[Anonimno]

Riječi Aiše, radijAllahu anha: “Allah se smilovao prvim muhađirkama, kada je Allah, dželle šenuhu, objavio:” I neka vela svoja spuste na grudi svoje!” (Prijevod znacenja, En-Nur, 31), one su pocijepale svoje ogrtače i zastrle (ar. glagol ihtemerne) se njima.”
(Hadis su zabilježli: Buharija, Ebu-Davud, Hakim, Bejheki, i ibn D`erir). Rekao je hafiz ibn Hadžer:” Riječi Aiše “ihtemerne” (zastrle) znače da su zastrle lica” (“Fethu-l-bari”, 8/490).

Granice stidnog mjesta u namazu

Islamski učenjaci su složni oko toga da je stidno mjesto žene u namazu sve osim lica, šaka i stopala. Razišli su oko šaka i stopala. Većina smatra da šake ne spadaju u stidno mjesto žene u namazu, što je ispravnije i prihvatljivije mišljenje, jer nema ni jednog vjerodostojnog dokaza koji naređuje ženi pokrivanje šaka u namazu.
Većina islamskih učenjaka smatra da je žena obavezna pokriti stopala u namazu (osim učenjaka hanefijskog mezheba) i kao dokaz za to uzimaju hadis Ummu-Seleme, u kojem se navodi da je Ummu Selema, pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da li žena može klanjati u dugoj košulji i gornjem ogrtaču, bez donjeg ogrtača. Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, je rekao da može, ukoliko košulja pokriva njena stopala.” (hadis je zabilježio Ebu-Davud).

Učenjaci koji smatraju da stopala ne spadaju u stidno mjesto žene u namazu, pridržavaju se poznate šerjatske osnove da za obavezivanje određene stvari mora postojati, jasan i vjerodostojan dokaz. Hadis Ummu-Seleme je, prema njima, slab i ne može se uzeti kao dokaz obaveze pokrivanja stopala. Lično smatram da je ženi bolje da pokrije stopala, zbog toga što je to stav velikog broja učenjaka i zbog poznatog fikhskog pravila: “Izlazak iz razilaženja je pohvalan”. (Ovo pravilo znaci: Čovjek treba raditi ono što neki učenjaci smtraju vadžibom, kako bi izašao iz razilaženja, makar on to lično ne smatrao vadžibom)

Granice stidnog mjesta van namaza

1.Granice stidnog mjesta muslimanke pred muslimankom

Učenjaci sva četiri mezheba smatraju da je stidno mjesto muslimanke pred muslimankom između koljena i pupka, identično muškarcima, dok oko samog pupka i koljena postoji razilaženje. Dokaz za to su opće riječi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: “Stidno mjesto je između pupka i koljenja.”

Pored toga, muslimanka ne treba otkrivati pred muslimankom osim ono što je uobičajeno da se otkriva (ovdje mislimo na običaj koji preovladava u krugu muslimanki koje se drže vjere, a ne onih koje oponašaju nevjernice i povode se za njima), na osnovu pravila: “Običaj koji se ne kosi sa islamom je mjerodavan.” Govoreći o stidnom mjestu žene pred ženom, šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin skreće pažnju, upravo na ovu stvar i kaže: “Neke žene su shvatile iz Poslanikove, sallAllahu alejhi ve sellem, zabrane ženi da gleda stidno mjesto žene, dozvolu oblačenja donje odjeće, koja doseže do koljena i gornje odjeće koja samo pokriva prsa, što je bez sumnje pogrešno shvatanje. Poslanik sallAllahu alejhi ve sellem je zabranio ženi da gleda u stidno mjesto žene, obraćajući se na taj način onoj koja gleda, a ne onoj koja se oblači. Što se tiče one koja se oblači, njoj je naređeno (u drugim dokazima) da obuče odjeću koja na pristojan način pokriva njeno tjelo. Sahabijke su oblačile odjeću koja je dosezala do ručnih zglobova i nožnih članaka, ili čak do peta. Prema tome postoji jasna razlika između gledanja i odjevanja.” (“Durus ve fetava-l-haremi-l-mekkijji”, 3/264).

