Reply To: Oko pravila: Ko ne tekfiri kafira – kafir je

Nova naslovna forums ISLAM Islamsko vjerovanje – akida Oko pravila: Ko ne tekfiri kafira – kafir je Reply To: Oko pravila: Ko ne tekfiri kafira – kafir je

#15166

Anonimno

Djela koja izvode iz Islama

Većina muslimana po pitanju ovih djela idu u dvije krajnosti: ili u pretjerivanje, pa u ova djela koja izvode iz vjere ubrajaju i druga koja nisu takva, ili u popuštanje gdje se ova djela smatraju samo zabranjenim, koja, ako se počine, ne izvode čovjeka iz vjere. Imajući u vidu spomenuto, odlučili smo, uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć, pisati o ovim djelima koja izvode iz vjere. Ustvari, to će biti komentar poznatih deset djela koje izvode iz vjere. Ta djela spomenuo je istaknuti učenjak i obnovitelj Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetullahi ‘alejh, a komentarisao ih istaknuti učenjak današnjice Salih el-Fevzan, hafizahullahu te'ala.

U ime Allaha Svemilostivog, Milostivog. Zahvala Allahu – Gospodaru svih svjetova, donosimo salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe. Potreba pisanja o djelima koja čovjeka izvode iz islama ogleda se u sljedećim činjenicama:

● Djela koja čovjeka izvode iz islama su najveći grijesi, općenito, pa ko počini neko od tih djela on izlazi iz vjere. Iman ne može da postoji uz postojanje nekog od ovih djela, već ono poništava sva dobra djela. Allah, subhanehu ve te'ala, neće oprostiti onome koji umre s tim grijehom ne pokajavši se za njega i takav će biti vječno u Vatri. Zbog opasnosti ovih grijeha, njihovih posljedica, neophodno je da se upoznamo s njima.

● Ovih djela, koja čovjeka izvode iz vjere, je mnogo. Čak su neki učenjaci nabrojali 400 takvih djela (Pogledaj Keššaful-kina'a: 6/176-196.)

● Prvi sukobi i razilaženja u ummetu desili su se upravo po pitanju tekfira.

● Većina muslimana po pitanju ovih djela idu u dvije krajnosti: ili u pretjerivanje, pa u ova djela koja izvode iz vjere ubrajaju i druga koja nisu takva, ili u popuštanje gdje se ova djela smatraju samo zabranjenim, koja, ako se počine, ne izvode čovjeka iz vjere.

Imajući u vidu spomenuto, odlučili smo, uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć, pisati o ovim djelima koja izvode iz vjere. Ustvari, to će biti komentar poznatih deset djela koje izvode iz vjere. Ta djela spomenuo je istaknuti učenjak i obnovitelj Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetullahi ‘alejh, a komentarisao ih istaknuti učenjak današnjice Salih el-Fevzan, hafizahullahu te'ala.

Komentar šejha Salih el-Fevzana na poslanicu „Navakidu-l-islam”

