Reply To: Tekfirenje ostavljača namaza?

#15877
Anonimno
Neaktivan

Brate u pravu si za sve, znam da nema Dzenneta bez namaza , da je stup vjere i sve to. Al me bune svi ovi šejhovi koji ne tekfire ostavljača:

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: “Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!” (Pogledaj: Mu'ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa'il, str.9.; el-Durer el-Senijje, 1/70.; Šerhu Kešfil-Šubuhat, Ibnu Usejmin rhm.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha dž.š., je nešto što će spasiti onoga ko ga izgovori od vječnog boravka u džehennemskoj, pa makar se radilo o osobi koja ne bude praktikovala ništa od preostala četiri rukna islama poput namaza i ostalog. Opšte poznato je to da se islamske ulema međusobno razilazi po pitanju osobe koja ne obavlja namaz, a vjeruje u njegovu propisanost i obaveznost. Većina islamske uleme je na stanovištu da osoba ne postaje nevjernikom zbog toga, već fasikom – velikim griješnikom. Za razliku od njih imam Ahmed rhm., smatra takvu osobu nevjernikom, koja treba biti ubijena i to smrtnom kaznom za murtedde i otpadnike od islama, a ne smrtnom kaznom predviđenom za velike griješnike (poput ubica itd.). Od ashaba se bilježi i to da nisu gledali na ostavljanje bilo kojeg djela kao na djelo nevjerstva izuzev ostavljanja namaza. (Tirmizi, Hakim)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Muslimani su složni na tome da je osoba, koja svojim jezikom ne izgovori šehadet, nevjernik, a što se tiče ostala četiri rukna islama – ulema se razilazi po pitanju tekfira osobe koja ih ne obavlja. Kada kažemo: Ehlu-Sunnet je složan na tome da se čovjek neće proglašavati nevjernikom zbog grijeha kojeg čini – time mislimo na velike grijehe poput bluda, pijenja alkohola, itd., ali, što se tiče ovih propisa – poznato je razilaženje uleme po pitanju onih koji ih ne obavljaju.

Šejh Šemsuddin el-Sefiri kaže: „Većina islamske uleme poput imama Šafije rhm., i ostalih, nevjernikom smatraju samo onu osobu koja zaniječe obaveznost namaza, a kufr spomenut u ovom i sličnim hadisima tumače time da je u pitanju djelo blizu nevjerstvu ili je u pitanju nijekanje ni'imeta (kufrun-ni'imeh), poput riječi Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „Psovanje muslimana je grijeh, a njegovo ubojstvo je kufr-nevjerstvo!“ (Muttefekun ‘alejh) Ovako tumačimo navedenu predaju, što potkrijepljujemo i hadisom koji glasi: „Pet dnevnih namaza koje je Allah dž.š., propisao ljudima – ko bude došao s njima, ne gubeći ništa od njih zbog potcjenjivanja hakka i prava njihova – ima ugovor sa Allahom dž.š., za to da ga uvede u džennet, a ko ne bude došao sa njima – takav neće imati ugovora sa Allahom dž.š., ako bude htio kazniće ga, a ako bude htio uvešće ga u džennet!“ (Sahih. el-Muvetta’, imam Malik, rivajet Jahje el-Lejsija, br.268.; Sunen, Ebi Davud, br.1422.; Sunen, el-Nesa'i, br.461.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.22745.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa'i, br.318.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.1761-2316-4626-4627.) – što znači to da je bilo u pitanju djelo nevjerstva, koje izvodi iz islamskog milleta ovaj ne bi bio jedan od onih koji mogu ući u džennet!“ (Pogledaj: Šerhu Sahihil-Buhari, 7/25.)