2.Granice stidnog mjesta muslimanke pred nevjernicom

Prema ispravnijem mišljenju – mišljenju učenjaka hanbelijskog i dijela učenjaka šafijskog mezheba – stidno mjesto muslimanke pred nevjernicom je kao stidno mjesto muslimanke pred muslimankom (između koljenja i pupka). Dokaz za to su predaje u kojima se navodi da su nevjernice ulazile kod Poslanikovih, sallAllahu alejhi ve sellem, žena koje se nisu zastirale od njih, niti im je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, takvo nešto naređivao. (Pogledaj: “Keššafu-l-kinai an metni-l-iknai, 5/15). Ako bi neko rekao:” Zar ne postoji mogućnost da nevjernica opiše muslimanku svome čovjeku ili nekom drugom?”, odgovaramo: “Nema razlike u toj stvari između muslimanke i nevjernice – hoću reći da nije dozvoljeno otkrivanje ni pred muslimankom, ako postoji bojazan da će ona poslije toga opisivati žene koje je vidjela osobama koji im nisu mahremi.

3. Granice stidnog muslimanke pred mahremom

Mahrem je svaka muška osoba, sa kojom žena, zbog krvnog, srodtva po mlijeku i tazbinstva, ne može stupiti u brak.
Kada je u pitanju viđenje ženskog tjela, mahremi se mogu podjeliti u dvije vrste:
1. mahremi kojima je dozvoljeno vidjeti cijelo tijelo žene, a to su čovjek (muž) i djeca, koja ne prave razliku između stidnog mjesta i bilo kojeg drugog dijela tijela (djeca do godinu ili godinu i pol dana)
2. mahremi kojima je dozvoljeno vidjeti ruke, lice, vrat, kosu, noge do ispod koljena i sl, a to su svi ostali mahremi, kao što je otac, djed, brat, dijete koje je dostiglo stepen razlikovanja i razumjevanja stvari i pojava (od sedme godine pa nadalje), amidža, daidža, bratić, sestrić, svekar, zet, pod uvjetom da to ne pokrene strast kod neke od pomenutih osoba.

4.Granice stidnog mjesta muslimanke pred djecom koja nisu u rodbinskoj vezi sa njom

Djeca koja nisu u rodbinskoj vezi sa ženom imaju skoro isti propis kao i djeca koja to jesu; ako ne prave razliku između stidnog mjesta i drugih djelova tijela i ne gledaju upadno u stidno mjesto žene, dozvoljeno je ženi da se potpuno otkrije pred njima (mada to ne dolikuje i ne priliči vjernici), ako su dostigli stepen razlikovanja stvari, međutim, ne osjećaju strast i nisu im poznata stidna mjesta žena, dozvoljeno im je vidjeti ono šo je dozvoljeno mahremu (lice, ruke, vrat), a ako su dostigli stepen kada već osjećaju strast i poznata su im stidna mjesta žena, nije im dozvoljeno da vide išta od ženskog tjela.

5.Granice stidnog mjesta muslimanke pred punoljetnom osobom, strancem.