Kaže imam Muhammed ibn Abdulvehhab, rahmetullahi ‘alejhi: „Znaj da je „nevakida” – onoga što poništava islam – deset.” Kaže šejh, Allah mu se smilovao: „Znaj…” tj. znaj i shvati. Ova riječ se navodi radi bitnosti i kao napomena na važnost onoga što slijedi. Zatim: „… da je nevakida – onoga što poništava islam – deset.”, arapska riječ ‘en-nevakid’ je množina riječi ‘nakid’ i nosi značenje onoga što kvari i poništava, kao ‘nevakidu-l-vudu’, što znači ‘stvari koje kvare abdest’. Za djela koja čovjeka izvode iz islama se kaže ‘nevakidu-l-islam’ i uzroci riddeta – otpadništva ili vrste riddeta. Poznavanje ovih djela je veoma bitno svakom muslimanu kako bi se toga klonio i druge upozoravao od upadanja u njih. Zato što ako musliman ne poznaje ove stvari treba se bojati za njega da ga ne zadesi nešto od toga. Ove stvari su veoma opasne i bitne, zato što su to djela koja poništavaju i kvare islam jednog muslimana. Poznavanje uzroka riddeta – otpadništva od islama je veoma bitno. Riddet tj. otpadništvo od islama znači napuštanje i vraćanje od islama, od arap. glagola ‘irtedde’ tj. vratiti se. Kaže Allah, dželle še'nuh: “…i ne idite nazad, pa da se vratite poraženi.” (Prijevod značenja El-Maide, 21.) i kaže Uzvišeni: “A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela bit će poništena na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati.” (Prijevod značenja El-Bekare, 217.) U ovim ajetima je veliko upozorernje mu'minima: “A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu…” o vjernici, “… i kao nevjernici umru…” i ne pokaju se prije smrti i vrate u Islam “… njihova djela bit će poništena…” tj. upropaštena “na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati.” Kaže Allah, dželle še'nuh: “Doista je onima koji su se vratili onome na čemu su bili nakon što im Uputa jasna bi – šejtan to lijepim prikazao i lažnu im nadu ulivao.” (Prijevod značenja Muhammed, 25.) i kaže: “O vjernici, oni od vas koji od vjere svoje otpadnu – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite…” (Prijevod značenja El-Maide, 54.) “… ako neko od vas od svoje vjere otpadne…” tj. napusti svoju vjeru. U ovim ajetima je velika prijetnja i upozorenje na opasnost riddeta – otpadništva. Što se tiče hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Krv muslimana nije dozvoljena osim u tri slučaja: ako oženjen ili udata počine blud, ko ubije nevinu osobu i osobu koja napusti svoju vjeru i odvoji se od džemata-zajednice muslimana.” (Hadis bilježe El-Buhari (6878) i Muslim (1676) od Abdullaha ibn Mes'uda) i kaže, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko promjeni vjeru (tj. napusti islam), ubijte ga!” (Hadis bilježe El-Buhari 4/75., Ebu Davud 2/440., Et-Tirmizi 6/243. i Ahmed 1/282.) (Napomena: Ubijanje onoga koji napusti islam je šerijatski propis koji ima svoja pravila i uslove koje su postavili islamski učenjaci na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta i to je od prava imama – vladara koji sudi po šerijatu ili onoga koji bude zadužen za to od strane imama i nije dozvoljeno pojedincima da sprovode taj propis, bilo u islamskim ili neislamskim sredinama gdje bi šteta prouzrokovana tim bila još veća. [opaska prevodioca]) Ako su ti murteddi džem'at, skupina od kojih vreba opasnost, borit će se protiv njih kao što je to uradio i Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu ‘anhu, sve dok ih nije vratio u islam. Neki od njih su bili i ubijeni na tome, a neki se pokajali i vratili u islam. Borio se, radijallahu ‘anhu, protiv njih potvrđujući time riječi Allaha, dželle še'nuh: “O vjernici, oni od vas koji od vjere svoje otpadnu – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati.” (Prijevod značenja El-Maide 54.) Kažu islamski učenjaci da su ovi ajeti objavljeni povodom Ebu Bekra

Es-Siddika i njegovih slijedbenika koji su se borili protiv otpadnika, zato što Allah, dželle še'nuh, obavještava o onome što će se desiti; “… oni od vas koji od vjere svoje otpadnu…”, u budućem vremenu, “… pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude…” doveo je Ebu Bekra, radijallahu ‘anhu, i ashabe Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji su se borili protiv njih.

