Reply To: Odg: Situacija u Iraku

#6114
Anonimno
Neaktivan

Muamer post=239 wrote: Mislim da je ovo strasno sto se desava u Iraku. Nakon nepunih mjesec dana desio se jos jedan teroristicki napad. U tome su poginuli nevini ljudi koji su se skolovali za to kako bi branili drzavu Irak. Ovo treba sluziti na cast svim tim teroristima koji su se odmetnuli i koji zele da prave nered po zemlji. Iskreno zao mi je nevinih ljudi koji ginu i zao mi je sto se situacija ne smieruje u Iraku. Irak je vrlo vazna drzava za nas muslimane i mislim da se mora vratiti stari sjaj te zemlje koja je uvijke plijenila paznju. Nije stvar u tome da li su poginuli Siije ili Sunnije nego stvar je u tome sto su poginuli muslimani koji daju svoj zivot za Irak i koji se muce da u Iraku preraste mir. Zato ti teroristi ne znaju sto cine i zele samo da potpiruju mrznju izmedju muslimana. Kako ce onda zivjeti ostale Sunnije u Iraku kad ih odmetnici sramote i pokazuju mrznju prema vecinskim Siijama. Umjesto da se stanje rijesi na taj nacin sto ce doci do pomirenja izmedju dvije frakcije i da manjinske Sunije pocnu zivjeti mirno i stabilno jer to je vazno za nas Sunnije. U Iraku se skolovao Imam Ahmed i zato mi Irak trebamo voljeti kako bi se pocele skolovati nove generacije Sunnija gdje ce poceti graditi drzavu Irak i gdje ce se poceti graditi skole i Univerziteti, da ponovo Irak zasija svojom naukom. Ovako teroristi idu na to da Irak naprave etnicki isto Siijskom zemljom i da se onemoguci zivot Sunnijama. Oni na to ne misle i oni misle samo na sebe kako da ubiju sto vise ljudi i zato je to nesto strasno jer u njima kipti energija i zelja za unistenjem. Oni nemaju za cilj da nesto sagrade nego samo da sruse i da ubiju. Sad neka im se da drzava Irak na upravljanje oni ne bi znali kako da upravljaju tom drzavom jer su navikli samo na sukobe. Zato su Saudijske Uleme njih definirale Haridzijama i zato oni nose istu cud onih ljudi koji su ubili Hazreti Osmana r.a. i Hazreti Alija r.a. Mislim da se svi trebamo zamisliti sto cinimo jer zalili smo se da Amerikanci unistavaju Irak i drevne gradove a sada nema Amerikanaca i nemamo se na koga pozaliti sem na sebe jer smo svo vrijeme gajili guju u sebi.

Muamere, čovječe!

Amerika NIJE otišla iz Iraka, to je samo privid. Gadni su, viševjekovni i na duge staze njihovi planovi. Hajde, razmisli putem slobodne demokratične misli o skorašnjim vijestima kako će Izrael napasti Iran kad mu se prohtije. A Amerika je, kao, po strani. U to samo bezuman može povjerovati jer Amerika MORA igrati kako drugi sviraju pa i po cijenu da ubijaju svoje predsjednike, napredne ljude, borce za prava…, a “moraju” i ići u tuđe avlije (s puškama) po drogu, naftu, žene, djecu, organe – po sve što im ćefne.

Kažeš: mir. Šta je stvarni mir i ko ga je uzurpirao? Terorista? Je li baš tako ili je to jedini izbor? Policija? Koja? Čija? Koje su joj i čije namjere i instrukcije?
Slažem se oko potpirivanja mržnje, samo treba tačno definisati ko je stvarni potpirator, a ko je zaveden i instrumentaliziran.
I ja sam za pomirenje i guranje ka istom cilju, ali je to, složićeš se, ponekad nemoguće. Nekad čovjek ne može riješiti ni priprostu kućnu problematiku, a nekamoli davnašnje trasirane i izvedene zavade od strane starih “dama”: Britanija, Francuska, Njemačka, pa Amerika, a sve ukupno, vidi čuda, jednako je – IZRAEL.