Islamski učenjaci su složni oko toga da ženi pred punoljetnim muškarcem, strancem, nije dozvoljeno otkriti ništa drugo do lice i šake. Takođe, složni su da je ženi bolje pokriti čitavo tijelo pred njim. Razišli su se kada je u pitanju pokrivanje lica i šaka. Pošto je prostor jako skučen, neću ulaziti u detaljno iznošenje dokaza jedne i druge strane, niti ću navoditi rasprave koje su vođene i još se uvijek vode oko ovog pitanja, nego ću se ograničiti na nekoliko dokaza i činjenica zbog kojih smatram da je jače i prihvatljivije mišljenje onog dijela učenjaka koji obavezuju ženu da pokrije lice i šake. Prije nego li počnem sa iznošenjem tih dokaza i činjenica, skrenuo bih pažnju čitateljima da mi nije cilj omalovažiti učenjake koji smatraju suprotno od toga, kao ni braću i sestre koji ih slijede u tome. Ovo pitanje je kao i svako drugo pitanje u kome postoji razilaženje među priznatim islamskim učenjacima, muslimani se tolerišu i smatraju jedni druge iskrenim u onome što su uzeli za ispravno, ne optužuju jedni druge u namjerama i ne smatraju se griješnicima slijeđenjem ovog ili onog mišljenja, međutim, svima im je obaveza da se pokore Allahovom govoru i govoru Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem.

Dokazi obaveznosti pokrivanja lica i šaka

1.Riječi Allaha, dželle šenuhu: “O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ono zgotovi; tek kada budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor. To uznemirava Vjerovjesnika, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto zatražite, tražite to iza zastora. To je čišće i za vaša i za njihova srca… ” (Prijevod znacenja, El-Ahzab, 53).

Kaže Imam ibn Džerir (poznat kao vođa mufessira-tumača Kur'ana): “Tj. ako budete nešto tražili od žena Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem i drugih žena vjernica, neka između vas i njih bude zastor..”( “Tefsir Ibn-Džerir”, 22/39).

Povod objave ovog ajeta su riječi Omera, radijAllahu anhu, Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem: ” Allahov Poslaniče, kod tebe ulaze čestiti i pokvareni ljudi, tako da bi dobro bilo da majkama pravovjernih narediš da se zastru od ljudi.” Nakon toga je objavljen ovaj ajet. (Hadis su zabilježili Buharija i Ahmed). Kaže šejh Bekr Abdullah Ebu Zejd (član Stalne komisije za fetve): “Kada je objavljen ovaj ajet Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je zastro svoje žene od pogleda muškaraca, a isto to su uradili ashabi. Ta praksa se održala među vjernicama u različitim vremenskim periodima, što ukazuje na opštost ovog propisa i njegovu sveobuhvatnost. (“Hirasetu-l-fadileti”, 46).

Ne može se reći da se ovaj propis striktno odnosi na žene Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, jer je osnova da su propisi opći i obuhvataju sve pripadnike ovoga ummeta, osim da dođe poseban dokaz koji upućuje na to da je dati propis ograničen na Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, nekog od ashaba, žene ili muškarce. S druge strane, zar se može prihvatiti da je majkama pravovjernih – najčestitijim i najodabranijim ženama u ovome ummetu, onima kojima je Allah, dželle šenuhu, zabaranio udaju nakon Poslanikove, sallAllahu alejhi ve sellem, smrti – bilo naređeno da se skrivaju od ashaba, najbogobojaznijih muškaraca poslije Poslanika sallAllahu alejhi ve sellem, kako bi srca i jednih i drugih bila čista, a onima koji su na puno manjem stepenu od njih i skloniji su grijesima i zabranjenom ispoljavanju strasti je dozvoljeno da budu otkriveni jedni pred drugima?! U drugom ajetu, iste sure Allah, dželle šenuhu, pojašnjava da je propis zastiranja od muškaraca zajednički, ženama Poslanika, njegovim kćerima i ostalim ženama vjernicama, pa kaže: “O vjerovjesniče reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika, neka ogrtače svoje puste niza se… ” (Prijevod znacenja, El-Ahzab, 59)

2. Riječi Aiše, radijAllahu anha: ” Allah se smilovao prvim muhađirkama, kada je Allah, dželle šenuhu, objavio:” I neka vela svoja spuste na grudi svoje!” (Prijevod znacenja, En-Nur, 31), one su pocijepale svoje ogrtače i zastrle (ar. glagol ihtemerne) se njima.” (Hadis su zabilježli: Buharija, Ebu-Davud, Hakim, Bejheki, i ibn D`erir). Rekao je hafiz ibn Hadžer:” Riječi Aiše “ihtemerne” (zastrle) znače da su zastrle lica” (“Fethu-l-bari”, 8/490).

