za prikupljanje zavjeta i dobrovoljnih priloga; pripravljeni su i u ređeni za tavaf (kruženje oko njih), dodirivanje, doticanje i potiranje njihovih ruknova (temelja i stupova, strana), iskanje pomoći od njihovih stanara (umrlih) i uzimanje istih za posrednike kod Uzvišenog Allaha baš onako kako su to činili i govorili prvi mušrici, njihova braća:

مَا نَعْبُدُهُمْ إِلَّا لِيُقَرِّبُونَا إِلَى اللَّهِ زُلْفَىٰ

“Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili. (Ez

Zumer:1)

U Buhariji i Muslimu (dvjema vjerodostojnim hadiskim zbirkama) prenosi se od Aiše, radijallahu anhua, da je Ummu Seleme, radijallahu anha, spomenula Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, crkvu koju je vidjela u Abesiniji te slike (idole) koje su se nalazile u njoj pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “To su ljudi koji bi, kada bi umro među njima “dobri čovjek” ili “dobri rob”, podigli u njegovom kaburu džamiju i naslikali bi u njemu te slike (sačinili bi u njemu te idole ili kipove), to su najgora stvorenja kod Allaha.”

Šejhul-islam, Ibn Tejmijje, rahimehullah, komentarišući ovaj hadis, veli: “Oni su sastavili i spojili dva zla, iskušenja (fitneta): fitnet kaburova i fitnet kipova ili idola.” A zatim, Allah mu se smilovaoj dodaje: “Uistinu je širk s kaburom čovjeka za koga se vjeruje da je dobar bliži srcima (ljudima) od širka sa drvetom ili kamenom. S toga ti vidiš (nalaziš) kako su ‘mušrici’ skrušeni, ponizni i srčano predani pokornosti i ibadetu kod kaburova, više negoli u Allahovim kućama (džamijama) ili u praskozorje (osvit zore).

Neki od njih padaju im, čak, i na sedždu, dok se većina uzda u berićet namaza i dove učinjenih kod njih (kaburova ili turbeta) više nego što se uzda kada to obavi u džamijama.”

Zato se bojte Allaha, o robovi Allahovi, i molite Ga da vam pomogne da spoznate istinu, u skladu s njom djelujete i da na njoj ustrajete.

رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً ۚ إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ

„Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na Pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu Onaj Koji mnogo daruje!” (AI-Imran: 8)

Kazah vam ovaj govor moj i molim Allaha da oprosti i meni i vama, pa molite Ga i vi za oprost jer Oni uistinu, mnogo prašta i samilostan je.