Reply To: Za ne povjerovat doklen su u stanju da napadaju subhanAllah

Nova naslovna forums Vijesti, aktuelnosti, zanimljivosti… Vijesti i aktuelnosti Za ne povjerovat doklen su u stanju da napadaju subhanAllah Reply To: Za ne povjerovat doklen su u stanju da napadaju subhanAllah

#15699

Anonimno

Tevdzir post=10863 wrote: Zvijezda možeš biti ti … Bilal Bosnić!

Nakon gledanja nastupa „publiciste“, daije, šejha i predavača Bilala Bosnića u emisiji „Centralni dnevnik“ Senada Hadžifejzovića teško je zaista naći adekvatan način da se opiše njegov performans. Scene iz ovog smušenog razgovora su definitivno podsjećale na neki lik iz crtanog filma koji se došao suprotstaviti zlom demokratskom i tagutskom Gargamelu u liku Senada Hadžifejzovića. U full opremi oličenoj u turbanu i džubetu, naoštren i odlučan došao je Bilal opravdati svoju ulogu vodeće sporedne zvijezde (glavna rola je ipak uvijek bila rezervisana za šejha mu u njega Nusreta Imamovića) ovdašnjih televizija i novina željnih „vehabijskog eksploziva“. Sve ono što su ti isti mediji kao nosioci islamofobije lagali i poturali muslimanima svih ovih godina, Bilal je kao po narudžbi opravdao ovim nastupom.

Uspio je pokazati sav jad i bijedu njegove elementarne nekompatibilnosti sa stvarnošću i činjenicama. Arogancija i samodopadljivost izražene u načinu sjedenja i tonu s visine su zaista bile na nivou od uvodnog selama do „moramo se dogovoriti ko je terorista“. Izmanipulisan do kraja i namjerno prikazan kao zadrta sirovina nastupom uljudnog i obrazovanog sufijskog šejha poslije njega, Bilal vjerovatno živi u uvjerenju da je odradio dobar dawetski posao. Još da je na Senadovom mjestu bio neki voditelj koji voli malo isprovocirati i postavljati škakljiva i nezgodna pitanja, vjerujem da bi blamaža i katastrofa bili potpuni. Senad je „publicisti“ više išao niz dlaku i ostavljao mu čak priliku da javno pojasni i demantuje neke budalaštine i nebuloze koje prate njega i njegove pristalice, no Bilal je svojom ograničenošću i tripovanjem te prilike uredno odbijao. Nije da Senadu željnom publiciteta i gledanosti to nije odgovaralo, no da je davao puno povoda Bilalovim umnim egzibicijama i vratolomijama, nije…

Zaista ostaje neshvatljivo zašto je bio problem javno se ograditi i osuditi ubijanje djece i civila eksplozivom i tako skinuti sa sebe hipoteku potencijalnog teroriste. Koliko će nevinih ljudi biti ispitano, maltretirano i zadržano na granici zbog ovih nerazumnih izjava? Takozvani islamski misionar kojem jedan novinar mora ajetima iz Kur’ana dokazivati neke vjerske aksiome je zaista posljednji koji bi se trebao družiti sa kamerom. Da li je tu u pitanju strah od pada reputacije kod svojih zadrtih pobornika ili nešto drugo, nije ni bitno. Bitno je da je on javnosti objasnio da i mi muslimani, po uzoru na Amerikance, možemo ubijati civile i djecu i da podržavamo te dinamitaše po metroima sve dok oni „djeluju u skladu sa slovom Kur’ana i sunneta“. Šta je tu problem? Malo dinamita, par leševa gore dole, kolateralna šteta i ostalo…jel tako? Čovjek bi rekao da se radi o nekom humorističnom skeču, a ne ozbiljnom sugovorniku koji misli i govori iz ubjeđenja.

Problem samokritike kod takozvanih selefija je već odavno izražen. Ona je ustvari dugo vremena bila ravna nuli i bilo kakvo ukazivanje na „unutrašnje“ probleme smatrano je blasfemijom, dok je pljuvanje po svima drugima bila poželjna demonstracija imana. To je uzrok zašto su se učahurile i razvile pojave tipa Nusreta Imamovića i Bilala Bosnića, odbjegli Frankensteini koji danas kao kakve estradne zvijezde žare i pale islamofobičnim medijima u BiH i okolini. U isto vrijeme njihove naivne i uglavnom polupismene pristalice doživljavaju ekstazu misleći da njihovi šejhovi rade nešto korisno i da je njihova vrijednost proporcionalna zastupljenosti u Avazu i Nezavisnim novinama, kao i viđanjima sa uposlenicima SIPA-e.

