[Anonimno]

Vjernik post=531 wrote: Bilježi Buhari u svom Sahihu (10) od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” Ovaj hadis također bilježi Muslim u svom Sahihu (64) ali sljedećim izrazom: “Neki čovjek je upitao Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koji musliman je najbolji musliman?’ On mu je odgovorio: ‘Najbolji musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su pošteđeni ostali muslimani.’” (Isti hadis prenosi Muslim i od Džabira (65) u obliku kakav je kod Buharije)

Ne mogu se nacududiti ljudima koje samo navedu hadis a da ne procitaju prethodno tefsir hadisa.

En Nevevi kaze: U cilju ocuvanja vjere, ogovaranje je dozvoljeno u sest sljedecih slucajeva:

1. Kad je u pitanju ucinjeni zulum, nepravda ili neka druga steta, pa onaj kome je to ucinjeno pokrene postupak kod nadleznih protiv pocinitelja, opisujuci detalje, okolnosti i druge podatke oko tog predmeta. “Allah ne voli da se o zlu glasno govori, osim onoga kome je nepravda ucinjena”! (en-Nisa, 148. ajet).

2. Kad je u pitanju borba protiv zla, grijeha ili drugih negativnosti pojedinca ili neke drustvene bolesti, pri cemu se moraju spominjati imena i objasniti neka losa drustvena pojava, i to iskljucivo kod iskrenog nijjeta, uprotivnom je haram!

3. Kad je u pitanju trazenje fetwe, tj. Seriatskog rjesenja. Najbolji nacin u tom slucaju je pitati na primjer:”Kakav je stav, propis ili misljenje islama ako muz postupi prema zeni tako i tako, otac prema dijetetu tako i tako, brat prema bratu tako i tako, bez spominjanja konkretnih subjekata i pojedinosti. Iako je dozvoljeno spominjati i imena i osobine, kao u slucaju kad je Hind dosla Poslaniku, s.a.v.s, i rekla:”Allahov poslanice, Ebu Sufjan je skrt i pohlepan covjek…”, a Poslanik joj te rijeci nije osporio!

4. Kad je u pitanju savjet ili upozorenje muslimana na neko zlo. Ako je neka osoba sklona nekom grijehu haramu, a ljudi to ne znaju, musliman ih je duzan upozoriti. Ako neko trazi savjet za zenidbu, udaju, kupoprodaju ili slicno, musliman je duzan upozoriti rijecima:”Nije to za tebe”! “Ako mozes zaobidji to”! “Mislim da to nebi bilo dobro za tebe”! Medjutim, musliman u tome mora biti iskren i kazati da je to njegovo misljenje, a Allah najbolje zna! Ako je u pitanju izbor pogodne osobe za neku drustvenu duznost, pa se javi neko ko nije za to sposoban, musliman je duzan nadleznima sugerirati na tu negativnost, kako bi se naslo najbolje rjesenje.

5. Kad je u pitanju javno grijesenje. Kao na primjer, ako neko javno konzumira alkohol, javno cini nemoral, javno nanosi ljudima nepravdu i slicno, muslimani su duzni sprijeciti takvo zlo i zastiti drustvo. Od Ebu Hurejreta se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao : »Citavom mom ummetu moze biti oprosteno, osim onima koji javno cine grijeh ! A « javno » znaci da covjek grijeh ucini nocu pa osvane i pocne se hvaliti:”Ucinio sam nocas to i to”! Allah ga sakrio u noci, a on razotkriva ono sto je ucinio”! (Muttefekun aljhi).

6. Kad je u pitanju upoznavanje nadleznih sa nekom osobom. Ako je neka osoba poznata po nekom nadimku, osobini ili necemu sto je iskljucivo njegova karakteristika, kao “onaj bez ruke, bez kose, onaj sto hramlje, onaj visoki” i tome slicno. Dozovljeno je dakle te osobine koristiti kao opise u cilju upoznavanja nadleznih sa doticnom osobom, a nije dozvoljeno te osobine koristiti kao nedostatke, uvrede, ironiju ili omalovazavanje.

A sta je tek za one koji javno pozivaju u sirk i kufr?!