Ako je taj murtedd – otpadnik jedna osoba, privest će se i od njega će se tražiti pokajanje, a ako odbije da se pokaje bit će ubijen. Njegovo stanje nije kao stanje onoga ko je u osnovi nevjernik, zato što je murtedd spoznao istinu i prihvatio Allahovu vjeru islam svojim vlastitim izborom bez prisile, i priznao da je islam vjera istine, i nakon toga se odmetnuo. Njegov postupak je vid izigravanja s vjerom, zato što je spoznao istinu i prihvatio je, i nakon toga ako se vrati od vjere i napusti je, bit će ubijen radi zaštite islamskog vjerovanja – akide. To spada pod zaštitu pet univerzalnih vrijednosti, a prva od njih je zaštita vjere. Tako da ne bi vjera bila predmet izigravanja onima koji primaju islam pa ga napuštaju. Bit će ubijen onaj ko to uradi da bi se zaštitilo islamsko vjerovanje od poigravanja s njim. Također, postoji skupina murtedda koji se ubijaju bez traženja pokajanja od njih, a to su oni koji budu žestoki i ustrajni u svome otpadništvu.

Izučavanje i proučavanje djela koja izvode počinioca iz islama je veoma bitno, i islamski učenjaci su na tu temu napisali mnoga djela i posvetili im posebno mjesto u knjigama fikha – islamskog prava pod naslovom “Propis murtedda”. U svakom fikhskom djelu su posvetili knjigu ili poglavlje o propisima otpadnika bilo u opširnim ili kratkim djelima. Kažu u definiciji murtedda: „Murtedd je onaj koji zanevjeruje nakon islama, bilo ubjeđenjem u srcu, ili sumnjom u neke vjerske propise, ili djelom. Kao da učini sedždu nekom mimo Allaha, ili da prinese žrtvu nekom mimo Allaha, ili da se zavjetuje nekom mimo Allaha. Ko uradi nešto od ovih djela takav je postao murtedd.” Također, pod to spada i psovanje Allaha, subhanehu we te'ala, ili psovanje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili psovanje vjere islama. Kaže Allah, dželle še'nuh: “Reci: ‘Zar da se sa Allahom i Njegovim ajetima i Njegovim poslanikom izigravate’. Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66.) Otpadništvo može da bude: govorom, djelom, ubjeđenjem, vjerovanjem i sumnjom u nešto od propisa vjere, kao i sumnja u obaveznost namaza, ili u obaveznost davanja zekata, ili sumnja u Allahovu jednoću – tevhid. Pod sumnjom se misli na neodlučnost i nesigurnost između dvije stvari. Postoji mnogo vrsta otpadništva. Šejh, Allah mu se smilovao, je u ovom djelu spomenuo najbitnije i najopasnije od njih, dok ostale možete naći u knjigama fikha, pod poglavljima “Propis murtedda”. Također, šejh Abdullah ibn Mumammed (sin šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba), rahmetullahi ‘alejhi, je napisao skraćeno djelo “El-kelimatu-n-nafia’ fil mukeffirati-l-vakia’ – Korisne riječi o savremenim djelima koja izvode iz vjere” koja je štampana u sklopu poznatog djela “Ed-dureru-s-senijje”, i u drugim djelima koja govore o toj tematici. Sada kada se džehl – neznanje rasprostranilo i samotnjaštvo vjere povećalo, pojavili su se ljudi koji se pripisuju da su od učenjaka i govore: “Nemojte da proglašavate ljude nevjernicima, dovoljno je ime islama, dovoljno je da kaže: ‘Ja sam musliman!’, pa makar radio šta radio, makar i prinosio žrtve nekom drugom mimo Allaha, makar psovao Allaha i Poslanika, radio šta radio, dokle god kaže za sebe da je musliman nećemo ga proglašavati nevjernikom.” Po ovom govoru pod ime islama spadaju i Batinije i Karamiti, spadaju i oni koji obožavaju kaburove, spadaju i Rafidije, i Kadijanije, i ulaze pod ime islama svi koji prizivaju islam. Oni govore: “Ne proglašavajte nevjernicima ikoga, pa makar radio šta radio i vjerovao kako vjerovao, ne razjedinjujte muslimane!” Neka je Uzvišen Allah! Mi ne pravimo podjelu među muslimanima, zato što ovi nisu muslimani, već zato što su uradili djela koja su ih izvela iz islama. Rečenica: “…ne razjedinjujte muslimane!” je istina sa kojom se želi laž, zato što su se ashabi, radijallahu ‘anhum, borili protiv onih koji su se odmetnuli od Arapa nakon smrti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Nisu rekli: “Nemojte razjedinjavati muslimane!”, zato što oni nisu muslimani dokle god su u odmetništvu. I to je gore nego da se kaže za nevjernika da je musliman – kao što će biti govora o tome da je od otpadništva i to da se ne smatra nevjernik nevjernikom ili sumnja u njegovo nevjerstvo. To pravilo glasi: “Ko ne tekfiri kafira ili sumnja u njegovo nevjerstvo i on je sam kafir.” A ovi govore da nikog ne tekfirimo šta god da radio dokle god govori ‘la ilahe illellah’. „Pozabavite se sa ateistima i ostavite ove što prizivaju islam.” Kažemo takvima: Ti i takvi su opasniji od ateista, zato što se ateisti ne pozivaju na islam, i ne govore da je ono na čemu su oni islam. A ovi obmanjuju ljude i prizivaju da je kufr (nevjerstvo) islam. Ti su gori od ateista i otpadništvo je gore od bezvjerstva, Allah da nas toga sačuva. Zato je obaveza da poznajemo naš stav po ovim pitanjima i da ih podrobno shvatimo i razumijemo, jer se nalazimo u vremenu kada su se pojavile osobe koje to šire pisanjem, kritikama, predavanjima. Govore: Nemojte tekfiriti muslimane! Mi kažemo: Tekfirimo onoga koji je izašao iz islama, a što se tiče muslimana, nije dozvoljeno da se proglašavaju nevjernicima.

