Blagost – odlika potpunog vjernika

  • This topic has 3 odgovora, 3 glasa, and was last updated prije 12 years, 1 month by Anonimno. This post has been viewed 2497 times
Pregledavate 4 posta - 1 do 4 (od ukupno 4)
  • Autor
    Postovi
  • #6308
    Anonimno
    Neaktivan

    Blagost – odlika potpunog vjernika

    Od savršenosti našeg časnog dina je i to što on naređuje blagost , jer je osnova lijepog morala u izbjegavanju I ostavljanju srdžbe. Onaj ko se brzo ljuti, taj ne podnosi uznemiravanje, niti vlada sobom kad mu se loše učini i zato su slabe šanse da će se okititi lijepim ahlakom i ponašanjem. Radi toga islam je naredio blagost i savladavanje srdžbe.
    Nažalost danas je ovo pohvalno svojstvo sve manje prisutno u našim životima pa se samim tim nameće neophodnost njegovog oživljavanja. Blagost je osobina koju treba posjedovati svaki mu’min, jer blagost voli naš Gospodar, Allah, dželle še'nuhu, i Njegov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Blagost se treba naći u svim čovjekovim poslovima – u djelima, u govoru te u komunikaciji s drugim ljudima.

    Allah, dželle še'nuhu naš Gospodar, ima najljepša imena, a jedno od Njegovih lijepih imena kojima Ga dozivamo u svojim dovama jeste El-Halimu (Onaj koji je blag). Pohvalno je da se okitimo svojstvom kojim je Allah, subhanehu ve te'ala, Sebe nazvao On subhanehu ve te’ala za Sebe kaže: I znajte da On prašta i da je blag! (El-Bekare235. ajet)
    Zatim Allah, dželle še'nuhu u naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bude blag prema mu'minima pa mu poručuje: A prema vjernicima blag budi! (El-Hidž 88. ajet)

    U trećoj kur’anskoj suri Alu Imran u ajetu 159. stoji: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj, moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma! Allah, subhanehu ve te'ala, u citiranom ajetu potvrđuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Njegovom milošću blag prema svojim ashabima i da je to razlogom njihove međusobne bliskosti, jer bi se oni, da je drugačije, razbježali od njega. Potom mu naređuje da im prašta, da za njih traži oprost i da se s njima dogovara.

    Rekao je Milostivi azze ve džell: „I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Dženet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Alu Imran, 133-134)
    Svako od nas ima obavezu da u međusobnoj komunikacija ispolji ovo prelijepo svojstvo, da jedni drugima opraštamo eventualne pogreške I propuste, da upućujemo dove za oprost grijeha i da se međusobno savjetujemo. Potrudimo se da budemo od onih koji su blagi prema: sebi, svoijim roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito svim ljudima koji zaslužuju našu blagost i onda se možemo nadati Allahovoj, subhanehu ve te'ala, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija. U mnogim hadisima Allahov Resul alejhi salatu ve selam nam govori o ovoj plemenitoj osobini:

    Prenosi Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je svo dobro!”

    Resul, s.a.v.s., obavijestio nas je da je blagost vrlina koju Stvoritelj Allah azze ve džell voli kada je kazao Ešedžu Abdu-l-Kajsu, jednom od ashaba: “Zaista ti posjeduješ dva svojstva koja voli Allah: blagost i dobročinstvo!” (Muslim)

    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao a prenosi majka vjernika Aiša radijallahu anha sljedeće ”U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim br. 2094 )

    Također je jedne prilike obraćajući se svojoj voljenoj Aiši, radijallahu anha, rekao i ovo: ”O Aiša, uistinu je Allah blag (dobrostiv) i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću niti bilo čim drugim osim s blagošću.”
    (Muslim br. 2953 )

    Ebu Derda’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu se znanje stječe učenjem, a blagost (dobroćudnost) se postiže nastojanjem da se bude blag. Onaj ko bude težio ka dobru, dobro će mu i biti dano, a onaj ko se ude čuvao od zla, od njega će i biti sačuvan…'(Taberani, El-Evsat, 7/398, br. 10739. Albani ga je ocijenio dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, br. 342, i Sahihul-džami'a, br. 2328.)

