Reply To: Re: Uspostava islamske drzave!!!

#12661
Anonimno
Neaktivan

Zauzetost traženjem znanja (studiranjem)

Ima i takvih koji kažu da je put do uspostavljanja islamskog poredka, bavljenje naukom. Jer, kako se boriti ako nismo poučeni? To je neizvodivo! Traziti znanje je farz; obligatna dužnost svakom muslimanu i muslimanki. Da je sticati znanje obaveza i pozitivna stvar, to niko nemože osporiti. Ali istovremeno niko ne može ni opravdati zanemarivanje jednog farza na uštrb drugog. Kao što bi bilo u ovom smislu, da se neko izvuče iz obaveze borbe (džihada) pod izgovorom sticanja znanja. Sticati znanje je jedan farz, a i boriti se na Allahovom putu je jedan farz. Kako napustiti lični farz (farz ajn) zbog farza koji je obaveza zajednice (farz kifaje)? Ili tačnije rečeno obaveza jednog djela zajednice.

Kako bi to izgledalo, da se poučimo svim sunnetima i mustehabima i pozivamo druge na njihovu primjenu, a istovremeno zapostavljamo farz. Posebno ako se radi o zapostavljanju farza koji je veličao naš Poslanik Muhammed s.a.v.s. i u svojim govorima posvećuje mu visoko mjesto.

Muhammed s.a.v.s. je bez sumnje najučeniji od Allahovih robova u pitanjima islama. Kako je on govorio o veličini džihada, i kazni onoga ko ga zapostavlja i izbjegava! Vara se onaj koji kaže da je samo sticanje znanja džihad. Boriti se to je farz. Allah dž.s. kaže: “Propisana vam je borba”(kutibe alejkumul kital)
Poznato je da je jedan čovjek pred Poslanikom izgovorio šehadet, zatim se uključio u borbu, borio se i poginuo. Prije toga nije imao nikakvih dobrih djela. Niti je učio, niti je ibadetio. Bio je nevjernik. Primio je islam i odmah stupio u borbu. Allahov Poslanik ga je obradovao džennetom. Rekao je o njemu: “Sa malo dobrih djela zaradio veliku nagradu.”

Po islamskom učenju; o naj ko nauči da je klanjati namaz farz, od tog momenta ga je dužan klanjati. Onaj ko nauci da je i post farz, dužan je postiti. Tako isto onaj koji sazna da je džihad (borba na Allahovom putu) farz, dužnost mu je uključiti se u džihad. Ako se neko opravdava, sa nepoznavanjem propisa o džihadu, takvo opravdavanje se ne uvažava.

Propisi o džihadu su jednostavni, laki i jasni. Za vrlo kratko vrijeme se mogu naučiti. Za to nije potrebno nikakvo posebno studiranje. Oni koji žele da se specijaliziraju u islamskim propisima i povećanju znanja, nema za njih nikakve smetnje, jer je svakom data mogućnost i ima pravo da uči. Ali što se tiše odgađanja džihada zbog traženja znanja, to nije dovoljan argument; i ni u kom slučaju se ne moze tolerisati i dozvoliti.

Imamo veliki broj mudžahida u početnom periodu islama, a i kasnije u svim generacijama do našeg vremena, koji nisu bili učenjaci, ali su se njihovim zalaganjem I borbom, osvojili mnogi gradovi i zemlje. Nisu detaljno poznavali kao učenjaci ni hadis ni fikh. Ali je Allah dž.s. preko njih omogućio da se izvojuju velike pobjede u korist islama i muslimana. Time su takvi mudžahidi dali veći doprinos islamu, nego svi učenjaci Azhara , onog vremena kada je Napoleon sa svojom vojskom ušao u Egipat, a u univerzitet Azhar je ušao u obući i sa konjem! Šta su ti učenjaci Azhara uradili sa svojim znanjem pred ovom provokacijom? Njihovo znanje im nije ništa koristilo. Samo teoretsko znanje nije oružje kojim se može poraziti neprijatelj. Allah dž.s. nas upoznaje koji je to put i sa kojim oružjem ćemo poraziti neprijatelja!!!.

“Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti.” (Tevbe, 14 ajet)