Kaže šejh rahmetullahi ‘alejhi: „Prvi grijeh koji izvodi iz islama je ‘Širk u ibadetu’ Allahu subhanehu we te'ala” Najopasnija vrsta odmetništva je širk u ibadetu Allahu, da se obožava pored Allaha neko drugi.

DJELA KOJA IZVODE IZ ISLAMA

AUTOR: Šejh Muhammed ibn AbdulVehhab,rhm.

Kaže šejh Muhammed ibn Abdulvehha, rahimehullah: Kaže Uzvišeni Allah:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَن يَشَاءُ

“Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” (Prevod značenja,En-Nisa:116)

Komentar: “Allah, doista, neće oprostiti da Mu se širk učini…” upućuje da je širk najveći grijeh, zato što ga Allah neće oprostiti počiniocu osim ako se za njega pokaje. “… a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” tj. sve što je mimo širka, kao blud, pijenje alkohola, krađa, jedenje kamate.

Sve ovo je mimo širka, i ulazi pod Allahovo htjenje. Oni koji čine ove grijehe su od velikih griješnika koji nisu upali u širk. To umanjuje njihovo vjerovanje i kažemo za njih da su fasici-veliki grješnici. Ako bi umrli bez pokajanja oni su pod Allahovim htjenjem, ako hoće oprostit će

im radi njihovog tevhida, a ako hoće kaznit će ih radi njihovih grijeha, ali njihova zadnja stanica biti će Džennet radi tevhida kojeg su ispovijedali. To je propis onih koji rade velike grijehe mimo širka.

Riječi Uzvišenog Allaha:

وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَن يَشَاءُ

“… a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” upućuju da svi grijesi mimo širka nemaju isti status kao širk, i da je širk najteži i najveći od njih.