Rekao je šejh Muhammed Emin Šenkiti u svom poznatom djelu “Advau-l-bejan”, 6/595-596: “Ovaj hadis jasno upućuje da su pomenute sahabijke shvatile iz riječi Allaha, dželle šenuhu, : ” I neka vela svoja spuste na grudi svoje! ” , da moraju pokriti lica, što su i učinile, nakon što su pocijepale svoje ogrtače, pokrile su lica i na taj način se pokorile Allahovoj naredbi.”

3. Riječi Esme bint Ebi Bekr, radijAllahu anha: “Pokrivale smo svoja lica od muškaraca, i češljale smo se prije nego li uđemo u ihram (obrede hadždža i umre)”( Hadis su zabilježli: Hakim i Ibn- Huzejme)

4. Riječi Aiše, radijAllahu anha: “Bile smo sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi ve sellem, na hadždžu. Pored nas su prolazili muškarci. Kada nam se neki od njih približio spuštale smo djelove svojih ogrtača sa glava na lica, a kada je prošao ponovo smo otkrivale svoja lica.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže, Darekutni i Bejheki).

5. Prenosi Abdullah ibn Mes'ud da je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Žena je avret (tj. svo njeno tijelo se smatra intimnim i stidnim) i kada izađe iz kuće šejtan je uljepša u očima ljudi. Najbliža je Allahovoj milosti onda kada boravi u svojoj kući” (Hadis su zabilježili: Tirmizi, Ibn Hibban i Taberani)

6. Praksa koja se prenosi sa generacije na generaciju, od vremena ashaba pa do današnjeg dana, je šerijatski dokaz koji se mora slijediti, što znači da je obavezno slijediti ustaljenu praksu muslimana da žena boravi u kući i pokriva svoje lice pred muškarcima. Ako se neko zapita i kaže: “Odakle ti to da je pokrivanje lica žene ustaljena praksa među muslimanima, kada vidimo da danas većina pokrivenih muslimanki ne pokriva lica?”
Kaže hafiz Ibn Hadžer: “Praksa koja se ustalila u generacijama prije nas i u naše vrijeme jeste pokrivanje lica žene pred muškarcima.” (“Fethu-l-bari “, 9/224)
Zatim, vratimo se na zadnju islamsku vlast koja je ujedinjavala muslimane, Osmansku carevinu i pogledajmo da li su žene, pod njenom upravom, otkrivale ili pokrivale lica. Da li se ikada zapitamo odakle pokrivanje lica u Bosni sve do polovine prošlog vijeka?!