Amerikanci i njihova sila su samo POJAM, a iz sjene vladaju drugi. Pa, zar Ameriku ne ruše najviše i najbrže? Obrazovanje?! Kultura?! Pljačke?! Lažni izvještaji?! I? Vjerovanje u sotonu?! Sotonska neskrivena obilježja na sve strane?!… Šta bi trebalo biti na kraju? Povezati ih kao životinje i upravljati njima, a to je đavolski posao. Ipak problem zagledaj iz više uglova pa donesi sud jer, ti sigurno više od mene ne žališ niti od mene više voliš ni muslimane niti ljude uopšte. Ne mogu ti to dozvoliti.

A, “guja” jeste uvijek bilo i biće ih (imam ih u komšiluku, ne trebam ići u Irak, Izrael, Ameriku da ih vidim; sve imamo u komšiluku: i bogatog i siromašnog; i ludog i pametnog; i vjernika i nevjernika; i nepoštenog i poštenog; i nazadnog i naprednog…). Samo, guje treba tačno prepoznati i potom ih obezglaviti.

Slažem se, muslimani često rade sami protiv sebe, i puno. Ali, nedostaje definicija muslimana. Često i musliman biva samo pojam baš kao i Amerikanac i tu nastaju manipulacije. Ima li ko statističke podatke koliko to muslimana ode u druge religije, a koliko iz drugih dođu u islam? To će bezjezično najbolje i najkvalitetnije odgovoriti na mnoga pitanja jer, negdje je otuđenje, neko je zalutao pa traži spas.

Zašto ustvari smetaju Kur'an, islam i vjernici? Zato što pravog vjernika ne možeš kupiti niti njime manipulisati, a pošto nužno želiš manipulaciju (ne ti lično), onda ideš na zavađanje: navodno spašavanje nekih naroda, a ustvari na razaranje, ubijanje, iskorjenjivanje, kraće – pljačka i uništenje.
Vjernik je ipak najjači sstub kojeg se svi nevjernici plaše, tvrdim dušom i tijelom, a praktično vidio i doživio u ratu. Nekad je povik: “Tegbir!” bio jači od svih naoružanja. I to sam doživio, iako nisam bio u onim jedinicama koje stalno poslije rata napadaju, a kojima su se, kad je bilo gusto, dodvoravali pa onda, poslije rata, koristili kao kusur (i to doživio). Tako smo i osvojili nešto što je praktično bilo neosvojivo po svim vojnim uzusima. Osvojili tačno tegbirima, koji dobrom čovjeku puni grudi i naježi ga od miline, a lošem ledi krv u žilama. Doživljeno, provjereno, dokazano.
Ne znam koliko imaš godina i iskustava, ali pokušaj malo promijeniti poglede, pokušaj vidjeti šta bi moglo biti u zatvorenom loncu koji kuha i prijeti da eksplodira. Ja neobično volim istinu. Mene je dosta toga opalilo po duši i tijelu i odvelo u razočarenje. Jer, kad ti okrenem leđa, krenem naprijed i tako ti povjerim svoj život, a ti me prodaš za neki jeftin ovozemaljski kliker, šta ja dalje da radim i mislim?! I što je apsurd, tebe (ne lično) računaju u vjernika i naprednog i uglednog pa te i obogate, a mene ubroje samo u stoku za kusur, i tako ja nikad i nikako ne valjam, a ti valjaš. Radi jasnoće, u ove prve ubrajam dosta onih “naših” sadašnjih uglednika (čitaj: podrumaša), ahmedijaša, političara… Jednom sam zbog slične nepravde umalo digao ruku na sebe. To je stvarni život, a ne teorija. I ja s tim svaki dan živim i hrvem se, svaku noć liježem u krevet, a san neće na oči zbog sijaset nepravdi. Nije to baš lahko.
Za sve ovdje rečeno imam bar po jedan primjer iz svog stvarnog života, a redovno ih ima puno više od jednog.
Uh, ovoj jadikovki (realnoj) ne bi bilo kraja kad bih nastavio. Zato prestajem. Eto, moj Muamere, živ ti meni bio. I nemoj pogrešno protumačiti. Znaš, ja imam dva sina (na ivici fakulteta) i sve i da hoću, ne mogu ti zlo poželjeti, a ti meni poželi šta god hoćeš.

Selam/mir/pozdrav!