Kaže šejh Muhammed ibn AbdulVehhab,rahimehullah, rekao je Uzvišeni:

إِنَّهُ مَن يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدْ حَرَّمَ اللَّهُ عَلَيْهِ الْجَنَّةَ وَمَأْوَاهُ النَّارُ ۖ وَمَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ أَنصَارٍ

“Doista će Allah, onome ko mu učini širk, ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će biti vatra, a nasilnicima nećeš naći pomagača” (Prevod značenja,el-Maide,72)

Komentar: Ovo je njegova kazna na ahiretu.

Džennet će mu biti haram, tj. Allah će mu zabraniti ulazak u džennet u potpunosti i zauvijek, bez nade za ulazak u njega. Gdje će otići? Ako nije od stanovnika dženneta, pa gdje će onda otići? Da li će prestati sa postojanjem? Ne! Doista njegovo prebivalište će biti Vatra, zauvijek, bez prestanka.

وَمَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ أَنصَار

“… a nasilnicima nećeš naći pomagača”, tj. mušricima, zato što je širk nepravda, i to najveća nepravda. I neće imati pomagača, niko neće biti u stanju da ih izbavi iz vatre, ili da se za njih zauzme kod Allaha, kao što će se zauzimati za one koji su radili velike grijehe i izbaviti ih iz vatre sa svojim zauzimanjem. Ovima neće korisiti zauzimanje onih koji se zauzimaju,

مَا لِلظَّالِمِينَ

“… kada zulumćari” tj. mušrici

مَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ حَمِيمٍ وَلَا شَفِيعٍ يُطَاعُ

“…ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.” (Prevod značenja,El-Mu'min:18)

Za mušrike neće biti primljeno zauzimanje, da nas Allah toga sačuva.

وَمَأْوَاهُ النَّارُ

“… i boravište njegovo će biti vatra” boravište, tj. mjesto na koje će biti smješten, a ružno li je to prebivalište.

Neće imati nikada drugog prebivališta.

Ovo je opasnost širka, i ovo je njegov završetak. Pa da li je dozvoljeno njegovo nepoznavanje, nemarnost prema njemu, i ostavljanje upozoravanja na njega?!

Neki govore: “Ostavite ljude, ostavite one koji ibadete kaburovima, ostavite one koji ibadete mauzolejima, ostavite sve one koji imaju djela otpadništva. Dokle god se poziva na islam on je musliman. Okrenite se prema ateistima.” Kažemo: Ovi i ovakvi su žešći i opasniji od ateista”.

Kaže šejh Muhammed ibn AbdulVehab,rahimehullah:

[Od širka je prinošenje žrtve nekom mimo Allahu, kao džinnu ili kaburu.]

Komentar: Šejh, Allah da mu se smiluje, je spomenuo ovaj primjer zato što je prisutan i ljudi ga olahko shvataju. Prinose žrtve drugima mimo Allaha, kao džinnima želeći da se sačuvaju njihovog zla, i tražeći lijek i ozdravljenje. Ljudi to olahko shvataju i često u to upadaju, iako je to veliki širk koji izvodi iz vjere.

Nije to mala stvar, ali se ne obraća pažnja na širk. Čovjek je kao žrtvu prinio muhu i radi toga je ušao u vatru kao što je došlo u hadisu. Ne gleda se u ono što je zaklano nego se gleda u vjerovanje i nijjet-odluku u srcu.

Gleda se u nepridavanje pažnje širku, a ne u vrijednost onoga što se prinosi kao žrtva, zato što je ovaj radi muhe ušao u vatru. Ljudi se nemarno odnose prema ovome, sve iz želje da mu se potreba ostvari, ili da sazna nešto od gajba-nepoznatog, ili da ga obavijesti o izgubljenom imetku, i slično što traže od njih. Na ovaj način izađu iz svoje vjere i učine otpadništvo onim što oni smatraju nebitnim ili nevrijednim. Stvar je veoma opasna.

Komentar poslanice Nevakidul-islam, Šejha Muhammeda ibnu Abdul-Vehhaba,rahimehullah.

Novo na naslovnoj