Zabranjene vrste nošnje

a)Tijesna, prozirna i kratka nošnja

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da je rekao Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti; ljudi koji u rukama nose štapove poput kravljih repova i udaraju njima ljude i žene koje su obučene a gole, uvijaju i navode druge na to. Glave su im kao grbe mršavih horasanskih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, koji se osjeća na tolikoj i tolikoj daljini.” (hadis je zabilježio Muslim). Prema tumačenju islamskih učenjaka, riječi Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme: “obučene a gole”, obuhvataju svojim značenjem žene koje oblače tijesnu, kratku i prozirnu odjeću, bez obzira da li to rade pred ženama ili pred muškarcima, pred djecom ili odraslima. Hadis je općeg karaktera i prema njemu se moramo postaviti kao prema svakom drugom općem tekstu. Prenosi imam Ahmed od Usame ibn Zejda da je rekao: “Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, mi je poklonio koptski ogrtač (vrsta bijelog pamučnog ogrtača kojeg su krojili egipatski Kopti) kojeg je dobio od Dihjeta el-Kelbija, a ja sam ga poklonio svojoj ženi. Jednog dana on me upita: “Zašto ne obučeš ogrtač kojeg sam ti dao”. “Poklonio sam ga ženi, Allahov Poslaniče”- rekoh. “Naredi joj da ispod njega nešto obuče. Bojim se da taj ogrtač ne oslika njeno tijelo.” U drugom hadisu, Omer, radijAllahu anhu, prenosi od Poslanika, sallAllahu alejhi ve selleme, da je rekao: “Ne dajte vašim ženama da oblače koptske ogrtače, jer, iako oni nisu prozirni, oslikavaju tijelo.”
Razmišljajući o značenju navedenih hadisa, dolazimo do zaključka da mnoge današnje muslimanke, koje nose hidžab, ne shvataju njegovu pravu svrhu i smisao. Misle da je hidžab puko pokrivanje glave, ili tijela, na bilo koji način, i da je moguće spojiti između hidžaba i savremene mode. Neke od njih prave kombinaciju mahrame i hlača (često tijesnih i prozirnih), neke oblače tijesne haljine, ili haljine sa razrezom, neke, opet, oblače odjeću sa najizazovnijim bojama ili kombinacijama boja. Svi ti načini odjevanja nemaju ništa zajedničko sa šerijatskim hidžabom, koji je propisan radi pokrivanja izazovnog ženskog tijela, skrivanja njenih ukrasa, buđenja stida i kreposti kod nje, udaljavanja svih uzroka nemorala, bluda i zabranjenog ispoljavanja strasti. Kaže Allah, dželle šenuhu: “O vjerovjesniče! Reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika, neka ogrtače svoje spuste niza se… ” (Prijevod znacenja, sura El-Ahzab, 59); “… i ne oblačite se kao u davno pagansko doba” (Prijevod znacenja, El-Ahzab, 33).

b) Odjeca po kojoj se zena prepoznaje

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhuma, da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko obuce odjecu po kojoj se prepoznaje, na ovom svijetu, Allah ce ga zaodjenuti odjecom ponizenja na Sudnejm danu, zatim ce ga zajedno sa njom zapaliti.”

Odjeca prepoznavanja:

svaka odjeca po kojoj se covjek razlikuje od ljudi i oni ga znaju kao takvog, bez obzira da li se radi o skupoj ili jeftinoj odjeci, novoj ili staroj, odjeci koja ima neku posebnu boju ili neki drugi faktor prepoznavanja.

c) Muska odjeca

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je prokleo muskarce koji oponasaju zene i zene koje oponasaju muskarce. (hadis je zabilje`io Buharija). Tj. Allahov poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je prokleo zene koje oblace iskljucivo musku odjecu, kao sto je napr. turban, ogrtac kojeg nose ugledne licnosti; i muskarce koji nose odjecu specificnu zenama, kao sto je mahrama, himar i sl.
Ovdje se namece logicno pitanje: “Da li pantalone ulaze u ovu zabranu i da li zena koja oblaci pantalone biva obuhvacena ovom prijetnjom?” Kazu neki islamski ucenjaci: “Zeni je pred muzem dozvoljeno obuci pantalone, pa makar bile tijesne, dok pred zenama moze nositi samo siroke hlace, koje ne oslikavaju tijelo i nisu prozirne. (Tijesne i prozirne hlace su zabranjene na osnovu hadisa Ebu-Hurejre). U jednom dijelu hadisa koji govori o odjeci, zabranjenoj muhrimu, se kaze: “Onaj ko ne bude imao izara (donjeg ogrtaca) neka obuce sirval (pantalone) … ” Hadis je opceg karaktera i svojim znacenjem obuhvata i muskarce i zene.