Što prije Bilal i njegovi sljedbenici shvate da ukazivanje na ahmakluk, krkanluk, pogrešna tumačenja i bespotrebno i štetno isticanje nije slabljenje u vjeri i imanu nego potreba, tim prije će i muslimane manje glava boljeti zbog njihovih ispada i blebetanja. Razloga za glavobolju je dovoljno i bez njihovog džihadiranja i tag(ut)ovanja po Facebooku i raznoraznim tribinama. Nije ni da su ti ljudi nešto opasni kako ih predstavljaju. Uglavnom se tu radi o prepotentnom jezičarenju i kočoperenju. Ljudi se jednostavno vole igrati kauboja i Indijanaca. Njihovo djetinjasto rezonovanje tipa „nek’ im se nagovorio“ i validacija osoba po stepenu njihove problematičnosti i konflikta sa društvom i medijima je samo njima znana vrlina. Iako je ciljana i bezrazložna islamofobija uzela maha, treba biti objektivan do kraja i priznati i pojedine povode iste, a Bilal to zbog svoga jezika svakako jeste.

Zbog svega ovoga mora se reći da on ne predstavlja nikakve selefije niti je vođa nekog „pokreta“ kako ga mediji namjerno oslovljavaju i tepaju mu. Bilal nije reprezentativni primjer, nego devijacija. On ne predstavlja nikoga osim grupe ljudi sa mentalnim iščašenjem i ograničenim intelektualnim kapacitetima koji čoporativno hodaju za njim i njegovim ahbabom Nusretom, bespogovorno ih slušajući i okivajući ih u zvijezde. Niko od svih ostalih pojedinaca koji se smatraju selefijskim autoritetima ne slijedi niti podržava ovu dvojicu troublemakera i odmetnika. Govorim ovo iz razloga što mora biti jasno da svako treba preuzeti odgovornost za svoje stavove i svoj jezik i da u nastupima ne govori „mi“, nego „ja“. Neka svako nosi ono što je natovario i neka bude svjestan svoga bremena, jer cilj islamofoba i jeste generalizacija. Dokaz tome je da nikada na našim mainstream medijima nećete vidjeti nekog od ostalih 99% široj publici prihvatljivih priznatih, obrazovanih i društveno odgovornih vjerskih autoriteta. Isti je slučaj i sa medijskim tretmanom Islamske zajednice. Rešid Hafizović i njemu slični su zbog odrođenosti, podobnosti i sklonosti poltronisanju uvijek pozivani kao referentni tumači i kritičari.

Potpuno je jasno da mediji neće prestati propagirati i popularizirati ovu dvojicu showmana i njihove nastupe jer im upravo takvo nešto i treba. Umno plitke zvijezde koje su uvijek problematične, prave razdor i redovno se javljaju na konkurs za upražnjeno medijsko mjesto zlih „vehabija“.

I na kraju (kao i uvijek), šta će Islamska zajednica? Ona je tradicionalno navikla reagovati tek kad Mevlid ispuca stotinu metaka ili Turabi ispipa pola Bošnjakinja. Nije ni da nešto puno može uraditi, ali je sigurno da će ostati nijema i ignorisati sve ovo kao i do sada. Umjesto da je sistematski podržavala zdrave, rada i saradnje željne grupe i pojedince, a s druge strane zatvarala put širenju ovakvih nakarada, ona je radije odabrala status quo i apsolutnu nefleksibilnost u stavovima i djelovanju. Neki džemati i medžlisi su zbog senzibiliteta i odgovornosti svojih imama to veoma uspješno riješili otvarajući vrata svim dobronamjernim i za konstruktivno djelovanje spremnim organizacijama i pojedincima što je rezultiralo složnim džematima bez puno nezadovoljstva i podjela. U nekim drugim stanje je katastrofalno upravo zbog izostanka sistematskog tretiranja i rješavanja problema. Nadamo se da će se stanje ubuduće mijenjati nabolje.

Nermin Spahić (nasevijesti.com)

akos.ba

Adekvatan odgovor na ovaj tekst je ovaj Video (zu molbu da se poveca ton)

https://www.youtube.com/watch?v=LpGMmZsqFCA

Neka braca halale zbog ovoga jer nije Autor teksta drugacije zasluzio od ovog

Novo na naslovnoj