    S druge strane, srdžba u sebi okuplja sva zla, jer i plemenit insane nekada može počiniti najružnije djelo i najveći zločin u momentu ljutnje. Kada je došao neki čovjek Resulu, sallallahu alejhi ve sellem da ga Poslanik nasavjetuje rekao mu je: „Nemoj se srditi.“ Pa je to ponovio nekoliko puta govoreći: „Nemoj se srditi.“ (Buhari)

    Islam nas odgaja da budu blagi, širokogrudni i sposobni da podnosimo neugodnostii, jer je u tome duševni mir a onaj ko se srdi i konstantno je “nakostriješen” taj se nalazi u stalnom nemiru i nervozi. Ljudska srca osjećaju ljubav i vole onog ko je blag, jer onaj ko učini zlo prema drugom i on to zlo podnese i oprosti mu, tada se onaj ko je počinio zlo povrati koreći sam sebe i žaleći za onim što je počinio.
    Islamski Šeriat je potpuna vjera koja upućuje čovjeka ka svemu što mu je potrebno, ne zadržavajući se samo na naređivanju blagosti i ostavljanju srdžbe, nego je propisao i ono što će muslimanu pomoći da ukloni ljutnju kada ga pogodi i da ublaži njene posljedice. Tako je naredio onome koga obuzme srdžba da potraži kod Allaha zaštitu od prokletog šejtana, jer je srdžba jedna vrsta šejtanovog zla. Naredio je onome koga obuzme srdžba da se abdesti, jer će voda ohladiti vrelinu srdžbe.

    Također je naredio onome ko se naljuti da sjedne ako je stajao, pa ako to ne otkloni srdžbu od njega, onda neka legne. Jer onaj ko stoji spreman je da se pokrene i dohvati, onaj ko sjedi manje je pokretan, a onaj ko leži nemoćan je da se pokrene. S te strane islam je naredio sjedanje i ležanje dok se u srdžbi, kako čovjek ne bi uradio nešto radi čega će se poslije kajati.
    Što se tiče sržbe , ona u određenim situacijama biva pohvalna i to kada ona bude radi Allaha tebareke ve te’ala i to zbog činjenja nepokornosti Njemu i kršenja Njegovih granica. Šeriat ovakvu vrstu srdžbe pohvaljuje, ali pod uslovom da se u njoj pridržava islamskih propisa poput čuvanja jezika od psovke i uvreda, ta da srdžba prestane sa prestankom onoga što ju je izazvalo, a to je kršenje Allahovih zabrana.

    Plemeniti Resul, s.a.v.s., nikada se nije srdio radi sebe, osim kada bi bile oskrnavljene Allahove zabrane, kao što to kaže majka pravovjernih, Aiša, r.a. (Buhari i Muslim) a zar nam on ne bi trebao biti najljepši, najbolji I najpotpuniji uzor!?

    Za kraj jedna izreka arapskog mudraca koji veli: ”U ophođenju sa ljudima probao sam i sablju i blagost ali nađoh da je blagost puno bolja”.

    #6310
    Anonimno
    Neaktivan

    Moze li se navesti koje autor texta.
    Inace text gubi na kredibilitetu. Be obzira koje polje ili tema.
    :barek:

    #6311
    Anonimno
    Neaktivan

    Akhi ovdje ima svega malo sa Minber-a pa od Muderrisa te iz jednog članka iz časopisa Asr….ja ti baš ne volim ono klasično copy-paste nego to malo dotjeram…

    ، جزاكم الله خير

    #6314
    Anonimno
    Neaktivan

    Odlicno brate yaseer, jako bitna i jako lijepo uklopljena tema.
    Da te Allaha nagradi najljepsom nagradom.

    “Muhammed s.a.w.s je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.” (El-Feth, 29.)

    U predaji koju prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ”Musliman je muslimanu brat, ne iznevjerava ga, ne laže ga niti ga na cjedilu ostavlja. Svaki musliman muslimanu je haram, haram mu je njegova čast, imetak i krv. Bogobojaznost je ovdje”, a u Muslimovoj predaji stoji: ”Pokazavši na prsa tri puta, dosta je čovjeku zla da ponižava brata muslimana.” (Et-Tirmizi, Hasen Sahih)

Pregledavate 4 posta - 1 do 4 (od ukupno 4)
  • Morate biti prijavljeni kako bi mogli odgovoriti na ovu temu.