d) Odjeca na kojoj se nalaze slike zivih bica

Rekao je sejh Muhammed ibn salih el-Usejmin: “Smatram da nije dozvoljeno oblaciti odjecu na kojoj se nalaze slike zivih bica, bez obzira, da li se radi o djecijoj ili odjeci odraslih, i da nije dozvoljeno cuvati slike osim za potrebu, kao sto je licna karta, vozacka dozvola, i sl.,
Takode nije dozvoljeno oblaciti kapu na kojoj je ljudska ili zivotinjska slika, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleci ne ulaze u kucu u kojoj je pas i slika.” (hadis je zabilje`io Buharija). Zabranjeno je posjedovati – kako to kazu – slike za uspomenu i sjecanje. Onaj ko ih posjeduje, obaveza mu ih je unistiti, bilo da su objesene na zid ili stavljene u album. Ukoliko to ne uradi, zabranio je melecima ulazak u njegovu kucu. (Pogledaj: “Kitabu-l-libasi ve-z-zineti, 3/859; “Fetava ulemai biladi-l-harami”). Postoje i drugi vjerodostojni hadisi koji ukazuju na zabranu slika uopceno:
– rijeci Alije, radijAllahu anhu, : “Naredio mi je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, da zamazem svaku sliku i izravnam svaki kabur.” (hadis je zabiljezio Muslim)
– rijeci Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, Aisi, radijallahu anha, kada je ugledao slike na prostirci koju mu je kupila: “Znas li da ce vlasnici ovih slika biti kaznjeni na Sudnjem danu.” (hadis je zabiljezio Buharija).

Boja odjece

Prenosi Ebu-Davud od Ummu-Seleme da je rekla: “Kada je objavljen ajet: “O Vjerovjesnice, reci zenama svojim, i kcerima svojim i zenama vjernika, neka ogrtace svoje spuste niza se”, zene ensarija su izisle pokrivene, kao da su im na glavama bili gavranovi.
” U drugoj predaji istog hadisa se kaze: “Zene ensarija su izasle u crnoj odjeci.” Hadis upucuje na to da su sahabijke nosile crnu odjecu. Crna boja, bez sumnje, ima prednost nad drugim bojama, zbog toga, sto cini zenu skrivenijom od pogleda muskaraca i zatvara vrata rasplamsalim strastima. Ne mozemo reci da je zeni stroga duznost oblaciti odjecu crne boje, zbog toga sto nema jasnog dokaza koji to zahtjeva, ali mozemo reci da je bolje i u skladu je sa praksom najbolje generacije muslimanki – ashabijki. Zena koja se odluci obuci neku drugu boju, mora voditi racuna da ona ne bude izazovna – ukoliko to, pak, uradi, biva gresnom, jer nije ispunila uvjete koje su islamski ucenjaci postavili za hidzab. Jedan od tih uslova je da hidzab ne bude izazovan i privlacan.

Kupovanje modnih casopisa

Rekao je sejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: “Zbaranjeno je kupovati modne casopise u kojim se nalaze slike zena, zbog toga sto je bespotrebno drzanje slika u kuci zabranjeno. Rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, : “Meleci ne ulaze u kucu u kojoj ima pas i slika.”
Takode, kada je ugledao sliku na jastuku kod Aise, radijAllahu anha, odbio je da ude, sto je bilo dovoljno Aisi da shvati da on to prezire. Modni casopisi koji izlazu odjecu, moraju se dobro provjeriti i pregledati. Odjeca koju oni reklamiraju nije uvjek dozvoljena i skladu sa islamskim svjetonazorom. Cesto je to odjeca kroz koju se moze vidjeti stidno mjesto zene, bilo zbog tjeskobe bilo zbog nekog drugog razloga, ili je to odjeca koja je karakteristicna nevjernicima. Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je zabranio oponasanje nevjernika. Savjetujem muslimane uopceno, a zene posebno, da izbjegavaju nosnju koja se reklamira u modnim casopisima, jer, kako smo rekli, neke vrste te nosnje su specificne nevjernicima, a neke pokazuju stidno mjesto. Pracenje savremene mode vodi napustanju islamskih obicaja i navika, i prihvatanju nemuslimankih obicaja i navika.”

Serijatski kurs za zene

[Autor]

Postovi